RSE: Šta je to navelo i motivisalo ovako uglednu grupu umjetnika da zakorači u područje gdje, barem na prvi pogled, ne spada?
PAŠOVIĆ: To je jedna jaka reprezentacija ozbiljnih ljudi, koji iza sebe imaju jako veliku publiku. Ta publika je u Bosni i Hercegovini, ali i u cijelom regionu i u cijelom svijetu i ona nam daje mandat da kažemo da je način na koji se približavamo Evropi loš, spor i nedovoljan kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. Naša publika su ljudi s različitim etničkim porijeklima, ljudi različitih dobi, različitih političkih opredjeljenja i mi kad govorimo mislimo da govorimo u ime te publike, dakle građana i Bosne i Hercegovine, ali i puno ljudi iz regiona. Prosto je neprihvatljivo da u trenutku kada je Hrvatska na pragu da postane članica EU, kada je Makedonija kandidat za članstvo, kada se Srbija i Crna Gora velikim koracima približavaju statusu kandidata, Bosna i Hercegovina stalno kasni. Imamo najlošiji položaj od svih kada su u pitanju evropske integracije i tranzicija. Bosna je najviše stradala, gurnuta je na kraj reda, na jedan potpuno nefer način. Mi smatramo da je užasno važno da Bosna i Hercegovina dođe do nivoa ravnopravne članice EU, za što treba da pokažu mnogo više razumijevanja i domaći političari, ali isto tako i međunarodna zajednica.
RSE: Ova država ne može imati reprezentativniju grupu od ove. Teško će mnogo veće zemlje u istom kolu okupiti ovakve uglednike, nosioce Oskara, Felixa, Sterija… Kako partneri u razgovoru mogu doživjeti ovakvu reprezentaciju, posebno kad se ona poredi sa prilično blijedom reprezentacijom naših političara?
PAŠOVIĆ: Neki dan smo bili na susretu sa gospodinom Lajčakom i gospodinom Gregorijanom, dakle visokim predstavnikom u Bosni i Hercegovini i njegovim zamjenikom. Imali smo jedan vrlo otvoren razgovor u kojem smo se saglasili oko svih pitanja. Činjenica je da niko u regionu nema tako snažan studij režije i tako dobre rezultate kad su u pitanju reditelji. Ja uvijek kažem – i koliko god to djelovalo pompezno, to je istinito – da nema režije u ovoj zemlji, ova zemlja bi izgledala drugačije – mnogo gore. A to nije nikakva slučajnost. Mi smo taj multikulturni svjetonazor i taj visoki profesionalni standard strateški postavili od 1989. godine i to sada daje takve briljantne rezultate. To nam daje pravo da tražimo da se strateški postave stvari u ovoj zemlji, a ne samo da se, od danas do sutra, pojedinačni politički ili osobni interesi stavljaju ispred interesa čitave zajednice.
RSE: Izgleda da nije u pitanju tek aktivizam umjetnika, potreba obaveze intelektualca da učestvuje i da mijenja, nego traženje ambijenta koji će vam omogućiti uslove koje imaju vaše kolege – koliko-toliko ravnopravnu poziciju u odnosu na političko, socijalno, ekonomsko okruženje.
PAŠOVIĆ: Svako od nas radi u zaista vrlo teškim okolnostima, ali pri tome je nama mnogo bolje nego mnogim drugima u ovoj zemlji. Međutim, to nam niko nije dao, već smo to sami napravili. Mi smo radili uprkos lošim uslovima koje je pred nas postavljala vlast, u smislu da je naš rezultat bio prepoznat tek kada je bio ostvaren, a ne u samom začetku. U velikom dijelu našeg posla je još uvijek tako. Međutim, mi smo imali dovoljno samopouzdanja i dovoljno znanja da ostvarimo naše ideje, ono u šta smo vjerovali i što smo znali da je dobro. Tako je i danas. Velika je sramota da u zemlji u kojoj postoji Akademija nauka i umjetnosti, u kojoj postoje toliki univerziteti, u kojoj postoje toliki intelektualci, nama mora da dođe neko iz neke druge zemlje – bez obzira koliko su gospodin Lajčak i gospodin Gregorijan izvrsni, mladi, agilni ljudi, koji razumiju problem u Bosni i Hercegovini i koji zaista rade svim snagama da ga na najpozitivniji način riješe – da nas zamoli da budemo malo manje glupi, malo manje primitivni i da živimo malo bolje. Ja ne mogu da vjerujem da se to događa u 21. stoljeću, u jednoj evropskoj zemlji. Mislim da ova zemlja jednostavno mora da pređe onaj prag u kome će reći – sada nema više zezanja, nego moramo raditi u skladu s onim o čemu se civilizirana Evropa već dogovorila. Tačno je da je ta Evropa imala mnogo pogreški kada je u pitanju Bosna i Hercegovina i tačno je da ona i danas pravi neke pogreške, ali način da se te pogreške isprave jeste da postanemo dio te porodice i da onda razgovaramo sa ostalim ljudima i dovedemo do toga da ova zemlja bude normalna zemlja u Evropi. Evo Slovenija u januaru preuzima predsjedavanje Evropskom unijom. I mi ćemo, kad uđemo u Evropu, biti u prilici da u jednom trenutku preuzmemo predsjedavanje. Kako će ostali imati povjerenje da će naši političari moći da vode Evropu kad nisu u stanju da 12 godina poslije rata dovedu zemlju na jedan nivo koji je bar minimum i koji je bar onoliko koliko su naši susjedi uspjeli na putu evropskih integracija.
RSE: Bez obzira kakav će biti ishod ovog vašeg neobičnog puta, zvuči okrepljujuće činjenica da ste se upravo vi – ljudi koji su se bezbroj puta potvrdili u aktivizmu, u činjenici da stvaralac neće, niti smije ćutati – odlučili da hrabro krenete protiv jalove politike, i domaće i međunarodne zajednice, kad je perspektiva naših ljudi u pitanju?
PAŠOVIĆ: Ta politika je uslovno jalova. Očigledno nije jalova za one interese koje ta politika zastupa, a to je upravo ta fragmentarnost zemlje, pojedinačni politički interesi, pojedinačni osobni interesi. U tom smislu ta politika je plodna. Ali ona je jalova, odnosno ne samo jalova već i štetna, kada je u pitanju život pojedinca, kada je u pitanju život zajednice. Naše društvo je fragmentirano. Naš obrazovni sistem je katastrofalan. Mi imamo etnički podijeljene škole, što je koncept 19. vijeka. Nemamo reformiran radio-televizijski sistem. Nemamo autoput u ovoj zemlji. To su stvari koje nas vode ka trećem svijetu, a ne ka Evropskoj zajednici. Mi jednostavno insistiramo na tome da se takva praksa prekine, da se dozovemo, da se otrijeznimo od jedne situacije koja proizvodi jednu rezignaciju kod ljudi, ljudi polako odustaju. A to nije način za aktivno učestvovanje u evropskim procesima.
RSE: Hvala ti puno na ovom razgovoru.
PAŠOVIĆ: Budo, hvala tebi i Radiju Slobodna Evropa. Vi zaista uvijek pratite to što mi radimo. To je, po mom osjećanju, neki dobar odnos medija i stvaralaca, da se u jednom zajedničkom kritičkom pogledu jednih na druge zajedno krećemo ka boljem životu koji svi zajedno zaslužujemo.
