Petak, 25. jun 2004. godine
Jutros sam odlučila ne kupiti i ne čitati dnevne novine, što je vrlo neuobičajeno, jer je petak dan kada kod nas novine kupuju i oni koji ih ne čitaju. Traju Vogošćanski dani, po prvi put organizirani dani sporta i kulture u mojoj maloj sarajevskoj općini. Danas hoću da se prepustim razmišljanjima o dva izuzetna događaja čiji su autori i akteri baš Vogošćani - Hasija Borić sa svojim putujućim teatrom i Feral Tribune kabareom i Amir Misirlić sa promocijom prvog bosansko-hercegovačkog pop-rok leksikona. Hasija nas briljantnom igrom vodi dubinama satiričnih Feral-ovih tekstova vezanih za rat u Bosni i Hercegovini, a Amir po muzičkoj sceni u Bosni i Hercegovini od sedamdesetih do danas. Osjećam se pročišćenom i ponosnom. Nasumice listam leksikon: Ambasadori, Bebek, Bijelo dugme, Čičak, Davorin, Merlin, Kemo, Vajta, …
Subota, 26. jun 2004. godine
Probudio me zvuk kose. Miris pokošene trave i ruža se širi okolo. Kako volim svoju kuću i svoju baštu. Nedostaje mi vrijeme da se prepustim uživanju. Odnijela sam tepihe na pranje, a u međuvremenu otišla na izložbu Janisa Kunelisa koji je postavio sjajnu instalaciju u Vijećnici. Ovaj rad je jedinstven, jer je ostvaren kao slika, a u vremenu u koje živimo jedinstvenost je nepoželjna. “Savremeni svijet je ne podnosi, baš kao što ne trpi ni autentičnost ili integritet”, rekao je Bruno Korak. “Ova vrata zatvaraju rupe i otvore ostavljajući osjećaj izgubljenosti. Svaka od njih mogla bi odvesti nekuda, ali su zazidana”. Pobjegla sam od tog osjećaja iako u meni budi snažnu potrebu za stvaranjem. Dan sam završila učešćem na ženskom kolač partiju. Ja sam kupila kolače jer nisam imala vremena praviti domaći. Lijepo smo se zabavili i osvježili uz fontanicu moga omiljenoga cafe bara West.
Nedjelja, 27. jun 2004. godine
Nedjelja je a ja kao i uvijek imam mnogo obaveza. Odmaram na moment uz kaficu i novinske naslove. “Održana osnivačka skupština Udruženja za promjene”. Neki kažu da je ovo još jedan pokušaj da se izmjene odnosi političkih snaga u Bosni i Hercegovini. Bože kako smo nemoćni. Uvijek bježimo iz jede forme u drugu, uvijek sa osjećanjem da činimo pravu stvar. Kada god smo izvan, čini nam se da oni unutra ne umiju. Intimno, uvijek me uhvati strah kada vidim da stvaranjem novih formi budio u ljudima lažnu nadu. Predveče mi stižu gosti. Sjedimo na terasi. Ugodno je. Okupili se prijatelji da obilježimo sretan završetak mature moje sestrične Ivane. Ispekli smo jare. Muša je donio harmoniku, a Mihajl svoje bubnjeve. Mi to često radimo. Svi u porodici volimo pjevati. Odmah poslije 23 dođe milicija. Kažu: “Neke komšije se žalile na buku”. Komšiluk se izgleda promijenio mnogo više nego što primjećujem.
Ponedjeljak, 28. jun 2004. godine
Danas znamo da nismo primljeni u Partnerstvo za mir. Pomno ću pratiti da li će neki naš visoki dužnosnik dati ostavku zbog odgovornosti za neuspjeh. Da li je tačno da nismo primljeni zbog toga što ratni zločinci nisu još uhapšeni? Onda su nagrađeni baš oni. Sklonija sam vjerovati tvrdnji profesora Nerzuka Ćurka da Bosna i Hercegovina kao Dejtonska država ne može ući u Evropsku uniju jer ne može da postane samoodrživa država koja ne treba vanjsku pomoć da bi ostvarila suverenitet. Svidjelo mi se kako je urednica federalnog Dnevnika komentirala ovaj neuspjeh bosansko-hercegovačke politike: “Ako nismo zadovoljili na Samitu u Istanbulu, bar smo svjetski trošiti novac”, aludirajući na revizorske izvještaje koji su do kraja raskrinkali rasipništvo našeg tročlanog predsjedništva. Danas je i godišnjica sarajevskog atentata. Gavrilo Princip - hrabri zanesenjak ili terorista?
Utorak, 29. jun 2004. godine
Do kasno sam sinoć pripremala predavanje o položaju žena na tržištu rada u Bosni i Hercegovini. Danas sam govorila na seminaru koji je organizirala sekcija žena sindikata tekstila, kože i obuće. Njihova gošća iz Belgije, gospođa Ren, bila je pomalo zbunjena raznolikošću iznesenih problema. Sumnjam da je mogla da ih razumije. Za iznenadnu smrt gospodina Stipe Šuvara saznala sam u toku seminara. Gospodin Šuvar je bio prijatelj Bosne. Duboko je razumijevao naše probleme i nije se libio da ih kaže. Bila sam jako mlada kada su nastajale njegove Šuvarice. U jednom davnom intervju je rekao: “Ljudi mogu biti na različite načine budale. Budala ste ako se cijelog života ne mijenjate, a budala ste i ako se svaki čas mijenjate. Ja sam ostao ova prva vrsta budale”. Uveče sam gledala TV forum. Sjetih se pjesme: “Bože mili ispuni mi želje, na ekranu tri prazne fotelje”. Zaista su prazne. Niko se nije usudio doći i u emisiji objasniti narodu šta nam se to zapravo dogodilo u Istanbulu. Najhrabriji, Šefik Džaferović, je izdržao do kraja.
Srijeda, 30. jun 2004. godine
Cijeli dan sam na zasjedanju Skupštine Kantona Sarajevo. Dvadeset tačaka dnevnog reda i tona papira. Nikada nisam vjerovala da poslanici pročitaju sve materijale. Odluka o oslobađanju participacije nekih kategorija stanovnika - ovaj put žene žrtve rata. Pitam ministricu zdravstva kako utvrditi taj status i kako to primijeniti. Nije htjela da razumije suštinu pitanja. Ono je važno. Još od 1999. godine kada sam pokušala, kao tadašnja zastupnica u Federalnom parlamentu, amandmanima na Zakon o socijalnoj zaštiti izdejstvovati da se silovanim ženama prizna status civilne žrtve rata. Pokušavam u ovoj oblasti pomoći oko definiranja statusa i obezbjeđenja bar zdravstvenog osiguranja. Svaka zloupotreba ove populacije u meni budi bijes i tugu. Mnogo je više onih koji su dobro iskoristili priču o ovim nesretnicama, nego što će one ikada osjetiti dobrog za njih učinjenog. Smijenjen Kalić i uhapšen Karadžić – prostrujale su vijesti putem poruka na mobitelu za vrijeme zasjedanja skupštine. Komešamo se na mjestu, pravimo buku, predsjedavajuća nas opominje i kaže da ne može voditi skupštinu. Još ništa. Samo izjava Carle del Ponte da će biti. Večeras u Atriju Doma Vojske Federacije promocija kandidata SDP-a za lokalne izbore za općinu Centar. Mnogo svijeta, lijepa atmosfera, kvalitetna lista. Svismo puni optimizma. Ljubiša Marković je čuda napravio u toj općini i neće biti lako posije njega.
Četvrtak, 1. jula 2004. godine
Prošlo je tačno pola 2004. godine. Danas ulazimo u drugu polovinu. Interesantno kako ne razmišljam o svojim godinama. Vrijeme mjerim događajima. Čitam u novinama da je premijer Hadžipašić povukao na zasjedaju Federalnog parlamenta Zakon o poravnanju dugova u Federaciji, a Hejs, zamjenik visokog predstavnika, pozvao poslanike u pauzi i rekao im da će ne usvajanje ovih zakona dovesti do kolapsa Bosne i Hercegovine po uzoru na Meksiko i Argentinu. Ništa se ne mijenja. Političke odluke u ovoj zemlji definitivno donose stranci. Cijeli dan danas prisustvujem edukaciji poslanika koja se odvija u okviru projekta za uvođenje ISO standarda u rad organa uprave u Kantonu Sarajevo. Od 35 zastupnika i zastupnica, prisutno nas je samo devet. Nevjerojatna neozbiljnost i nezainteresovanost izabranih od naroda. Seminar je na Igmanu, u policijskom domu. Dan divan. Sunčan. Prije rata sam intenzivno planinarila, posebno na Igmanu i Bjelašnici. Poslije rata me srah od eventualnih mina potpuno ohladio i moj angažman udaljio od ovih prelijepih olimpijskih planina. Večeras sam prisustvovala svečanom otvaranju Baščaršijskih večeri koje će trajati do kraja jula. Tradicionalno, na ljetnoj pozornici, preko puta Vijećnice, preko Miljacke, bečki koncert, Sarajevska filharmonija pod ravnanjem gospodina Emira Nuhanovića. Taj čudesni spoj, ali i sudar, istoka i zapada svuda oko nas i u nama. To je naš usud, naš teret i naša prednost. Bečki valceri na Baščaršiji. Savršeni sklad.
Petak, 2. jul 2004. godine
Još uvijek svi pričaju o potezima visokog predstavnika u vezi sa smjenom dužnosnika u Republici Srpskoj. Čitam naslov iz Slobodne Bosne “Strahujući od kazni”. Stotine političara u Republici Srpskoj danima podizali novac sa svojih računa u bankama. Mogu zamisliti face onih koji ovom prilikom nisu smijenjeni, a podigli su novac. Ima li ovoj priči kraja. Nadobudni ministar kulture i sporta u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine izbacio sa repertoara Mostarskog ljeta predstavu Feral Tribune kabarea nastalu po tekstovima Svjetiljke, novinarskog ponašanja za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu. To mu ne izgleda dovoljno etično, ali je zato etično njegovo sjedenje u vlasti u društvu onih što su ubrzano dizali novac posljednjih dana.
Jutros sam odlučila ne kupiti i ne čitati dnevne novine, što je vrlo neuobičajeno, jer je petak dan kada kod nas novine kupuju i oni koji ih ne čitaju. Traju Vogošćanski dani, po prvi put organizirani dani sporta i kulture u mojoj maloj sarajevskoj općini. Danas hoću da se prepustim razmišljanjima o dva izuzetna događaja čiji su autori i akteri baš Vogošćani - Hasija Borić sa svojim putujućim teatrom i Feral Tribune kabareom i Amir Misirlić sa promocijom prvog bosansko-hercegovačkog pop-rok leksikona. Hasija nas briljantnom igrom vodi dubinama satiričnih Feral-ovih tekstova vezanih za rat u Bosni i Hercegovini, a Amir po muzičkoj sceni u Bosni i Hercegovini od sedamdesetih do danas. Osjećam se pročišćenom i ponosnom. Nasumice listam leksikon: Ambasadori, Bebek, Bijelo dugme, Čičak, Davorin, Merlin, Kemo, Vajta, …
Subota, 26. jun 2004. godine
Probudio me zvuk kose. Miris pokošene trave i ruža se širi okolo. Kako volim svoju kuću i svoju baštu. Nedostaje mi vrijeme da se prepustim uživanju. Odnijela sam tepihe na pranje, a u međuvremenu otišla na izložbu Janisa Kunelisa koji je postavio sjajnu instalaciju u Vijećnici. Ovaj rad je jedinstven, jer je ostvaren kao slika, a u vremenu u koje živimo jedinstvenost je nepoželjna. “Savremeni svijet je ne podnosi, baš kao što ne trpi ni autentičnost ili integritet”, rekao je Bruno Korak. “Ova vrata zatvaraju rupe i otvore ostavljajući osjećaj izgubljenosti. Svaka od njih mogla bi odvesti nekuda, ali su zazidana”. Pobjegla sam od tog osjećaja iako u meni budi snažnu potrebu za stvaranjem. Dan sam završila učešćem na ženskom kolač partiju. Ja sam kupila kolače jer nisam imala vremena praviti domaći. Lijepo smo se zabavili i osvježili uz fontanicu moga omiljenoga cafe bara West.
Nedjelja, 27. jun 2004. godine
Nedjelja je a ja kao i uvijek imam mnogo obaveza. Odmaram na moment uz kaficu i novinske naslove. “Održana osnivačka skupština Udruženja za promjene”. Neki kažu da je ovo još jedan pokušaj da se izmjene odnosi političkih snaga u Bosni i Hercegovini. Bože kako smo nemoćni. Uvijek bježimo iz jede forme u drugu, uvijek sa osjećanjem da činimo pravu stvar. Kada god smo izvan, čini nam se da oni unutra ne umiju. Intimno, uvijek me uhvati strah kada vidim da stvaranjem novih formi budio u ljudima lažnu nadu. Predveče mi stižu gosti. Sjedimo na terasi. Ugodno je. Okupili se prijatelji da obilježimo sretan završetak mature moje sestrične Ivane. Ispekli smo jare. Muša je donio harmoniku, a Mihajl svoje bubnjeve. Mi to često radimo. Svi u porodici volimo pjevati. Odmah poslije 23 dođe milicija. Kažu: “Neke komšije se žalile na buku”. Komšiluk se izgleda promijenio mnogo više nego što primjećujem.
Ponedjeljak, 28. jun 2004. godine
Danas znamo da nismo primljeni u Partnerstvo za mir. Pomno ću pratiti da li će neki naš visoki dužnosnik dati ostavku zbog odgovornosti za neuspjeh. Da li je tačno da nismo primljeni zbog toga što ratni zločinci nisu još uhapšeni? Onda su nagrađeni baš oni. Sklonija sam vjerovati tvrdnji profesora Nerzuka Ćurka da Bosna i Hercegovina kao Dejtonska država ne može ući u Evropsku uniju jer ne može da postane samoodrživa država koja ne treba vanjsku pomoć da bi ostvarila suverenitet. Svidjelo mi se kako je urednica federalnog Dnevnika komentirala ovaj neuspjeh bosansko-hercegovačke politike: “Ako nismo zadovoljili na Samitu u Istanbulu, bar smo svjetski trošiti novac”, aludirajući na revizorske izvještaje koji su do kraja raskrinkali rasipništvo našeg tročlanog predsjedništva. Danas je i godišnjica sarajevskog atentata. Gavrilo Princip - hrabri zanesenjak ili terorista?
Utorak, 29. jun 2004. godine
Do kasno sam sinoć pripremala predavanje o položaju žena na tržištu rada u Bosni i Hercegovini. Danas sam govorila na seminaru koji je organizirala sekcija žena sindikata tekstila, kože i obuće. Njihova gošća iz Belgije, gospođa Ren, bila je pomalo zbunjena raznolikošću iznesenih problema. Sumnjam da je mogla da ih razumije. Za iznenadnu smrt gospodina Stipe Šuvara saznala sam u toku seminara. Gospodin Šuvar je bio prijatelj Bosne. Duboko je razumijevao naše probleme i nije se libio da ih kaže. Bila sam jako mlada kada su nastajale njegove Šuvarice. U jednom davnom intervju je rekao: “Ljudi mogu biti na različite načine budale. Budala ste ako se cijelog života ne mijenjate, a budala ste i ako se svaki čas mijenjate. Ja sam ostao ova prva vrsta budale”. Uveče sam gledala TV forum. Sjetih se pjesme: “Bože mili ispuni mi želje, na ekranu tri prazne fotelje”. Zaista su prazne. Niko se nije usudio doći i u emisiji objasniti narodu šta nam se to zapravo dogodilo u Istanbulu. Najhrabriji, Šefik Džaferović, je izdržao do kraja.
Srijeda, 30. jun 2004. godine
Cijeli dan sam na zasjedanju Skupštine Kantona Sarajevo. Dvadeset tačaka dnevnog reda i tona papira. Nikada nisam vjerovala da poslanici pročitaju sve materijale. Odluka o oslobađanju participacije nekih kategorija stanovnika - ovaj put žene žrtve rata. Pitam ministricu zdravstva kako utvrditi taj status i kako to primijeniti. Nije htjela da razumije suštinu pitanja. Ono je važno. Još od 1999. godine kada sam pokušala, kao tadašnja zastupnica u Federalnom parlamentu, amandmanima na Zakon o socijalnoj zaštiti izdejstvovati da se silovanim ženama prizna status civilne žrtve rata. Pokušavam u ovoj oblasti pomoći oko definiranja statusa i obezbjeđenja bar zdravstvenog osiguranja. Svaka zloupotreba ove populacije u meni budi bijes i tugu. Mnogo je više onih koji su dobro iskoristili priču o ovim nesretnicama, nego što će one ikada osjetiti dobrog za njih učinjenog. Smijenjen Kalić i uhapšen Karadžić – prostrujale su vijesti putem poruka na mobitelu za vrijeme zasjedanja skupštine. Komešamo se na mjestu, pravimo buku, predsjedavajuća nas opominje i kaže da ne može voditi skupštinu. Još ništa. Samo izjava Carle del Ponte da će biti. Večeras u Atriju Doma Vojske Federacije promocija kandidata SDP-a za lokalne izbore za općinu Centar. Mnogo svijeta, lijepa atmosfera, kvalitetna lista. Svismo puni optimizma. Ljubiša Marković je čuda napravio u toj općini i neće biti lako posije njega.
Četvrtak, 1. jula 2004. godine
Prošlo je tačno pola 2004. godine. Danas ulazimo u drugu polovinu. Interesantno kako ne razmišljam o svojim godinama. Vrijeme mjerim događajima. Čitam u novinama da je premijer Hadžipašić povukao na zasjedaju Federalnog parlamenta Zakon o poravnanju dugova u Federaciji, a Hejs, zamjenik visokog predstavnika, pozvao poslanike u pauzi i rekao im da će ne usvajanje ovih zakona dovesti do kolapsa Bosne i Hercegovine po uzoru na Meksiko i Argentinu. Ništa se ne mijenja. Političke odluke u ovoj zemlji definitivno donose stranci. Cijeli dan danas prisustvujem edukaciji poslanika koja se odvija u okviru projekta za uvođenje ISO standarda u rad organa uprave u Kantonu Sarajevo. Od 35 zastupnika i zastupnica, prisutno nas je samo devet. Nevjerojatna neozbiljnost i nezainteresovanost izabranih od naroda. Seminar je na Igmanu, u policijskom domu. Dan divan. Sunčan. Prije rata sam intenzivno planinarila, posebno na Igmanu i Bjelašnici. Poslije rata me srah od eventualnih mina potpuno ohladio i moj angažman udaljio od ovih prelijepih olimpijskih planina. Večeras sam prisustvovala svečanom otvaranju Baščaršijskih večeri koje će trajati do kraja jula. Tradicionalno, na ljetnoj pozornici, preko puta Vijećnice, preko Miljacke, bečki koncert, Sarajevska filharmonija pod ravnanjem gospodina Emira Nuhanovića. Taj čudesni spoj, ali i sudar, istoka i zapada svuda oko nas i u nama. To je naš usud, naš teret i naša prednost. Bečki valceri na Baščaršiji. Savršeni sklad.
Petak, 2. jul 2004. godine
Još uvijek svi pričaju o potezima visokog predstavnika u vezi sa smjenom dužnosnika u Republici Srpskoj. Čitam naslov iz Slobodne Bosne “Strahujući od kazni”. Stotine političara u Republici Srpskoj danima podizali novac sa svojih računa u bankama. Mogu zamisliti face onih koji ovom prilikom nisu smijenjeni, a podigli su novac. Ima li ovoj priči kraja. Nadobudni ministar kulture i sporta u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine izbacio sa repertoara Mostarskog ljeta predstavu Feral Tribune kabarea nastalu po tekstovima Svjetiljke, novinarskog ponašanja za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu. To mu ne izgleda dovoljno etično, ali je zato etično njegovo sjedenje u vlasti u društvu onih što su ubrzano dizali novac posljednjih dana.
