Bosna i Hercegovina oblijepljena je bilbordima političkih partija koji se bore za glasove birača uoči izbora u oktobru.
Za ovogodišnju predizbornu kampanju biće utrošeno rekordnih 60 miliona maraka budžetskih sredstava.
Esad Bajtal, politički analitičar, govori u intervjuu za naš radio o tome za šta će biti potrošen taj novac, mogu li sa takvim porukama dobiti glasove, te čiji glasovi će odlučiti pobjednike.
RSE: Šta govore slogani političkih partija uoči izbora u oktobru?
Bajtal: Prema mojoj ocjeni, slogani govore u korist onih koji su ih postavili, jer to je jedna utakmica za biti ili ne biti, čini mi se, s obzirom na činjenicu da je sazrelo mentalno vrijeme, da se izgleda - moramo biti oprezni u iskazima - pojavljuje kritična masa i kritična svijest koja bi, po njima, bila spremna možda i da ih smijeni. Dakle, oni koji bi htjeli sačuvati vlast, ili je se dočepati - gledano iz drugog ugla, pišu slogane koji idu njima u korist.
RSE: Hoće li za osvajanje glasova birača biti potrebno puno više od slogana koje možemo da vidimo na bilbodrdima širom gradova BiH?
Bajtal: Ja mislim da bi trebalo sve osim slogana da bude u igri ako želimo zaista istinske promjene, promjene nabolje. Vjerovati sloganima, upravo iz razloga o kojima sam maločas govorio, ne bi bilo dobro za sve nas. Bila bi potrebna kritička svijest, bila bi potrebna građanska hrabrost, bila bi potrebna jedna narodna mudrost koja će otprilike sebi reći ovako: „Nemamo nikakve garancije da će ovi koji dolaze biti bolji, ali imamo sve dokaze za ove koji već jesu na vlasti da su zaslužili da odu.“
RSE: Prema vašoj ocjeni, osim ovih političkih slogana, šta je to što stranke nude biračima? Imaju li oni neke političke programe zbog kojih bi svaki glasač trebao da glasa za njih? Zbog čega ih zapravo ne predstavljaju tokom predizborne kampanje, ili vrlo rijetko?
Bajtal: Upravo zbog toga - ako predstavite program, onda vas on ili moralno obavezuje ili ga bar morate imati. Prije svega program da biste predstavili, prije toga morate ga imati. Budući da na ovim prostorima, balkanskim, a ostanimo u BiH, uglavnom obećanja, parole i floskule funkcioniraju bolje od programa. I političke stranke i ne daju sebi u zadaću da se bave time.
RSE: Ali ipak imamo pojedinaca koji su se kandidovali, ili stranaka koje obećavaju npr. zapošljavanje mladih ljudi, zapošljavanje uopšte stanovništva, bolje životne uslove itd. Koliko se, zapravo, sve to nakon izbora i ostvari?
Bajtal: Ovo nije generalni sud nego govorimo o većini, onoj većini koja inercijom svoje vlastite vladavine nastoji ostati i dalje uz pomoć floskula tamo gdje jeste. A vi ste u pravu sa stanovišta činjenice da se pojavljuju ipak ljudi i stranke koji shvaćaju da je zaista vrijeme da se jednom pošteno politički postavi u javni prostor, da se to pokuša uz pomoć nekih programa i ideja koje pripadaju životu, koje pripadaju egzistenciji. Ne moramo mi tu programski razvijati čitave teorije. Narod ovaj treba da radi, treba da živi, treba da mu bude sačuvano ljudsko dostojanstvo i da putuje svojim životnim putem. Postoje i oni koji će to obećavati ili koji obećavaju – ili koji imaju u svojim programima, to što ste sami rekli. Međutim, pitanje je koliko će sve to biti i pod pretpostavkom da najbolji još večeras dođu na vlast, koliko će oni već sutra moći početi da provode.
RSE: Na ovogodišnju predizbornu kampanju biće potrošeno oko 65 miliona maraka, uglavnom iz budžeta. Je li to mnogo novca i šta će stranke, zapravo, raditi sa svim tim novcem?
Bajtal: Svaka stranka koja ozbiljno misli o životu trebala je prije svega da se odrekne te vrste torškova. Bilo je mnogo korisnije i mnogo bolje te pare usmjeriti tamo negdje u životnu, egzistencijalnu ravan građana, dakle vlastitih birača, zapravo glasača koje pozivate da glasaju za vas. Trebalo je za njih odvojiti taj novac umjesto za bilborde, umjesto za plakate, umjesto za medije i na taj način pokazati da se zaista želi nešto praktično učiniti, a ne samo ostati u ravni teorijskog predskazivanja onoga šta će sutra biti.
RSE: Skoro za svake izbore, da li se radilo o opštim izborima ili opštinskim, negdje oko 40 posto birača izađe. Prema vašoj ocjeni, koji postotak birača će ove godine odlučivati o pobjednicima na izborima?
Bajtal: To je ključna činjenica koju ste vi sada pomenuli. Ta nam činjenica govori da izbore ne odlučuju oni koji izlaze nego oni koji ostaju. Ako 60 posto ljudi, građana ove zemlje, u ime protesta zbog nezadovoljstva načinom na koji žive, zbog nezdovoljstva vlastitom životnom pozicijom u kojoj se nalaze, kažu sebi „ Neću da izađem“, onda oni pogrešno sami sebi govore. Oni prepuštaju onom dijelu koji ima ma kakve i kolike-tolike koristi od onih koji su na vlasti da ponovo izađe i da ih svojim glasovima ostavi tamo gdje jesu. Morali bismo učiniti sve da pokušamo probuditi pasivnih 60 posto građana BiH da izađu, da daju svoj glas za neke nove ljude i da time pošalju dvostruku poruku. Jedna je: “Vi odlazite jer niste dobro činili. A vi koji dolazite, koje biramo, vama je ovo lekcija da ćete isto tako na narednim izborima otići ako ne budete dobro činili kako što to nisu činili ovi."
Opšti izbori u BiH 3. oktobra
Opšti izbori
Trećeg oktobra 2010. građani BiH su glasali na sedmim opštim demokratkim izborima od 1990. godine
* Za izbore je bilo registrovano 3.126.599 glasača.
* Građani su mogli birati između 8.730 kandidata, od čega 11 nezavisnih, koji se nalaze na 778 kandidatskih listi i predsstavljaju 39 političke partije i 11 koalicija.
* Na nivou BiH, građani su birali tri člana Predsjedništva te 42 zastupnika za Zastupnički dom Parlamentarne Skupštine BiH.
* U Federaciji BiH, birano je 98 zastupnika za Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH i zastupnici za 10 kantonalnih skupština.
* U Republici Srpskoj, biran je predsjednik i dva potpredsjednika Republike Srpske i 83 poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
* Stranica posvećana izborima OVDJE
* Stranica Centralne izborne komisije www.izbori.ba