Kosovo i dve zemlje u regionu Zapadnog Balkana koje su deo Severnoatlantskog saveza (NATO), Albanija i Hrvatska, potpisali su ove nedelje deklaraciju o produbljivanju saradnje u oblasti odbrane i bezbednosti.
Ne navodeći konkretne detalje, ministri odbrane tri zemlje su rekli da će povećati interoperabilnost vojski kroz obrazovanje, obuku i zajedničke vežbe, kao i da će se angažovati u borbi protiv hibridnih pretnji, ali i da će koordinisati politike evroatlantskih integracija.
Srbija je to videla kao korak koji "podriva regionalnu stabilnost" i kao pretnju njenom "teritorijalnom integritetu", dok je Kosovo poručilo da inicijativu ne treba posmatrati kao pretnju nikome, već da je treba prihvatiti kao poruku da će tri države biti ujedinjene pred svakim izazovom ili pretnjom.
Stručnjaci za bezbednost u Prištini i Beogradu ne vide deklaraciju kao korak ka formiranju formalnog odbrambenog saveza, kakav je NATO.
Šta ujedinjuje tri države?
Za Ramadana Ilazija, šefa istraživanja u Kosovskom centru za bezbednosne studije, značaj ove deklaracije leži u činjenici da je ona nastala u vreme kada je povećana nepredvidljivost postojećih bezbednosnih saveza u svetu.
On tu inicijativu vidi kao korak ka jačanju alternativa ili strateških saveza, da Kosovo napreduje u odbrambenom smislu, jer još uvek nema jasan put ka članstvu u NATO.
"Nisam optimista da ovaj savez označava početak stvaranja formalnog odbrambenog bloka, već pre nove grupe država u Evropi, koje dele istu zabrinutost ili isto tumačenje bezbednosne situacije u jugoistočnoj Evropi", rekao je Ilazi za Radio Slobodna Evropa.
Ilazi smatra da će mirovna misija NATO-a na Kosovu, Kfor, ali i sama alijansa, biti kišobran ove saradnje, pošto ne misli da će Albanija i Hrvatska delovati suprotno interesima NATO-a u regionu.
Zvaničnik NATO-a je za Radio Slobodna Evropa rekao da Albanija i Hrvatska stalno doprinose regionalnoj stabilnosti, i kroz okvir KFOR. Upitan o novoj inicijativi, zvaničnik je rekao da je savez "to primio na znanje", ali da je na potpisnicima deklaracije da kažu više.
Iako nema formu međunarodnog sporazuma, inicijativa bi, uz političku volju strana, mogla da dovede do "mekih političkih akcija", smatra stručnjak za bezbednost Beogradskog centra za bezbednosnu politiku Vuk Vuksanović.
On je za Radio Slobodna Evropa rekao da je balkanska saradnja delimično podstaknuta upozorenjima o mogućem smanjenju "posvećenosti SAD NATO-u ako Evropljani ne ulažu više u svoju odbranu".
Prema Vuksanovićevim rečima, u okruženju gde se NATO ne povlači, ali "slabi, može da se desi da pojedine zemlje formiraju neformalne grupe radi saradnje".
Kosovo, Albanija i Hrvatska naveli su da bi inicijativa mogla biti proširena novim članicama, iako nisu pominjali imena zemalja. Srbija je, međutim, nagovestila da bi jedna od tih država mogla biti i Bugarska. Bugarska vlada nije odgovorila na zahtev Radija Slobodna Evropa za komentar.
Čak i ako se dodaju druge zemlje, Ilazi ne misli da ova grupa ide ka stvaranju vojnog saveza koji oličava principe NATO-a, poput kolektivne odbrane.
Zašto se Srbija protivi inicijativi?
Beograd je zatražio objašnjenje od Tirane i Zagreba u vezi sa namerama inicijative, navodeći da Srbija "neće dozvoliti jednostrane akcije koje bi mogle da ugroze naš teritorijalni integritet, bezbednost građana i mir u regionu".
Reagovalo je kosovsko Ministarstvo spoljnih poslova i dijaspore, navodeći da ovakvo ponašanje Srbije predstavlja novo kršenje Briselskog sporazuma, "kojim je jasno utvrđeno da Srbija neće ometati međunarodne odnose Kosova".
U međuvremenu, Hrvatska je saopštila da je prošlo vreme kada je Zagreb tražio od Beograda dozvolu da deluje i sa kim sarađuje.
Za Vuksanovića, Srbija ovu inicijativu najverovatnije vidi kao "političku provokaciju Zagreba".
Prema njegovim rečima, Vlada u Beogradu bi mogla da iskoristi ovakav razvoj događaja da skrene pažnju sa političke situacije u Srbiji i protesta koji se tamo održavaju već nekoliko meseci.
Čak i Ilazi smatra da je oštra reakcija Srbije jednostavno posledica umešanosti Hrvatske, koja je devedesetih godina vodila rat za nezavisnost od bivše Jugoslavije.
On, međutim, smatra da je tripartitna saradnja vođena istom idejom da Rusija sprovodi maligni uticaj u regionu, a da autokratski režimi u regionu predstavljaju pretnju stabilnosti Balkana – što su optužbe koje su više puta iznosile i kosovske vlasti.
Dok ocenjuje da bi Kosovo imalo veliku korist od iskustava dve zemlje NATO-a, kao i od raznih obuka, Ilazi izražava skepsu u pogledu sprovođenja inicijative, podsećajući na nizak stepen implementacije prethodnih sporazuma između Prištine i Tirane.