Nakon što je ministar pravde BiH Josip Grubeša najavio inicijativu pooštravanja krivičnih sankcija za najbrutalnije izvršena krivična djela i uvođenje doživotnog zatvora bez uslovnog otpusta, otvorena je rasprava o opravdanosti ovakve mjere.
Ministar pravde Bosne i Hercegovine Josip Grubeša, nakon ubistva 19-godišnje djevojke iz Mostara, Lane Bijedić, formirao je radnu grupu u čijoj je nadležnosti izmjena Krivičnog zakona BiH.
Cilj je pooštravanje kazni za najbrutalnije izvršena krivična djela usmjerena protiv djece, žena, starijih i nemoćnih osoba.
U ovoj izmjeni nije isključeno ni uvođenje doživotne kazne zatvora.
"Žao mi je što se morao dogoditi ovako tragičan događaj da bi nas podstakao da pooštrimo kazne za neka krivična djela. Vjerujem da će institucije BiH odreagovati s ciljem sprečavanja izvršenja ovakvih i sličnih zločina koje potresaju naše društvo sve češće, pa i uvesti kaznu doživotnog zatvora ukoliko je to neophodno", istakao je ministar Grubeša.
Prema postojećem Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine, za najteža krivična djela predviđena je kazna dugotrajnog zatvora od 45 godina.
Doživotni zatvor do sada nije prepoznat kao kaznena mjera.
Sa druge strane, u entitetskom zakonu Republike Srpske još postoji zakonska mogućnost smrtne kazne, ali se ona se ne primjenjuje u praksi.
Advokat iz Sarajeva Damir Alagić u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da kazna mora imati svoj vijek trajanja, jer je to svrha kažnjavanja, pa makar taj vijek iznosio 150 godina.
"Apsolutno sam za pooštravanje sankcija, to je nešto o čemu struka treba da razgovara. Mi sada imamo kaznu dugotrajnog zatvora od 45 godina i možemo da riješimo problem tako što bi izricali više kazni koje se jedna na drugu nadovezuju. U tom slučaju, kazna ne bi bila doživotna, ali bi bilo na primjer tri kazne po 50 godina, što je 150 godina zatvora. Znate, svaka sankcija mora imati vrijeme trajanja predviđeno za određeno krivično djelo", smatra Alagić.
On napominje da zatvorska kazna nema svrhu ukoliko osuđenik nema priliku integracije i vraćanje u društvo.
"Svi oni koji ne mogu više da budu dio društva, o njima bi trebalo da brinu medicinske ustanove. Normalan čovjek rijetko počini strašan zločin, dvostruko ili trostruko ubistvo. Tim ljudima je mjesto u ustanovama, ali ne zauvijek u zatvoru", napominje Alagić.
Nožica: Izriču se minimalne kazne
Branilac Senka Nožica, koja je na evropskim sudovima zastupala klijente, kaže da je sa stajališta Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda doživotna krivična sankcija dopuštena, naročito u krivičnim djelima usmjerenim protiv djece, žena, starijih i nemoćnih osoba. Smatra da je kaznena politika u BiH vrlo slaba, odnosno da sud prilikom izricanja kazni ne izriče kazne u visini zakonskog maksimuma.
"Naprotiv, izriču se minimalne kazne. To znači da se u tim slučajevima ne radi o slabim zakonskim rješenjima, nego o njihovoj primjeni, što je u isključivoj nadležnosti sudova i takve odluke se preispituju u okviru zakonski propisane procedure", naglašava Senka Nožica.
I ministar pravde BiH Josip Grubeša slaže se da bi oštrije propisivanje kazni neke počinitelje spriječilo da počine djela za koja je ta kazna zaprijećena.
"Da bi to imalo učinak, sudovi moraju barem u nekim slučajevima te kazne i izreći, kako bi potencijalni počinitelji bili svjesni prije izvršenja djela da ih u konačnici i čeka ta kazna", zaključio je Grubeša.
Posmatrajući kaznenu politiku u regionu, doživotna kazna zatvora postoji u Sloveniji i Sjevernoj Makedoniji. Republika Srbija je, takođe uz rasprave koje su prethodile, usvojila izmejene svog Krivičnog zakona u maju ove godine, uvođenjem doživotnog zatvora.
Hrvatska, Kosovo i Crna Gora, osim u regionu, rijetke su zemlje u Evropi koje nemaju kaznu doživotnog zatvora, uz Portugal, Island i Norvešku.
Facebook Forum