Alma-ras iz Olova: Od porodične firme do evropskog brenda

Piše: Kadir Plećan

Tvornica finog rublja ''Alma-Ras" izgrađena je na temelju porodične tradicije prije 16 godina. Danas zapošljava više od 550 radnika. U vrhu je uspješnih bh. firmi koje su se razvile i napravile brend bez pomoći države. Jedna je od pet firmi koje vam predstavljamo u okviru novog serijala o rijetkim uspješnim firmama u BiH.

Već više od deceniju i po Olovo nije prepoznatljivo samo po šumskim resursima i ljekovitoj banji, već i kao sjedište renomiranog tekstilnog preduzeća Alma-Ras. U 16 godina postojanja, od male porodične firme familije Memagić, Alma-Ras je postao najpoznatiji brend i lider u proizvodnji i prodaji finog rublja, ne samo na teritoriji BiH već i šire.

Prisjećajući se 1998. godine i početka ove pozitivne poslovne priče, direktorica preduzeća Almasa Memagić za RSE kaže kako je u to vrijeme postojala samo želja da sa mužem Džemalom Kemom Memagićem započne posao u kome su oboje kao tekstilci radili i prije rata:

„Na samom početku nismo ni znali, niti smo mogli pretpostaviti da ćemo doći na ovakav nivo na kakvom smo danas.“

A danas preduzeće Alma-Ras ima 585 uposlenih radnika, sa stalnom tendencijom širenja proizvodnje i prijema novih radnika. Svoje proizvodne pogone, osim u Olovu, ima u Srebrenici i Varešu, prodajne prostore širom BiH i regiona, a kvalitet proizvoda, kapaciteti i saradnja s ostalim najpoznatijim svjetskim brendovima otvara im i nove evropske perspektive.
„Imamo pogon Triumfa i radi ih ovaj naš novi pogon ovdje, pogon Vareša radi Dolce & Gabanu i Cavali, a pogon Srebrenica i Careva Ćuprija rade Kalcedoniju. Mi izvozimo za Hrvatsku i za Crnu Goru. Oko 35 odsto naših proizvoda ide vani“, pojašnjava Almasa Memagić.

Put do onog što danas jeste Alma-Ras bio je i dug i težak, kaže direktorica Almasa Memagić. Rezultat je vlastitog zalaganja i male pomoći državnih organa i institucija, uz napomenu da ta vrsta pomoći obično dolazi tek kada sami uspijete pobijediti probleme i izboriti mjesto na tržištu:

„Kako smo mi počeli rasti, odnosno kada su oni prepoznali da može opstati Alma-Ras, onda su povremeno uskakali Federalno ministarstvo za izbjegla i raseljena lica, kao i regresiranje kamata vlade ZD kantona na investicijske kredite. Dakle, ova pomoć neće doći odmah. Moraju ljudi krenuti svojim vlastitim snagama, vlastitim ulaganjima. Kad se iscrpe do maksimuma, onda mogu očekivati tu podršku.“

Kćerka Sedina Memagić Hasković kaže da je upravo spoj stručnosti, kreativnosti, marljivosti i kvaliteta ključ za uspjeh u vremenu i okruženju koje karakterišu privredna posrtanja:

„To je zaista jedna vojska radnika i dovoljno je da se svi pozdravimo ujutru i dobijete elan za jednu divnu radnu atmosferu. S druge strane, raduje me da smo mi, bez obzira na probleme koji su nas pratili i lične izazove, zajedno ostali na čelu te firme kao jedna stabilna porodica.“ Krug preduzeća poput parka, uređeni proizvodni pogoni, ukusno opremljeni restoran i kuhinja za radnike, samo potvrđuju utisak da se radi zaista o modernoj, evropskoj firmi, što je kaže direktorica Almasa Memagić, također jedan od osnovnih preduslova za uspjeh i zadovoljstvo svih uposlenika:

„Ono što krasi Alma-Ras je da plata mora biti na vrijeme, da radnici moraju imati normalne uslove za rad, a to znači da imaju obezbijeđen prevoz, da imaju obezbijeđenu kuhinju.“

Obilazak proizvodnih pogona bila je prilika da osjetimo radnu atmosferu, ali i prilika da porazgovaramo sa rukovodiocima i radnicima u proizvodnji.

"Zadovoljna sam, jer imamo hranu tu, prevoz za posao. Plate su redovne, ne kasne ni dana, ako nije prije dan, nije poslije sigurno“, kaže Amela Sokolar, dok jedan od radnika u proizvodnji koji je htio ostati anoniman dodaje "Uslovi za rad su iz dana u dan bolji, poboljšavaju se i zadovoljan sam. Plate su redovne, što je najvažnije, i to je to."

A sve do ovog trenutka gazdu ili vlasnika nismo spominjali iz razloga što su upravo menadžerske sposobnosti vlasnika i prvog čovjeka Alma-Rasa Džemala Memagića, voljom građana na posljednjim lokalnim izborima dovele u načelničku fotelju. Ostat će zapisano kako je to prvi načelnik Olova koji je na ovu funkciju došao direktno iz proizvodnog sektora i kao načelnik koji za svoj posao ne prima načelničku platu. Već drugu godinu istu je preusmjerio za učeničke i studentske stipendije.

„To je negdje 27, 28 hiljada KM na godišnjem nivou, puta četiri, to je nešto više od 100 hiljada za moga mandata omladini za školovanje. I hvala Bogu da je to tako“, zaključuje Džemal Memagić