Među onim koji danima protestuju širom Bosne i Hercegovine najviše je penzionera sa mizernim penzijama, radnika koji su bez posla ostali zbog "lopovske" privatizacije, bivših boraca i invalida rata kojim su lažno obećavane "zlatne kašike" i pristojni dodaci za život u miru. Svi oni trpe posljedice tranzicije, koja je u BiH išla nekim krivim putem i koji su žrtve svojevrsnog rata u miru.
Bauk tranzicije kruži bh. prostorom, uostalom kao i svim državama bivše Jugoslavije. A najveće žrtve su tzv. mali ljudi. Oni su na ulicama Bosne i Hercegovine, u protestima putem kojih traže pravdu i dostojan život.
Redžifa Lizalović je u penziji, ali je ne napušta žal što je njena nekada uspješna firma Vranica žrtva nepoštene privatizacije.
"Ovo je dno dna, vjerujte. Dok god se kompletna vlada ne smijeni, ne samo u Federaciji nego mislila sam na BiH, neće biti dobro. Radila sam 36 godina. Imam minimalnu penziju. A radila sam u jednoj velikoj firmi Vranica, koju su upravo kriminalci uništili. Nema je. Srušena. Napravili smo Banju Luku, napravili smo Tuzlu, Mostar, Sarajevo, Irak, Libiju, Rusiju - i ja sad imam penziju 310 maraka zbog onih koji su me otjerali u prijevremenu penziju. Kriminalci su nam sve uzeli", kaže Lizalović.
Tranzicija ostavlja posljedice, ali ljudi koji protestuju više su žrtve domaćih političara i njihovog nerada, smatra psiholog iz Banje Luke Srđan Puhalo.
Srđan Puhalo
"Tranzicija sama po sebi jeste nešto što je šokantno, nešto što ostavlja posljedice, ali svaka kriza je uvijek i izazov da se iz toga izrodi nešto dobro. Problem je što se kod nas, 15, 20 godina poslije svega što se dešavalo u BiH, ništa dobro nije izrodilo i već polako se približavamo tom nekom dnu. Ljudi koji su reagovali u BiH su neko ko više ne može da to trpi, i ne želi da trpi. Mislim da bi sve bilo bolje da nismo imali ovakve političare i ovakve tajkune i da smo imali i odgovorniju međunarodnu zajednicu", navodi Puhalo.
Edin Salihagić je na protestima zbog opšte nepravde, ali i svoje muke - nema invalidnine jer se nije uklopio u termine i specijalističke preglede koje su mu tražile ljekarske komisije.
"Ja sam crni, jadni, nesretni. Osam godina se na sudu ganjam s njima zbog invalidnosti. Tri puta ranjen, bruku konaca na sebi imam - i šta ima sada? Ništa. Imam sudsku presudu gdje su trebali da me ocijene na komisiji od 70 do 90 posto, a oni nisu - promašio komisiju, otišao na prvu komisiju bez CT mozga, i odatle je krenula ta tarapana. Ja sam tražio da mi neko pomogne - latinski je u čitavom svijetu isti - da idem u Hrvatsku, u RS, u Beograd, neka me tamo komisija ocijeni. Dok sam živ, mene što se tiče, neću se pomaći odavde. Ovo je anarhija, ovo je bezvlašće, ovo su poltroni. Tako je u čitavoj Federaciji. Ma kakva Federacija, to je apsurdacija!", kaže Salihagić.
Fehim Lović je bivši borac, ranjavan više puta tokom ratnih godina. Ali ne želi govoriti o svojoj obespravljenosti. Iskreno se nada da će protesti donijeti bolje dane za mlade. A ta mladost, koja je Fehimu na umu, kao da mu je skinula teret godina.
Fehim Lović
"Imam novu snagu, podmladio sam se, ozdravio sam. Imam novu nadu da ćemo klasnog neprijatelja pobijediti, da ćemo stvoriti ambijent dostojan radnog čovjeka, građanina BiH, svih konfesija, svih. Toliko malo da se učini koliko bi se promjena napravilo. Ljudi hoće da žive od svoga rada. Hoće ljudi da ne napuštaju državu. Zašto sam se onda borio ako sva ova omladina ode, bez obzira je li njemu ime Mujo, Ivan ili Marko? Ta djeca govore njemački, engleski. Kao da je moje dijete, toliko mi je drago. Ali ovi lopovi na vlasti ne daju djeci da dođu do izražaja. Samo malo više pravde!", ističe Lović.
Goran Bubalo, iz Mreže mira u BiH, smatra da je socijalni bunt pokazao ko su najveće žrtve onoga što se naziva "rat u miru".
"Na protestima su ljudi koji su najviše stradali tokom rata i nakon rata. To su ratni vojni invalidi koji su stradali i koji danas nemaju nikakva prava. To su logoraši. To su porodice nestalih osoba. Radnici čije su firme uništene. Ovo je bunt običnog naroda koji želi da se njegov glas napokon čuje nakon svih ovih godina kada su ih političari zapostavljali i gurali u pozadinu. Dakle, ovi ljudi koji su stradali tokom rata danas nemaju apsolutno nikakva prava. Političari manipulišu sa njihovim glasovima dajući im mrvice pred same izbore. Ali danas većina njih bukvalno nema hljeba za jesti. To se dešava čitavo vrijeme s tom populacijom u oba entiteta i na sve tri strane", zaključuje Bubalo.
