Jegor Lesnoi treću godinu zaredom čisti dno Bajkalskog jezera. To radi u slobodno vrijeme i potpuno besplatno. Zarađuje snimajući reklame i dokumentarne filmove.

Obično roni sam, a prijatelj ga čeka na jet skiju. Već nekoliko godina razvili su učinkovit način izvlačenja guma iz dubokih voda.

"Općenito, protivnik sam velikih timova. Ne treba vam puno ljudi da pokupite smeće. Naprotiv, teže je organizirati gomilu od nekoliko ljudi. Uvijek kažem - vi samo morate otići i sami očistiti smeće. Nema potrebe ići daleko ako nemate auto, uvijek će se naći nešto za čišćenje unutar granica grada", kaže Lesnoi.

S druge strane, on vozi 70 kilometara od Irkutska do Listvjanke kako bi izvukao gume sa dna Bajkalskog jezera.

"Tamo sam ronio dugi niz godina, pa kada sam se zaokupio problemom smeća, započeo sam podvodno čišćenje sa Listvjanke. Ove godine došao sam do zaključka da je čišćenje u paru najbolja opcija: pričvršćujem kabal na guma na dnu, moj pomagač na jet skiju čeka na površini, a zatim odvuče gumu do obale. Stvar je u tome što su gume obično potpuno zarasle u mulj."

"Nekada sam rukama izvlačio gume iz mulja, što je bilo nevjerovatno teško, pogotovo s obzirom na to da dah zadržavam pod vodom. Ronim bez boca s kisikom. Takvu opremu dobro je koristiti kada trebate duže roniti. S velikim gumama morate češće zaroniti, brzo razgovarati s vozačem jet skija, pa je bolje zadržati dah. Kad jet ski povuče gumu iz mulja i brzo je nosi kroz vodu, guma se istovremeno čisti od pijeska, mulja i algi i kao čista stiže do obale."

Jegor kaže da nakon što sakupe gume, odvezu ih u pogon za preradu guma u Irkutsku. "U početku smo sve odnijeli na reciklažu, ali se prošle godine javila ideja da napravimo sigurnu podlogu za sportsko ili dječije igralište u selu Listvjanka", kaže on.

"Postoji mnogo hotela, kafića, turističkih znamenitosti, vidikovaca, pa čak i skijaških staza, ali nema niti jednog sportskog ili igrališta za djecu. Postoje dva vrlo stara, u vrlo su lošem stanju. Mi želimo da napravimo profesionalno igralište, na obali Bajkalskog jezera iz kojeg smo izvukli gume. To će definitivno postati poznato mjesto."

"Kada sam momcima iz pogona za preradu gume predložio ovu ideju, odmah su pristali na suradnju. Dobio sam nešto novca od privatnih fondacija i zainteresiranih ljudi. Općenito, za jedno takvo sportsko igralište potrebno je 15 tona guma. U prvih mjesec dana nas dvojica smo sa dna jezera prikupili ukupno 4,5 tona gume."

"Količina prikupljene gume se razlikuje. Na primjer, jučer smo podigli oko 200 kilograma guma, a prije toga oko 1.200 kilograma. Neke gume teže 120, druge 130 kilograma. Tri od njih čine gotovo pola tone. Definitivno, zbog težine nekih moramo zaroniti više puta."

On kaže da ih nadolazeće hladno vrijeme neće spriječiti u postizanju cilja. "Ronimo i zimi, ne brinemo o vremenu i temperaturi. Ne postavljamo određeni rok, ali pokušavamo postići cilj što je prije moguće."

"Razvili smo projekt uz pomoć tvornice za preradu gume i ponudili ga za izgradnju temelja. Oni će direktno kupovati sportsku opremu, rekonstruirati područje, kupiti ljepilo za površinu. Sama smrvljena guma čini samo 50 posto pokrivenosti neke površine, ostalo je posebno njemačko polimerno ljepilo, koje je prilično skupo. Ono zadržava elastična svojstva gume, ali istovremeno blokira razgradnju i oslobađanje štetnih tvari, jer su gume opasan otpad."

"A na igralištu bi to trebao biti apsolutno siguran pokrivač. Postoje beskrupulozni proizvođači takvih površina koji kupuju jeftina ljepila. Oni ne blokiraju razgradnju ostataka smrvljene gume. U takvim slučajevima ljudi se žale jer ljeti uslijed vrućina guma toliko smrdi da joj je nemoguće pristupiti. Tome treba pažljivo pristupiti."

Izvor takvog zagađenja u vodi na prvi pogled nije očigledan.

"Gume ne dolaze iz automobila, a ljudi ih sami ne bacaju u vodu. Koriste se na brodovima i vezovima. Pričvršćuju se na bočnim stranama brodova kako bi apsorbirali eventualni udar. Ponekad samo padnu, objašnjava on.

"Ovi brodski bokobrani zastarjeli su i neekološki, ali su ovdje i dalje u upotrebi. Navigacija na Bajkalskom jezeru postoji već duže vrijeme i niko nikada nije brinuo o ovim gumama. Na nekim mjestima na jezeru nakupila se ogromna količina guma."

"A količina [guma] samo nastavlja rasti. Tri godine ronimo na pristaništu Rogatka u Listvjanki i svakih šest mjeseci izvučemo između 200 i 300 kilograma guma. Svake sezone očistimo ga u potpunosti, a do sljedeće sezone postupak moramo ponoviti."

Lesnoi kaže da se bore protiv rezultata, a ne uzroka problema. "Ne postoji zakonska zabrana upotrebe guma kao bokobrana za brodove. Iako postoje ekološke alternative, i prilično su jeftine, čak uzimajući u obzir finsku proizvodnju. Finci izrađuju šuplje bokobrane od elastičnog PVC-a koji ne tone i koštaju od 2.500 do 5.000 rubalja [35 do 70 dolara], ovisno o veličini.

"Međutim, cijela ruska komercijalna flota koristi ekološki loše gume. Ovo je uglavnom stara flota preostala iz sovjetskih vremena, koju su otkupili privatni trgovci. Trebao bi postojati zakon koji ih obavezuje da koriste ekološki prihvatljive bokobrane."

"Počeli smo komunicirati s regionalnim dužnosnicima, koji će nove ideje pokušati promovirati na saveznom nivou. Oni su nas podržali riječima i to je zasad sve. Danas se svi naši sastanci s državnim dužnosnicima završavaju birokracijom - papirologija, podnošenje izvještaja. Zato radije samo uđemo u auto, odemo na jezero i počnemo našu akciju."

Prije akcije čišćenja guma s na jezera, Lesnoi je bio poznat po drugim projektima zaštite okoliša, poput čišćenja kamenoloma mramora u Buguldeiki ili čišćenja obala rezervoara Irkutsk, koji se nalazi na rijeci Angara, koja isušuje Bajkalsko jezero.

"Bilo je strateški važno očistiti obalu rezervoara", kaže Lesnoi. "Iz njega uklonjeno je oko 100 tona gume. Štaviše, ove gume su bile zarasle u dno, zemlju je trebalo izbaciti iz njih - što je postupak koji traje otprilike 40 minuta."

Lesnoi kaže da uprkos zagađenju Bajkalskog jezera, mnogi turisti pohode to mjesto. "Turisti nisu problem, oni u velikom broju dolaze ovdje", kaže on. "Samo mislim da bi infrastruktura trebala biti suvremenija. I mogu razumjeti da za upravljanje rezervatom prirode nema dovoljno novca."

U ljeto 2020. Lesnoi je optužen za učešće u nekoordiniranom skupu na kojem je više od hiljadu stanovnika Irkutska protestiralo protiv izmjena ustava i protiv novog zakona koji dopušta krčenje šuma u blizini Bajkalskog jezera. On je na protestu nosio plakat na kojem je pisalo: "Volodya [Putin], posijecite sebe, a ne našu šumu!"

Nešto manje od godinu dana kasnije, Lesnoi je osuđen na 80 sati društveno korisnog rada. I sam Lesnoi napominje da ga takva "kazna" uopće nije promijenila, jer je nastavio raditi ono što je i prije radio - besplatno čišćenje smeća.

Lesnoi kaže da je imao sreće s takvom "kaznom", jer je mogla biti i gora. "Imao sam sreću, jer sam bio stacioniran da radim u Listvjanki, i obavljao iste poslove kao i prije presude, skupljajući smeće."

Kaže da ne žali što je sudjelovao na skupu, ali napominje da su se stvari u posljednjih godinu dana mnogo promijenile. Trenutno su mu planovi da čeka i da se ne bori snažno protiv ove situacije, kako kaže, "teško je".

"Mijenjam odnos ljudi prema okolišu. Svejedno ću postići svoj cilj. Istovremeno ću steći ogromno iskustvo, koje će možda postati izrazito potrebno u budućnosti. Stvari velikih razmjera nekad je teško implementirati."

Priredio: Zvjezdan Živković