Alternativni odgovor balkanskoj postratnoj šizofreniji

Oslikati stvarnost Bosne i Hercegovine, možda je najbolje pošlo za rukom mladim muzičarima. Bez imalo kočnica, prepričali su kuda ih vodi aktualna politika.

„BiH jeste opterećeno društvo, opterećeno nekim osnovnim stvarima i pogledima - i na ustroj zemlje. Svi ljudi su žrtve toga. Pjesma koju smo napisali je jedna logoreja, nabrajanje ustavnih odredbi. Strofe su činjenice i ono kako bi danas nekome objasnio ustavni poredak BiH. BiH je zemlja iz dva entiteta i jednim Brčko distriktom - kao da mogu biti dva. Refren je nešto himnično i niko nema ništa protiv tog refrena" - ovako pjeva i ovako govori Mario Knezović, frontmen uticajne mostarske grupe Zoster.

Pjeva, priča i pokazuje da - ako je iko, tako glasno i tako jasno, bezmalo pa u svim bosansko-hercegovačkim sredinama, okrenuo leđa dominantnoj nacionalnoj ideologiji, onda su to bili muzičari. Oni mladi, ali i oni malo stariji, trudili se i trude se skinuti povez sa očiju, izliječiti poslovičnu kolektivnu katarktu. Evo kako to radi sarajevska grupa Skroz i Adnin Šaran:

„Mi smo svi u nekom svom jadu. Cijeli Balkan je u nekoj šizofreniji, svi su vođeni nekom zvijezdom nacije, svi smo sad postali velike nacije. Sve u svemu, kako kažu - Daj bože kćeri da te kadija uzme.”

Brano Jakubović i bend Dubioza kolektiv, odavno su zakoračili izvan granica, ne samo ove države. Pjevaju i izdaju albume dvojezično, a godišnje održe i po stotinu svirki, mada su već zaboravili 30-te rođendane. Ali, imaju šta reći i imaju ogromnu vjeru kako će pronaći uši za svoje stihove:

„Mi se trudimo da stihovi govore o našoj realnosti, da na nju pokušamo ukazati. Naravno svi su svjesni tih problema, ali mi ih pokušavamo staviti u prvi plan koliko je god moguće, ali ne u konteksta dnevnika, nego u kontekstu muzike. Čini nam se da to najbolje ljude navodi na razmišljanje, pa čak i na neko djelovanje u traženju rješenja.”

Nekako slično ostalima, razmišlja i harizmatični Banjalučanin, Grof Đuraz, nesumnjivi lider alternativne scene u Republici Srpskoj:

„BiH ne treba ni Vlada, ni Parlament, niko ne treba. Samo ti ljudi uzimaju džaba plate, a očigledno da država funkcioniše bez svih tih struktura. Očigledno može i bez toga, koliko god to bilo apsurdno država funkcioniše i dalje. Ljudi idu u prodavnice, ljudi kupuju stvari, ništa ne fali.”

Za sami kraj ostalo je razmišljanje Zorana Ćatića, urednika veoma slušanog studentskog EFM radija, na čijim frekvencijama su istinski alternativci našli postojano utočište:

„Društveno politička situacija nam je takva da nam je to postala alternativa, a ne nešto što bi trebalo biti normalni izražaj. Kad je u pitanju konkretno Dubioza, pa i Zoster, oni su nažalost jedina stvarna sociološka slika trenutnog stanja u BiH. Niko ozbiljan iz Akademije, od intelektualaca ili sociologa, nije uradio bilo kakvu analizu, a kamoli tako dobru i ozbiljnu analizu socijalne slike BiH. Mislim da je sa te strane gledajući puno veći njihov značaj, nego direktno muzički", ocjenjuje Ćatić.

Nažalost, bez novih frekvencija, bez novih otvorenih stanica i stranica, pjevanje Dubiozino, Zosterovo, Đurazovo, Šaranovo neće se probiti kroz smolu u ušima siromaška zagledanog u obećani mu futur drugi.