Izveštaji o saradnji sa Haškim tribunalom, koje svaka tri mjeseca Narodnoj skupštini RS podnosi Ministarstvo unutrašnjih poslova, sve su tanji i sa sve manje informacija.
Tako se u posljednjem izvještaju o saradnji Republike Srpske sa Haškim tribunalom za oktobar, novembar i decembar 2007. po prvi put ne spominju ni imena haških bjegunaca Radovana Karadžića, Ratka Mladića ili Stojana Župljanina. Šef sekretarijata Vlade Republike Srpske za saradnju sa Haškim tribunalom, Jovan Spaić, ipak kaže da se radi o standardnom izvještaju:
Tako se u posljednjem izvještaju o saradnji Republike Srpske sa Haškim tribunalom za oktobar, novembar i decembar 2007. po prvi put ne spominju ni imena haških bjegunaca Radovana Karadžića, Ratka Mladića ili Stojana Župljanina. Šef sekretarijata Vlade Republike Srpske za saradnju sa Haškim tribunalom, Jovan Spaić, ipak kaže da se radi o standardnom izvještaju:
«Nije ništa zakamuflirano, nije ništa izostavljeno. Jednostavno je prikaz koncepcijski dat malo drukčije. Tako je dogovoreno s MUP-om, i ništa drugo.»
Kao jedan od glavnih razloga što se više i ne spominju imena haških optuženika, direktor Centra za međunarodne odnose, Miloš Šolaja, vidi u pozitivnim ocjenama saradnje sa Hagom te prebacivanju tereta odgovornosti na Republiku Srbiju:
«Vjerovatno je u smislu izjava koje je MUP RS davao da na teritoriji Republike Srpske nema tih osumnjičenih koji se traže, u tom smislu i izvještaj. S obzirom da postoje neke druge aktivnosti koje su vezane i za sam Haški tribunal u Hagu, kao i za kriminal za ratne zločine u BiH, određene stvari su ocjenjene kao uspješne, tako da je to vjerovatno razlog što se neki i ne spominju.»
Politički analitičar, Gostimir Popović:
«Kad govorimo o pominjanju imena u svemu tom, jasno je da jedna takva institucija nema više nikakve snage, ni legitimiteta, ni bilo šta. Tako se ponašaju i ovi koji prave ove izvještaje. Prema tome, to treba već jednom zatvoriti i krenuti u neku sasvim drugu priču, zasnovanu na principima evropskog prava. Međutim, izgleda da nema ko da krene u tu priču i verovatno, priče neće biti.»
U posljednjem izveštaju Ministarstva unutrašnjih poslova navodi se da je, policija samostalno ili u saradnji sa Obaveštajno-sigurnosnom agencijom BiH saslušala 17 osoba kao eventualne pomagače u skrivanju haških optuženika, te da je izvršen pretres sedam stanova i više kancelarija na području Pala i Sokoca u cilju prikupljanja dokaza o kretanju optuženika. Dalje se kaže da su predstavnici policije RS sa nadležnim službama iz Srbije, Crne Gore i BiH održali pet radnih sastanaka u Beogradu, Podgorici i Sarajevu. Na tri sastanka bili su prisutni i istražioci Haškog tribunala.
Sve manju zainteresovanost ne samo domaćih institucija nego i međunarodne zajednice za haškim bjeguncima, Miloš Šolaja vidi i u sve skorijem zatvaranju Haškog tribunala:
Sve manju zainteresovanost ne samo domaćih institucija nego i međunarodne zajednice za haškim bjeguncima, Miloš Šolaja vidi i u sve skorijem zatvaranju Haškog tribunala:
«Priča sa Haškim tribunalom planirana je da bude završena 2008. Očigledno je da će biti i produžena, ali se ipak, i isticanje Haškog tribunala bliži kraju. Činjenica je da je i samo postojanje tog Tribunala, na planu ljudskih prava, posebno kada se govori o ratnim zločinima, ostvarilo ulogu da se to u raznim ratovima sve manje dešava. S druge strane, i 12 godina nakon završetka rata u BiH, neki haški osumnjičenici i okrivljeni nisu nađeni.»
Izvještaj Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske je kompatibilan sa samim aktivnostim Tribunala, smatra Gostimir Popović:
«To je organizacija ili dućan koja je u stečaju, koji se zatvara i na neki način svi peru ruke od toga i pokušavaju da se izvuku što dalje. U tom smislu se treba posmatrati i izveštaj koji je dat. On predstavlja najobičniju formalnost. U njemu nema nikakve suštine. Polako se svi izvlače iz te priče.»
Od ukupno 161 osobe protiv kojih je Haški tribunal za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji podigao optužnice od svog osnivanja 1993, u bjekstvu je još njih pet: Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Stojan Župljanin, Goran Hadžić i Vlastimir Đorđević.
