Prihvatanjem 2.000 članova i simpatizera iranskog opozicijskog pokreta Mudžahedin Halk (Mojahedin-e-Khalq MEK) Albanija je učinila potez koji je izazvao reakciju i u Teheranu.
Vrhovni vođa Irana Ali Hamnei (Khamenei) govorio je 8. januara, između ostalog, o "jednom malom, ali zlom europskom mjestu u kojem Amerikanci surađuju s izdajnicima Islamske Republike", aludirajući na Albaniju.
Ta ocjena uslijedila je nakon ubistva generala Kasema Solejmanija, 3. januara 2020. godine, u Bagdadu, glavnom gradu Iraka.
"Američka vlada je našla vjerovatno zajednički jezik s Albanijom da se udome (pristalice iranske opozicije Narodni mudžahedini, op.a.) na albanskom tlu", ocijenio je Hajrudin Somun, bivši diplomata i ambasador, za Facebook rubriku Zašto Radija Slobodna Evropa (RSE).
"Kad se pogoršaju odnosi između dvije zemlje, kao što se ovaj put dogodilo između Sjedinjenih Država i Irana na tako maksimalno iritantan način, onda je prirodno da i jedna i druga zemlja izvlače neke stvari koje im mogu poslužiti da ocrne jednu ili drugu stranu. Ja bih u taj kontekst stavio tu izjavu ajatolaha Hamneija", kazao je Somun.
Protesti i optužbe za 'subverziju'
Adrian Shtuni, konzultant u kompaniji Shtuni Consulting koji se specijalizirao za vanjsku politiku i sigurnosna pitanja s fokusom na Zapadni Balkan i istočno Sredozemlje, u razgovoru za Zašto, iznosi uvjerenje da su Hamneijeve ocjene, uključujući i ovu o Albaniji, izraz nastojanja da se okrive "subverzivni manevri iz inozemstva za val protesta širom Irana u novembru 2019.".
"Ti protesti su ustvari potaknuti porastom cijena plina i nezadovoljstvom naroda režimom. Prema medijskim izvještajima, dok su iranske sigurnosne snage razbijale proteste ubijeno je oko 1.500 ljudi, a prema nekim računicama to su bili najveći protesti od Islamske revolucije 1979. godine”, kazao je Shtuni za RSE.
Sve počelo od 2013.
Prva grupa članova iranske opozicione organizacije Narodni mudžahedini kojima je u Iraku bilo pruženo utočište za vrijeme vlasti predsjednika Sadama Huseina, prebačena je iz kampa nedaleko od Bagdada u Albaniju 2013. godine.
Na osnovu podataka albanskog Instituta za statistiku, Albanija je samo tokom 2018. godine odobrila boravišne dozvole za 2.223 osobe iz Irana.
"Pošto sam ja živio, služio i radio i u Iraku i u Iranu, onda sam se s tim Mudžahedin Halk, koje zovu Narodnim borcima, Narodnim mudžahedinima, susretao za vrijeme revolucije u Iranu 1979. godine, zapravo 1978. i 1979. Oni su u Iranu bili ekstremna ljevica, nešto kao maoistička ljevica, koja je djelovala u Turskoj, Iraku i drugim zemljama. Oni su se pridružili Homeinijevoj islamskoj revoluciji, nadajući se da će u njoj biti prostora za političko djelovanje i nakon pobjede te revolucije", kazao je Somun o nastanku pokreta.
Pošto se nakon revolucije nije desilo da pokret ostvari političke ciljeve, protjerani su iz Irana ili su pobjegli u Irak.
"U Iraku ih je bilo 4.000 do 5.000 hiljada, koji su onda služili Sadamu Huseinu kao igračka u njegovoj borbi protiv imama Homeinija i protiv iranske islamske revolucije. Sadam Husein je naredio da im se da sve što im treba", kazao je Somun za RSE i dodao da je "to 'razmazilo' iransku opoziciju".
Iz Iraka su protjerani kasnije, i to zbog, kako kaže Somun činjenice da su počeli svima smetati.
"Kada su Amerikanci shvatili da im smetaju nakon invazije Iraka, da im smetaju u njihovim odnosima, pogotovo kada je za vrijeme administracije predsjednika Baracka Obame pružena ruka iranskom sistemu da se poboljšaju odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Irana, onda su oni zasmetali i Iraku, i iranskoj vladi i Amerikancima...", smatra Somun.
Tražilo se mjesto gdje bi pristalice pokreta prebacili, jer, ocijenio je Somun, "jednostavno više niko nije htio da ih primi bez dozvole američke vlade".
"Američka vlada je našla, vjerovatno, zajednički jezik s Albanijom da se udome na albanskom tlu."
Sličnosti sa bivšom Jugoslavijom
Somun je način postupanja sistema u Iranu usporedio s drugim sistemima na Srednjem Istoku, ali i u bivšoj Jugoslaviji.
"Slični sistemi su tako postupali prema opoziciji koja bi iz neke od susjednih zemalja ili dalje djelovala protiv njih. Smatrali su ih svojom opozicijom i koristili su se svim mogućim sredstvima da spriječe njeno djelovanje unutar zemlje", pojašnjava Somun, dovodeći u vezu s ovim i socijalističke sisteme i bivšu Jugoslaviju koja je imala opoziciju u zapadnim zemljama, "ustašku i četničku".
"Jugoslavija se opozicijom obračunavala na sve moguće načine da spriječi njihovo djelovanje na mase u Jugoslaviji, pa je koristila čak i atentate u zapadnim zemljama."
SAD proglasila MEK-ovce 'zaštićenim osobama'
Shtuni je podsjetio da je SAD članove MEK-a, čije je sjedište tad bilo u Iraku, proglasio “zaštićenim osobama” prema 4. Ženevskoj konvenciji.
Dodao je da je, nakon što je iračka vlada donijela rezoluciju kojom se tražilo njihovo protjerivanje, a pretpostavljalo se da će biti progonjeni ukoliko ih se vrati u Iran, odlučeno da će se članove MEK-a iz Iraka preseliti u neutralne zemlje.
"Optužbe, uključujući ove protiv Albanije, imale su za cilj okriviti subverzivne manevre iz inozemstva za val protesta širom Irana u novembru 2019., a koji su ustvari potaknuti porastom cijena plina i nezadovoljstvom naroda režimom."Adrian Shtuni, stručnjak za vanjsku politiku i sigurnosna pitanja
“Prema sporazumu između SAD-a i UNHCR-a oko 2.000 disidenata MEK-a je preseljeno u desetak europskih zemalja tokom 2016. godine. Albanija je bila jedna od zemalja koja je u početku primila 280 pojedinaca. John Kerry, tadašnji američki državni sekretar, pohvalio je 'ponosnu albansku tradiciju zaštite ranjivih zajednica, baš kao u vrijeme 2. svjetskog rata kad je ta zemlja zaštitila veliki broj Jevreja ili tokom rata na Kosovu. Broj disidenata MEK-a preseljenih u Albaniju je 2019. bio oko 3.000'”, kazao je Shtuni za RSE.
Ocijenio je da je odluka Albanije da prihvati izmještanje disidenata MEK-a kao tražitelja azila “po svoj prilici motivirana prije svega činjenicom da je takav zahtjev uputio SAD, albanski najvažniji strateški saveznik i partner”.
Kultisti, prvaci demokracije ili teroristi?
Prema mišljenju Somuna pripadnici današnjeg pokreta Narodnih mudžahedina su "izgubili tlo" u Iranu kada su i sami priznali da su bili odgovorni za napade.
“Riječ je o čistim terorističkim aktima u Teheranu, a to je podmetanje eksploziva u parlamentu u kome su poginuli deseci članova parlamenta i neki od vodećih Homeinijevih ljudi. To je akt koji se u čitavom svijetu smatra terorističkim. Zbog toga bi iranski sistem mogao da ih dok god je na vlasti smatra teroristima”, kazao je Somun za RSE.
Shtuni se osvrnuo i na to zašto SAD danas podržava MEK, pa su neki bivši zvaničnici američke administracije poput bivšeg senatora Joa Liebermana ili advokata američkog predsjednika Donalda Trumpa dolazili na skupove MEK-a, od kojih je jedan održan u Manzi u Albaniji, u julu 2019. godine. Naime, ta organizacija podržavala je Iransku revoluciju 1979., a kasnije i snage iračkog lidera Sadama Huseina, svrgnutog poslije SAD intervencije u toj državi 2003. Bila je i na listi terorističkih organizacija SAD-a.
Shtuni kaže da je razlog takvog odnosa to što se MEK “odrekao nasilja”.
“U slučaju MEK-a, koji je 2012. godine izbrisan s popisa terorističkih organizacija, objašnjenje tadašnje američke državne sekretarice Hillary Clinton je bilo da je uzeto u obzira da se MEK javno odrekao nasilja, zbog toga što nije bilo potvrđenih slučajeva terorističkih napada MEK-a duže od desetljeća kao i njegove suradnje tokom mirnog zatvaranja kampa Ašraf, koji je povijesno bio paravojna baza.
Trenutno samo dvije zemlje smatraju MEK terorističkom organizacijom – Irak i Iran. I nisu samo američki političari posjećivali kamp MEK-a u Albaniji. Na primjer, visoka delegacija njemačkih političara i boraca za ljudska prava predvođenja predsjednikom Bundestaga posjetila ih je tokom 2018. godine”, podsjetio je Shtuni.
Da li su sigurnosna prijetnja?
Sumnja se da su neki članovi MEK-a prošli i vojnu obuku, no Shtuni smatra da oni ne predstavljaju sigurnosnu prijetnju.
“Ono što znamo prema zvaničnim saopćenjima je da je MEK-ov kamp u Albaniji namijenjen tražiteljima azila koje je preselio UNHCR te da nema izvještaja o incidentima u kojima je korišteno oružje ili bilo kakvo nasilje, barem koliko je meni poznato.
Dakle, u ovom trenutku se čini da nema sigurnosnih prijetnji zbog njihovog djelovanja u Albaniji. Ipak, MEK je organizacija koja ima moćne neprijatelje i složenu militantnu povijest tako da ne treba odbaciti implikacije po nacionalnu sigurnost zemlje koja im je domaćin.
Znajući da im je iranski režim zakleti neprijatelj te u svjetlu nedavnih optužbi i prikrivenih prijetnji koje je uputio iranski ajatolah Ali Hamnei, ne mogu se isključiti ni potencijalne akcije iranskih obavještajaca u Albaniji. U oktobru 2019. albanska policija je spriječila napad operativaca snaga Kuds na članove MEK-a”, kazao je Shtuni za RSE.
Imaju li utjecaj u Albaniji?
O eventualnom iranskom utjecaju u Albaniji Shtuni je ocijenio da je “koliko god bio marginalan on tokom godina još više smanjen” te podsjetio da je Albanija “zbog prijetnje nacionalnoj sigurnosti” protjerala iranskog ambasadora 2018. godine te da su odnosi između dvije države na najnižoj razini od 1992.
Što se tiče drugih utjecaja u Albaniji, Shtuni se poziva na različita istraživanja koja su provodile agencije Gallup i Pew Research, kako u toj zemlji, tako i na Kosovu, prema kojima je na vrhu liste američko vodstvo.
“I prema tim podacima kao i prema povijesnim faktorima, vjerujem da su Sjedinjene Države imale i da će vjerovatno imati najsnažniji utjecaj na albansku politiku. Vjerujem da je Europska unija na drugome mjestu i zbog socioekonomskih veza i zbog pragmatične težnje za članstvom u EU.
Prema anketi Eurobarometra, članstvo u EU podržava više od 90 posto Albanaca. Usporedbe radi, ta podrška je u zemljama regije između 40 i 60 posto.
Nedavno odbijanje EU-a da otvori pregovore o članstvu s Albanijom je primljena sa značajnim razočarenjem. Ipak, nije izgledno da će to značajnije narušiti utjecaj EU-a nad albanskom politikom, posebno jer u Albaniji ne postoji konkurentna alternativa članstvu u EU.
Iako su Turska i njezin predsjednik Redžep Tajip Erdoan uložili značajne napore u ekspanziji svoje ekonomske, kulturne i političke snage i utjecaja na Zapadnom Balkanu, njen utjecaj se ne može usporediti s onim EU-a i sigurno je manje prisutan nego u drugim zemljama regije”, kazao je Shtuni.
Rasplet situacije na Bliskom Istoku nakon ubistva generala Solejmanija, bivši ambasador i diplomat Hajrudin Somun vidi u smirivanju te predviđa da će tako ostati tokom cijele godine.
“Pogotovo što je ovo izborna godina u SAD-u, predsjedniku Donaldu Trumpu nije stalo da ulazi u neke rizične krize, čak rizičnije nego inače što je on spreman da uradi, kao što ih čini ovih nekoliko godina. Ne vjerujem da bi se on uopće usudio do novembra da preduzme neku oštriju vojnu akciju protiv Irana”, kazao je Somun za Zašto RSE dodavši da ni Iranu nije stalo do zaoštravanja jer su iranska ekonomija i armija jako iscrpljene sankcijama koje im je nametnuo SAD.
