"Vidim nikakvog odgovora na moj jučerašnji "poziv na revoluciju". Pomislim da sam pretjerao i da je ljudima dosta njihove svakodnevne muke, a ne još da potraže dodatne energije za nešto što iziskuje dodatna odricanja. Kad imam šta vidjeti u današnjoj kolumni – opet tuga. Da li ste se ikada pitali odakle u našim pjesmama toliko tuge? Kad čovjek sluša riječi prosto se zapita: "pa šta je sa ovim ljudima? Kako mogu slušati ovo i biti sretni, uspješni?
Nenade, ne vjerujem da je "demokracija pomela one koji su je mogli voditi ka demokraciji". Potrebno je samo pokrenuti veliki kvalitet koji postoji. Potrebno je vjerovati u taj kvalitet i imati motivaciju da se krene ka nečemu što će donijeti pozitivne rezultate i pokrenuti zemlju. Medjutim, jako je teško vjerovati u nešto i biti pozitivan kada si PRINUDJEN da konstantno slušaš tugu opjevanu u pjesmama, u novinarskim člancima, na televiziji. Ja lično vjerujem u taj kvalitet, ali imam 36 godina, te moje i ženine roditelje koje moramo pomagati. Realno gledajući, nemam vremena iako imam vjeru u pozitivan rezultat i motivaciju da nešto pokrenem. Htio bih da čujem sta vi mislite o toj negativnosti koja sputava neke koji bi možda imali vremena, zanima me šta mislite koliko negativnost u vašem pisanju pomaže potencijalnim kandidatima da automatski budu sigurni u - neuspjeh. Kada sam probao nešto pokrenuti ovdje gdje živim naišao sam na takvu negativnost i momentalnu osudu na neuspjeh da mi je trebalo argumentirati satima sa dvoje obrazovanih prijatelja Sarajlija, u ranim tridesetim godinama, da se može puno uraditi, te da nije sve baš tako crno i tako osudjeno na propast. Ohrabren što sam uspio da ih ubijedim da dodju na prvi sastanak izgubio sam se u ličnom nedostatku vremena i energije i taj prvi sastanak se nikada nije ni održao.
Dakle, ja nemam vremena. Mnogi drugi ga nemaju. Ali nadam se, a nadam se da se i vi nadate, nekome ko će ga naći. Mislim da vaša negativnost ne doprinosi tome da se pojavi jedan ili više takvih koji bi pokrenuli lavinu. Ne kažem da bi ste trebali biti političari umjesto novinara. Ne mora se ni ponuditi riješenje. Ali barem nemojte ubijati nadu. Budite pozitivni utoliko što ćete ovaj ISTI tekst koji ste napisali završiti sa pitanjem "da li je demokracija pomela one koji su je mogli voditi ka demokraciji" umjesto sa konstatacijom da je to tako. Moguće je i da nisam u pravu, ali ovo sam primijetio i kod novinara "Dana" Ne znam da li čitate genijalnog Aleksandra Hemona. Predjite preko njegovih tekstova i vidjećete da je to crna hronika nečega što je, zbog svoje konstantne negativnosti, tek usput genijalno. To je tako tužno da čovjeka tjera da ga ne čita. Ja svaki put kad otvaram njegov tekst u "Danima" pomislim "hajde molim te budi isto onako dobar, ali nemoj me ponovo ostaviti sjebanog nakon pročitanog teksta".
Generaciji naših roditelja je usadjeno da im dijeca trebaju ići u školu i biti dobra u školi. Otišao sam neki dan da upoznam ljude koji mi čuvaju malu kćerku - otac V. i majka I. teško rade. Medjutim, u jednom momentu dolazi njihov sin koji je pilot. Saznajem da će njegov mladji brat uskoro biti doktor. Sjedimo tako i nekako i u jednom kratkom momentu tišine, ja i oni se nasmijemo i nekako bez riječi čestitamo jedni drugima na onome što uspijevamo. A počeli smo ne od nule nego iz minusa. Jako puno je takvih vani vjerujte mi. Dakle, svijestan sam velikog kvaliteta koji postoji vani, ali se bojim da vrijeme prolazi. Bojim se da raste generacija koja ne čita ni "Dane" niti sluša radio "Slobodna Evropa". Bojim se da ona nije ta koji bi nešto pokrenula iako bi se rado uključila u nešto što je već pokrenuto i što egzistira; nešto što postaje sve jače, nešto čega je “cool” biti dio. Mislim da se ona močvara dolje može pokrenuti jako brzo sa jednim organizovanim uplivom inteligencije izvana, iz inozemstva. I bojim se da se to može desiti samo izvana. Bojim se da se gubimo i da velika negativnost u medijima doprinosi opštoj depresiji, nepomijeranju i učvršćivanju močvare. Mislim da svaka naša IDIOTSKA ambasada (oprostite, izleti mi) treba nešto da radi umjesto da ništa ne radi - trebali bi da imaju adrese i kontakte naše inteligencije koje bi vam pomogle da putem telefona ili e-maila jednostavno sprovedete ovakve neke intervjue u djelo. Uspjesi mladih o kojima bi pisali iz broja u broj bi natjerali druge i da vise čitaju vaše članke, tj. slušaju vaš radio. I ne moraju to biti neki uspjesi tipa "evo imamo frajera koji svakog mjeseca sklapa milionske ugovore izmedju svoje i drugih kompanija", "evo imamo pilota koji je spasio život..." Od nekih će te čuti velike ideje siguran sam. Neki će se i povezati. Neki će nešto i pokrenuti i povezati snagu koju ne samo da niko neće pomesti nego će oni pomesti sve. I kada se to desi, nadam se da ćete uživati u tome što je sve više kvaliteta sa kojima se vaše dijete druži i odrasta; nadam se nećete samo tražiti mane (u vašoj najboljoj namjeri da bi bilo još bolje) i pisati 8 od 10 članaka u negativnom kontekstu nego da će biti obrnuto (8 pozitivno, 2 negativno). Mana se uvijek može naći i tekst se uvijek može napisati negativno ma kako svijetlo sve izgledalo."
ps. Kolumna koju ste pročitali je od riječi do riječi napisana od jednog mog čitaoca, moj je samo naslov.