Valjda su u protekli utorak i srijedu u gotovo svakoj obitelji u Evropi muškarci sjedili pred TV ekranima i gledali utakmice nogometne lige prvaka. Ja takodjer. Tokom prenosa mi stiže sms poruka od mojih prijatelja iz Medjugorja čiji je cilj bio da me malo "nasekiraju" jer su pripremili trpezu sa osam različitih vrsta vina iz osam različitih država, "malo" su zamezili uz ribu, salatu od rukole, sir, a vjerujem da je bilo i salate od hobotnice. Zalijevali su sve sa domaćim maslinovim uljem, mora da je bilo i sira iz mijeha. Uz dobro društvo eto idealne atmosfere da se prati nogometna liga prvaka.
Kad god putujem kroz Hercegovinu, posebno onaj dio koji se zove zapadna Hercegovina, ostajem prijatno iznenadjen količinom radova i novih objekata koji se tamo vide. Otprilike dva puta godišnje provedem tamo po desetak dana i prolazim kroz Ljubuški, Medjugorje, Čitluk, Čapljinu, skoknem do Mostara i da dalje ne nabrajam. I svaki put nadjem da se nešto novo izgradilo. Pogotovu je to slučaj sa Medjugorjem. Svaki put naidjem na jedan ili dva manja hotela, u industrijskoj zoni se pojavi neko novo skladište, uvijek se neke zgrade renoviraju i šire, jednostavno vidi čovjek golim okom da se sve kreće naprijed. Ne treba ni statistika. Ljudi kažu da ovdje broj noćenja dostiže nekoliko stotina tisuća godišnje, a negdje u ljeto je Washington Post pisao da će Medjuogorje uskoro dostići milijun noćenja.
Koliko god se, medjutim, golim okom vidi kako se Medjugorje širi u širinu i visinu isto se tako golim okom vidi kako mu je u tom rastanju sve tješnje i tješnje, sve se više stišće. Netko dobije gradjevinsku dozvolu za jedan objekat, a podiže drugi, dobije dozvolu u kojoj lijepo pišu i visine i širine dozvoljene gradnje, a onda vidiš da se novi vlasnik samoinicijativno proširio na cestu. Svako po metar ili po pola metra u jednu ili drugu stranu i - eto nereda. Cesta je uža nego što je trebala biti, puta nema tamo gdje je trebao biti, sve je manje zelenila i sve više asfalta.
Ništa drugačije od bilo kog drugog dijela na Balkanu, naravno. Hrvatska je, naprimjer, do sada srušila stotine objekata radi bespravne gradnje, i suočava se sa svakojakim problemima. Čest je slučaj, a u Medjugorju takodjer, da se sa gradnjom novih turističkih kapaciteta ne gradi infrastruktura niti ulaže u one oblasti koje treba da prate takav rast turističke industrije i novu gradnju.
Nekoliko tjedana ranije gledao sam takodjer utakmice lige prvaka sa jednim drugim prijateljima na sjeveru Češke, taj se dio zove Jizerske Hori. Oni imaju vikendicu u selu Desna blizu granice sa Poljskom. Sve su vikendice gradjene na isti način i svi su prozori na vikendicama - isti. Želite li izgraditi veliku vikendicu, neku grdosiju? - Ne može. Drugačiji krov? Ne može. Drugačije prozore? Ne može. Češka želi da sačuva stil gradnje kakav je nekad bio. Vikendica mog prijatelja je jedno 20-ak metara udaljena od puta. Prirodno, radi se o planinskom kraju, pa je želio da uz cestu gdje mu je vikendica izgradi podzid, naspe malo zemlje i napravi dva mjesta za parking. Dobio je dozvolu. Kad je sve završio stigli su inspektori i naredili mu da podzid - ozeleni. "Ne želimo ovdje betone i cemente!" – rekoše mu. I onda se okrenem oko sebe i vidim - nigdje asfalta osim na cesti.
Sve su male, ne znam smijem li reći seoske ceste obilježene, svaka iole ozbiljnija cesta ima linije sa strane, nema nikakve šanse, niti to ko pokušava da se smanje zelene površine. Na jednoj oronuloj zgradi, očigledno je tu nekada bio neki hotel, stoji mala oglasna tabla. Ko će znati zašto, odosmo nas dvojica da vidimo šta tamo piše. Nadjosmo kopiju gradjevinske dozvole okačenu na tabli i zaštićenu u plastici da ne kisne. Dakle, ako želite kupiti - evo na uvid gradjevinske dozvole!! Dodješ, uzmeš dozvolu iz plastične folije, pogledaš i vratiš je u foliju da mogu vidjeti i drugi!! Bilo koje zemljište u Češkoj koje ima dozvolu da bude gradjevinskog karaktera se uopće ne može prodati ako već tada, u fazi prodaje, nema obezbjedjen priključak na struju, vodu, telefon. Svaka zgrada u Pragu mora imati boju koju su joj odredili arhitekte. Vlasnici nemaju pravo birati.
Tako to rade organizirane države. Onaj SMS iz Medjugorja me, naravno, natjerao da zavučem glavu u frižider, izvučem malo sira, uzmem odnekud crnog vina i da se pravim indifierentan prema onoj količini dobrog društva, dobrog pića i dobre hrane u Medjugorju. Sve mi se čini da bi njihovo uživanje dobro išlo sa ovim uredjenim društvom prijatelja iz Češke. U Češkoj nije bilo ribe, osam vrsta vina, salate od rukole i sira u mijehu, a Medjugorju je nedostajalo sve ono što se zove red jedne uredjene države. To bi, valjda, bio neki idealan životni "brak".
Ali može li red u "brak" sa onim užitkom, i želi li užitak u "bračnu zajednicu" sa uredjenom državom!!??