RSE: Jedan od povoda je izjava lidera Demokratskog Saveza Albanaca u Crnoj Gori, Mehmeda Barthija, da Albanci treba da imaju autonomni status u Crnoj Gori. No gospodina Dinošu smo najprije upitali kojim su povodom lideri vodećih albanskih partija iz Crne Gore boravili protekle sedmice u Prištini:
DINOŠA: Mi smo u Prištinu išli na poziv premijera Kosova, gospodina Haradinaja, i na poziv predsjednika Kosova, gospodina Ibrahima Rugove. Na tim sastancima smo bili zajedno s gospodinom Barthijem, predsjednikom druge albanske stranke u Crnoj Gori (Demokratskog saveza Albanaca). Povod je bilo razmatranje aktualne situacije na Kosovu, pogled kosovskih zvaničnika na ono što čeka Kosovo u ovoj godini, u godini koja će po mnogima biti značajna za kosovske prilike u pravcu definisanja finalnog statusa Kosova. S druge strane, mi smo informisali domaćine o tome koji su aktualni politički procesi u Crnoj Gori, šta od prilike čeka Crnu Goru u ovoj godini i šta su zahtjevi albanskih stranaka u Crnoj Gori u pravcu poboljšanja položaja Albanaca u Crnoj Gori i definisanja njihovog statusa u ovoj državi.
RSE: Koji su, gospodine Dinoša, zahtjevi Albanaca u Crnoj Gori?
DINOŠA: Ako bih o tome govorio, govorio bih u ime Demokratske unije Albanaca. U Crnoj Gori djeluju tri albanske stranke, dvije su parlamentarne, na nivou Crne Gore, jedna je parlamentarna na nivou lokalne vlasti u Ulcinju. Mi djelujemo u koaliciji koja se zove „Albanci zajedno“. Politički programi ovih stranaka se donekle razlikuju, ali mislim da je ono što je politički program Demokratske unije Albanaca itekako poznato javnosti, i crnogorskoj i međunarodnoj, s obzirom da smo mi još 2000. godine izašli sa platformom o statusu Albanaca u Crnoj Gori - ta platforma zagovara nešto što se zove personalna autonomija Albanaca u Crnoj Gori, sa elementima političke i teritorijalne autonomije.
RSE: Da li ste Vi u Prištini zagovarali priču o autonomiji ili niste?
DINOŠA: Na sastancima na kojima sam ja bio, na kojima je bio i gospodin Barthi, kod premijera i kod predsjednika Kosova, apsolutno nije bilo riječi o autonomiji Albanaca u Crnoj Gori, bilo je riječi o drugim stvarima, kako sam na početku rekao, o tome šta ova godina znači za Kosovo i šta ova godina može da znači za Crnu Goru. Dakle, domaćini su dali svoj pogled na kosovsku zbilju, a mi smo dali svoje poglede na crnogorsku zbilju. Meni je bilo drago da su i jedan i drugi domaćin imali pozitivan odnos prema onome što de dešava u Crnoj Gori, što se dešavalo u posljednje vrijeme u Crnoj Gori, pogotovo prema onome što je Crna Gora imala kao odnos prema kosovskoj zbilji, prema Kosovu tokom devedesetih godina, dakle tokom rata na Kosovu. Apsolutno su i jedan i drugi istakli da veoma cijene i da su zahvalni što je Crna Gora tokom kosovskog rata otvorila vrata ljudima u nevolji, od kojih su većina naravno bili Albanci. Imaju takav pristup i prema aktualnim procesima u Crnoj Gori. U Crnoj Gori vide dobrog i pouzdanog susjeda, s kojim žele i nadaju se da će imati dobru saradnju.
RSE: Kako se moglo dogoditi to da budete u istoj ekipi Vi i gospodin Barthi i da gospodin Barthi govori o autonomiji, a Vi ne?
DINOŠA: Ni gospodin Barthi na tim sastancima nije pominjao pitanje autonomije. Znam da je on imao još neke sastanke, kao što je sastanak sa predsjednikom Skupštine Kosova, gospodinom Dačijem, ja nisam bio tamo, moguće je da je imao još koji sastanak. Ali ono što je bila naša zajednička turneja, to su ovi sastanci kod premijera i kod predsjednika Kosova, na kojima, ponavljam, apsolutno nije bilo riječi o autonomiji.
RSE: Kako tumačite da je to bilo jako medijski popraćeno?
DINOŠA: Ne znam zašto je bila takva reakcija u javnosti, ne znam kako su drugi mediji to prenijeli, ali govoriti o autonomiji Albanaca u Crnoj Gori apsolutno nije jeres, ne bi trebalo da bude jeres. Ne znam o kakvoj vrsti autonomije je gospodin Barthi govorio i šta su mediji prenijeli, ali znam da DUA zagovara tu vrstu autonomije koja apsolutno subjektivizira Albance u Crnoj Gori, čini ih partnerom demokratskih vlasti u unapređivanju demokratskih procesa u Crnoj Gori, ne povlačeći unutrašnje granice po etničkim šavovima u Crnoj Gori. Mi mislimo da može postojati mehanizam koji to može proizvesti, bez povlačenja unutrašnjih granica. Crna Gora je dovoljno mala da se u njoj ne povlače unutrašnje granice i u tom pravcu smo već 2000. godine izašli sa dokumentom koji se zove platforma DUA o statusu Albanaca u Crnoj Gori. Osnovna intencija te platforme jeste da se u crnogorskom Parlamentu uspostavi drugi dom u vidu vijeća nacionalnih manjina, dakle gdje bi sve nacionalne manjine imale svoje predstavnike iz redova manjinskih političkih subjekata. Ti ljudi ne bi bili tu samo forme radi, nego bi imali mogućnost korišćenja manjinskog veta, naravno prilikom odlučivanja o specifičnim pitanjima, o veoma malom broju pitanja, što je definisano evropskim demokratskim standardima. Institut manjinskog veta živi u evropskim demokracijama, živi i u našem okruženju, znam da Hrvati to odavno imaju za Italijane, Slovenci također imaju institut manjinskog veta za Italijane u Sloveniji, iako je tamo njihov broj mali. Dakle, mi hoćemo da proizvedemo mehanizam koji neće primorati Albance da trče za svakom vlašću, koji će apsolutno omogućiti siguran prodor u državni Parlament države Crne Gore kao prvu stepenicu proporcionalnog učešća u svim organima vlastima.
RSE: Ali to imate, gospodine Dinoša.
DINOŠA: Ne, to još uvijek nemamo. Učinjeni su značajni koraci u tom pravcu, ali treba znati da Albanci u Crnoj Gori čine 7,1 odsto stanovništva, a u državnim organima, u javnim službama Crne Gore smo prisutni tek sa 0,5 odsto.
RSE: Što bi trebala vlast Crne gore uraditi za Albance u Crnoj Gori?
DINOŠA: Trebalo bi da vlast brže implementira ono što su demokratski, evropski standardi po pitanju položaja i prava nacionalnih manjina. Dakle, nešto što je dobra tradicija u Crnoj Gori, nešto što je dobra multietnička komunikacija u Crnoj Gori, nešto što je dobro kao međuetnička tolerancija u Crnoj Gori pretočiti u zakon, pretočiti u rad institucija i Crna Gora bi zaista bila primjerom dobre međuetničke komunikacije.
RSE: Da li mislite to isto i za Hrvate?
DINOŠA: Kada sam govorio o vijeću nacionalnih manjina u Crnoj Gori naravno da sam imao u vidu sve nacionalne manjine u Crnoj Gori, a tu spadaju i Hrvati. Oni čine oko jedan odsto stanovništva, ali se mi apsolutno zalažemo da preko instituta pozitivne diskriminacije, odnosno afirmativne akcije, i Hrvati imaju makar jedan mandat u Parlamentu Crne Gore, jer su značajna nacionalna manjina u Crnoj Gori, jer je njihova matična država susjed Crnoj Gori i mislimo da bi to, kao i kod Albanaca, uticalo na dobru međudržavnu saradnju sa susjedima. Dakle, mi se apsolutno zalažemo da Crna Gora i Albanija, kao matična država Albanaca u Crnoj Gori, imaju dobre odnose. Crna Gora i Albanija imaju dobre odnose, čemu smo doprinijeli i mi kao albanska stranka u Crnoj Gori koja, zalažući se za popravljanje položaja Albanaca u Crnoj Gori, apsolutno ima u vidu opšti interes Crne Gore. Nije se dešavalo u dosadašnjoj aktivnosti da neki od naših zahtjeva ugrožava nešto što je državni interes Crne Gore. Dakle, mi hoćemo status kojim bi položaj Albanaca u Crnoj Gori bio zakonski regulisan. U tom pravcu se sada i radi u Ministarstvu za zaštitu prava nacionalnih manjina, gdje mi imamo svog ministra, koji je sa svojom ekipom, koja nije bila sastavljena samo od političara nego i od eksperata, predstavnika nevladinih organizacija, izradio prvu verziju, radnu verziju Zakona o pravima nacionalnih manjina, koji otprilike zagovara ono što i naša platforma. Zakon ne zagovara drugi dom u Parlamentu Crne Gore, ali zagovara mehanizam manjinskih kvota, dakle definisanja manjinskih kvota, koje bi pripale predstavnicima političkih stranaka nacionalnih manjina. Među tim nacionalnim manjinama u Crnoj Gori vidim Bošnjake i Muslimane, jer su se oni pojavili kao dvije nacionalne kategorije, vidim Albance koji su tu najdefinisanija nacionalna manjina, jer su i jezička manjina, sve druge manjine su slavenskog porijekla, mi nismo slavenskog porijekla, a razlikujemo se i po jeziku u Crnoj Gori.
RSE: Recite mi konkretno što je problem u položaju Albanaca u Crnoj Gori?
DINOŠA: Treba da se donese Zakon o pravima nacionalnih manjina koji ne bi dozvoljavao lutanja raznih subjekata, političkih predstavnika nacionalnih manjina, opozicionih stranaka ili aktualne vlasti, dakle da se stvar definiše zakonski, da se poštuje taj zakon. I ako bi se proizvelo nešto što je zalaganje Demokratske unije Albanaca, tvrdim da Crna gora apsolutno ne bi imala nikakvu štetu, ne bi ničim bila ugrožena, a Albanci i druge nacionalne manjine bi bile dovedene u situaciju da budu relevantni politički i društveni faktori u Crnoj Gori, da budu partneri demokratskim vlastima za unapređivanje demokratskih procesa u Crnoj Gori, za stabilnost u Crnoj Gori, što bi uticalo na stabilnost u regionu, što bi uticalo na spremnost za evropske i šire integracije.
RSE: Učestvujete u radu Parlamenta, u kontaktu ste sa vlastima, da li Vi ipak vlastima pomalo pomažete?
DINOŠA: Moguće da nisam dobro shvatio vaše pitanje. Ali ću vam reći da smo mi svjesno ušli u Vladu Crne Gore još 1998. godine, ja sam bio prvi ministar bez portfelja u prelaznoj Vladi gospodina Vujanovića tada, s obećanjem da će se formirati Ministarstvo za prava nacionalnih manjina, što je učinjeno iste te godine, nakon parlamentarnih izbora, i od tada smo mi permanentno u sastavu Vlade Republike Crne Gore. To govori o našoj namjeri da probleme Albanaca u Crnoj Gori, položaj Albanaca u Crnoj Gori, nastojimo da popravimo u kontaktu sa vlastima u Crnoj Gori, naravno uz kontakte sa međunarodnim faktorom. Dakle, mi jesmo u Vladi Crne Gore, mi jesmo u Parlamentu Crne Gore i apsolutno nastojimo da pomažemo one snage za koje mislimo da se povoljno ponašaju prema zahtjevima Albanaca u Crnoj Gori, a to su snage iz aktualne vladajuće koalicije, pogotovo snage iz najjače stranke u toj koaliciji, a to je Demokratska partija socijalista gospodina Đukanovića. Dakle, mi to svjesno činimo. Niti mi, niti oni, ne možemo da tvrdimo da je, što se Albanaca u Crnoj Gori tiče, sve završeno, da Albanci imaju sva prava. Počelo se u tom pravcu, ima značajnih projekata koji su ostvarivani i koji su ostvareni, ali nas čeka još posla i u tom poslu koji nas čeka ja bih izdvojio Zakon o pravima nacionalnih manjina u Crnoj Gori, dakle ne samo o Albancima u Crnoj Gori, koji bi apsolutno regulisao odnos, saradnju i kontakte nacionalnih manjina u Crnoj Gori sa aktualnim vlastima. Dakle, nikoga ne treba da čudi to što smo mi spremni da sa vlastima u Crnoj Gori poradimo na popravljanju položaja Albanaca u Crnoj Gori. Mi to vidimo kao najbolji, odnosno jedini mogući i optimalni način, ako hoćemo da potpomažemo i globalne procese u Crnoj Gori, a i to hoćemo. Recimo kad je u pitanju najviši interes Crne Gore, interes nas građana Crne Gore kao države, to je definisanje njenog državnog statusa. Mi i tu nastojimo da budemo fer i korektni. Kada je u pitanju državni status, mi nećemo predvoditi nijedan od projekata, ali ćemo se ponašati kao građani Crne Gore ako bude ponude u tom pravcu. Dakle, ako bude ponude za referendum, naš će odgovor biti jasan i on bi bio pozitivan, u smislu da Crna Gora treba da bude nezavisna država.
RSE: Zanima me taj kosovsko-srpski problem, kako Vi na to gledate? Kako bi se to moglo riješiti?
DINOŠA: Što se tiče odnosa Srba i kosovskih Albanaca, što se tiče odnosa Beograda i Prištine, mi također ne želimo da budemo ti koji imaju formulu razrješenje tih odnosa, za razrješenje kosovskog pitanja, ali smo rekli da ćemo apsolutno podržati ono što je volja većine na Kosovu, rekli smo da mislimo da bez nezavisnosti Kosova ne može biti stabilnosti na Balkanu i da mislimo da politike koje Kosovo vide kao dio Srbije apsolutno nisu politike budućnosti, jer to ne bi doprinijelo stabilnosti u regionu, dakle ne bi doprinijelo ni stabilnosti u Crnoj Gori, ni u okruženju Kosova, ni u Makedoniji, ni u Preševskoj dolini i tako dalje. Mi mislimo da bi kosovska nezavisnost apsolutno relaksirala stanje u okruženju, makar kad su Albanci u pitanju, i mislimo da je i u interesu Srbije da se što prije stupi u ravnopravan dijalog sa kosovskim predstavnicima, uz naravno prisustvo međunarodnog faktora, da se dođe do finalnog statusa Kosova i da se potom odnosi na Balkanu razvijaju na novim osnovama. Valjda nam je jasno da Balkan više nije isti nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji, koji su izazvani velikosrpskim projektom Srpske akademije nauka i umjetnosti i izvršavani preko režima Slobodana Miloševića. Dakle, nakon takvog projekta, nakon takvih ratova, Balkan više nije isti, ali razgradnja bivše Jugoslavije nije dovedena do kraja. Dva glavna pitanja koja su ostala neriješena su pitanje Kosova i pitanje Crne Gore.
RSE: Kakve veze imaju pitanje statusa Kosova i pitanje Crne Gore?
DINOŠA: Snage koje na Balkanu gledaju očima gospodina Miloševića misle da se još uvijek mogu zadržati stari odnosi, međutim to nije tako. Treba znati da je nacionalno pitanje Albanaca, odnosno kosovsko pitanje, odnosno pitanje kosovskih Albanaca, na Balkanu pitanje broj jedan. Ako bi se to pitanje pravedno i brzo riješilo, došlo bi do popuštanja napetosti i zategnutosti na Balkanu i apsolutno bi pozitivno djelovalo na balkanske integracije, na balkansku stabilnost i tako dalje.
DINOŠA: Mi smo u Prištinu išli na poziv premijera Kosova, gospodina Haradinaja, i na poziv predsjednika Kosova, gospodina Ibrahima Rugove. Na tim sastancima smo bili zajedno s gospodinom Barthijem, predsjednikom druge albanske stranke u Crnoj Gori (Demokratskog saveza Albanaca). Povod je bilo razmatranje aktualne situacije na Kosovu, pogled kosovskih zvaničnika na ono što čeka Kosovo u ovoj godini, u godini koja će po mnogima biti značajna za kosovske prilike u pravcu definisanja finalnog statusa Kosova. S druge strane, mi smo informisali domaćine o tome koji su aktualni politički procesi u Crnoj Gori, šta od prilike čeka Crnu Goru u ovoj godini i šta su zahtjevi albanskih stranaka u Crnoj Gori u pravcu poboljšanja položaja Albanaca u Crnoj Gori i definisanja njihovog statusa u ovoj državi.
RSE: Koji su, gospodine Dinoša, zahtjevi Albanaca u Crnoj Gori?
DINOŠA: Ako bih o tome govorio, govorio bih u ime Demokratske unije Albanaca. U Crnoj Gori djeluju tri albanske stranke, dvije su parlamentarne, na nivou Crne Gore, jedna je parlamentarna na nivou lokalne vlasti u Ulcinju. Mi djelujemo u koaliciji koja se zove „Albanci zajedno“. Politički programi ovih stranaka se donekle razlikuju, ali mislim da je ono što je politički program Demokratske unije Albanaca itekako poznato javnosti, i crnogorskoj i međunarodnoj, s obzirom da smo mi još 2000. godine izašli sa platformom o statusu Albanaca u Crnoj Gori - ta platforma zagovara nešto što se zove personalna autonomija Albanaca u Crnoj Gori, sa elementima političke i teritorijalne autonomije.
RSE: Da li ste Vi u Prištini zagovarali priču o autonomiji ili niste?
DINOŠA: Na sastancima na kojima sam ja bio, na kojima je bio i gospodin Barthi, kod premijera i kod predsjednika Kosova, apsolutno nije bilo riječi o autonomiji Albanaca u Crnoj Gori, bilo je riječi o drugim stvarima, kako sam na početku rekao, o tome šta ova godina znači za Kosovo i šta ova godina može da znači za Crnu Goru. Dakle, domaćini su dali svoj pogled na kosovsku zbilju, a mi smo dali svoje poglede na crnogorsku zbilju. Meni je bilo drago da su i jedan i drugi domaćin imali pozitivan odnos prema onome što de dešava u Crnoj Gori, što se dešavalo u posljednje vrijeme u Crnoj Gori, pogotovo prema onome što je Crna Gora imala kao odnos prema kosovskoj zbilji, prema Kosovu tokom devedesetih godina, dakle tokom rata na Kosovu. Apsolutno su i jedan i drugi istakli da veoma cijene i da su zahvalni što je Crna Gora tokom kosovskog rata otvorila vrata ljudima u nevolji, od kojih su većina naravno bili Albanci. Imaju takav pristup i prema aktualnim procesima u Crnoj Gori. U Crnoj Gori vide dobrog i pouzdanog susjeda, s kojim žele i nadaju se da će imati dobru saradnju.
RSE: Kako se moglo dogoditi to da budete u istoj ekipi Vi i gospodin Barthi i da gospodin Barthi govori o autonomiji, a Vi ne?
DINOŠA: Ni gospodin Barthi na tim sastancima nije pominjao pitanje autonomije. Znam da je on imao još neke sastanke, kao što je sastanak sa predsjednikom Skupštine Kosova, gospodinom Dačijem, ja nisam bio tamo, moguće je da je imao još koji sastanak. Ali ono što je bila naša zajednička turneja, to su ovi sastanci kod premijera i kod predsjednika Kosova, na kojima, ponavljam, apsolutno nije bilo riječi o autonomiji.
RSE: Kako tumačite da je to bilo jako medijski popraćeno?
DINOŠA: Ne znam zašto je bila takva reakcija u javnosti, ne znam kako su drugi mediji to prenijeli, ali govoriti o autonomiji Albanaca u Crnoj Gori apsolutno nije jeres, ne bi trebalo da bude jeres. Ne znam o kakvoj vrsti autonomije je gospodin Barthi govorio i šta su mediji prenijeli, ali znam da DUA zagovara tu vrstu autonomije koja apsolutno subjektivizira Albance u Crnoj Gori, čini ih partnerom demokratskih vlasti u unapređivanju demokratskih procesa u Crnoj Gori, ne povlačeći unutrašnje granice po etničkim šavovima u Crnoj Gori. Mi mislimo da može postojati mehanizam koji to može proizvesti, bez povlačenja unutrašnjih granica. Crna Gora je dovoljno mala da se u njoj ne povlače unutrašnje granice i u tom pravcu smo već 2000. godine izašli sa dokumentom koji se zove platforma DUA o statusu Albanaca u Crnoj Gori. Osnovna intencija te platforme jeste da se u crnogorskom Parlamentu uspostavi drugi dom u vidu vijeća nacionalnih manjina, dakle gdje bi sve nacionalne manjine imale svoje predstavnike iz redova manjinskih političkih subjekata. Ti ljudi ne bi bili tu samo forme radi, nego bi imali mogućnost korišćenja manjinskog veta, naravno prilikom odlučivanja o specifičnim pitanjima, o veoma malom broju pitanja, što je definisano evropskim demokratskim standardima. Institut manjinskog veta živi u evropskim demokracijama, živi i u našem okruženju, znam da Hrvati to odavno imaju za Italijane, Slovenci također imaju institut manjinskog veta za Italijane u Sloveniji, iako je tamo njihov broj mali. Dakle, mi hoćemo da proizvedemo mehanizam koji neće primorati Albance da trče za svakom vlašću, koji će apsolutno omogućiti siguran prodor u državni Parlament države Crne Gore kao prvu stepenicu proporcionalnog učešća u svim organima vlastima.
RSE: Ali to imate, gospodine Dinoša.
DINOŠA: Ne, to još uvijek nemamo. Učinjeni su značajni koraci u tom pravcu, ali treba znati da Albanci u Crnoj Gori čine 7,1 odsto stanovništva, a u državnim organima, u javnim službama Crne Gore smo prisutni tek sa 0,5 odsto.
RSE: Što bi trebala vlast Crne gore uraditi za Albance u Crnoj Gori?
DINOŠA: Trebalo bi da vlast brže implementira ono što su demokratski, evropski standardi po pitanju položaja i prava nacionalnih manjina. Dakle, nešto što je dobra tradicija u Crnoj Gori, nešto što je dobra multietnička komunikacija u Crnoj Gori, nešto što je dobro kao međuetnička tolerancija u Crnoj Gori pretočiti u zakon, pretočiti u rad institucija i Crna Gora bi zaista bila primjerom dobre međuetničke komunikacije.
RSE: Da li mislite to isto i za Hrvate?
DINOŠA: Kada sam govorio o vijeću nacionalnih manjina u Crnoj Gori naravno da sam imao u vidu sve nacionalne manjine u Crnoj Gori, a tu spadaju i Hrvati. Oni čine oko jedan odsto stanovništva, ali se mi apsolutno zalažemo da preko instituta pozitivne diskriminacije, odnosno afirmativne akcije, i Hrvati imaju makar jedan mandat u Parlamentu Crne Gore, jer su značajna nacionalna manjina u Crnoj Gori, jer je njihova matična država susjed Crnoj Gori i mislimo da bi to, kao i kod Albanaca, uticalo na dobru međudržavnu saradnju sa susjedima. Dakle, mi se apsolutno zalažemo da Crna Gora i Albanija, kao matična država Albanaca u Crnoj Gori, imaju dobre odnose. Crna Gora i Albanija imaju dobre odnose, čemu smo doprinijeli i mi kao albanska stranka u Crnoj Gori koja, zalažući se za popravljanje položaja Albanaca u Crnoj Gori, apsolutno ima u vidu opšti interes Crne Gore. Nije se dešavalo u dosadašnjoj aktivnosti da neki od naših zahtjeva ugrožava nešto što je državni interes Crne Gore. Dakle, mi hoćemo status kojim bi položaj Albanaca u Crnoj Gori bio zakonski regulisan. U tom pravcu se sada i radi u Ministarstvu za zaštitu prava nacionalnih manjina, gdje mi imamo svog ministra, koji je sa svojom ekipom, koja nije bila sastavljena samo od političara nego i od eksperata, predstavnika nevladinih organizacija, izradio prvu verziju, radnu verziju Zakona o pravima nacionalnih manjina, koji otprilike zagovara ono što i naša platforma. Zakon ne zagovara drugi dom u Parlamentu Crne Gore, ali zagovara mehanizam manjinskih kvota, dakle definisanja manjinskih kvota, koje bi pripale predstavnicima političkih stranaka nacionalnih manjina. Među tim nacionalnim manjinama u Crnoj Gori vidim Bošnjake i Muslimane, jer su se oni pojavili kao dvije nacionalne kategorije, vidim Albance koji su tu najdefinisanija nacionalna manjina, jer su i jezička manjina, sve druge manjine su slavenskog porijekla, mi nismo slavenskog porijekla, a razlikujemo se i po jeziku u Crnoj Gori.
RSE: Recite mi konkretno što je problem u položaju Albanaca u Crnoj Gori?
DINOŠA: Treba da se donese Zakon o pravima nacionalnih manjina koji ne bi dozvoljavao lutanja raznih subjekata, političkih predstavnika nacionalnih manjina, opozicionih stranaka ili aktualne vlasti, dakle da se stvar definiše zakonski, da se poštuje taj zakon. I ako bi se proizvelo nešto što je zalaganje Demokratske unije Albanaca, tvrdim da Crna gora apsolutno ne bi imala nikakvu štetu, ne bi ničim bila ugrožena, a Albanci i druge nacionalne manjine bi bile dovedene u situaciju da budu relevantni politički i društveni faktori u Crnoj Gori, da budu partneri demokratskim vlastima za unapređivanje demokratskih procesa u Crnoj Gori, za stabilnost u Crnoj Gori, što bi uticalo na stabilnost u regionu, što bi uticalo na spremnost za evropske i šire integracije.
RSE: Učestvujete u radu Parlamenta, u kontaktu ste sa vlastima, da li Vi ipak vlastima pomalo pomažete?
DINOŠA: Moguće da nisam dobro shvatio vaše pitanje. Ali ću vam reći da smo mi svjesno ušli u Vladu Crne Gore još 1998. godine, ja sam bio prvi ministar bez portfelja u prelaznoj Vladi gospodina Vujanovića tada, s obećanjem da će se formirati Ministarstvo za prava nacionalnih manjina, što je učinjeno iste te godine, nakon parlamentarnih izbora, i od tada smo mi permanentno u sastavu Vlade Republike Crne Gore. To govori o našoj namjeri da probleme Albanaca u Crnoj Gori, položaj Albanaca u Crnoj Gori, nastojimo da popravimo u kontaktu sa vlastima u Crnoj Gori, naravno uz kontakte sa međunarodnim faktorom. Dakle, mi jesmo u Vladi Crne Gore, mi jesmo u Parlamentu Crne Gore i apsolutno nastojimo da pomažemo one snage za koje mislimo da se povoljno ponašaju prema zahtjevima Albanaca u Crnoj Gori, a to su snage iz aktualne vladajuće koalicije, pogotovo snage iz najjače stranke u toj koaliciji, a to je Demokratska partija socijalista gospodina Đukanovića. Dakle, mi to svjesno činimo. Niti mi, niti oni, ne možemo da tvrdimo da je, što se Albanaca u Crnoj Gori tiče, sve završeno, da Albanci imaju sva prava. Počelo se u tom pravcu, ima značajnih projekata koji su ostvarivani i koji su ostvareni, ali nas čeka još posla i u tom poslu koji nas čeka ja bih izdvojio Zakon o pravima nacionalnih manjina u Crnoj Gori, dakle ne samo o Albancima u Crnoj Gori, koji bi apsolutno regulisao odnos, saradnju i kontakte nacionalnih manjina u Crnoj Gori sa aktualnim vlastima. Dakle, nikoga ne treba da čudi to što smo mi spremni da sa vlastima u Crnoj Gori poradimo na popravljanju položaja Albanaca u Crnoj Gori. Mi to vidimo kao najbolji, odnosno jedini mogući i optimalni način, ako hoćemo da potpomažemo i globalne procese u Crnoj Gori, a i to hoćemo. Recimo kad je u pitanju najviši interes Crne Gore, interes nas građana Crne Gore kao države, to je definisanje njenog državnog statusa. Mi i tu nastojimo da budemo fer i korektni. Kada je u pitanju državni status, mi nećemo predvoditi nijedan od projekata, ali ćemo se ponašati kao građani Crne Gore ako bude ponude u tom pravcu. Dakle, ako bude ponude za referendum, naš će odgovor biti jasan i on bi bio pozitivan, u smislu da Crna Gora treba da bude nezavisna država.
RSE: Zanima me taj kosovsko-srpski problem, kako Vi na to gledate? Kako bi se to moglo riješiti?
DINOŠA: Što se tiče odnosa Srba i kosovskih Albanaca, što se tiče odnosa Beograda i Prištine, mi također ne želimo da budemo ti koji imaju formulu razrješenje tih odnosa, za razrješenje kosovskog pitanja, ali smo rekli da ćemo apsolutno podržati ono što je volja većine na Kosovu, rekli smo da mislimo da bez nezavisnosti Kosova ne može biti stabilnosti na Balkanu i da mislimo da politike koje Kosovo vide kao dio Srbije apsolutno nisu politike budućnosti, jer to ne bi doprinijelo stabilnosti u regionu, dakle ne bi doprinijelo ni stabilnosti u Crnoj Gori, ni u okruženju Kosova, ni u Makedoniji, ni u Preševskoj dolini i tako dalje. Mi mislimo da bi kosovska nezavisnost apsolutno relaksirala stanje u okruženju, makar kad su Albanci u pitanju, i mislimo da je i u interesu Srbije da se što prije stupi u ravnopravan dijalog sa kosovskim predstavnicima, uz naravno prisustvo međunarodnog faktora, da se dođe do finalnog statusa Kosova i da se potom odnosi na Balkanu razvijaju na novim osnovama. Valjda nam je jasno da Balkan više nije isti nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji, koji su izazvani velikosrpskim projektom Srpske akademije nauka i umjetnosti i izvršavani preko režima Slobodana Miloševića. Dakle, nakon takvog projekta, nakon takvih ratova, Balkan više nije isti, ali razgradnja bivše Jugoslavije nije dovedena do kraja. Dva glavna pitanja koja su ostala neriješena su pitanje Kosova i pitanje Crne Gore.
RSE: Kakve veze imaju pitanje statusa Kosova i pitanje Crne Gore?
DINOŠA: Snage koje na Balkanu gledaju očima gospodina Miloševića misle da se još uvijek mogu zadržati stari odnosi, međutim to nije tako. Treba znati da je nacionalno pitanje Albanaca, odnosno kosovsko pitanje, odnosno pitanje kosovskih Albanaca, na Balkanu pitanje broj jedan. Ako bi se to pitanje pravedno i brzo riješilo, došlo bi do popuštanja napetosti i zategnutosti na Balkanu i apsolutno bi pozitivno djelovalo na balkanske integracije, na balkansku stabilnost i tako dalje.
