Pod sumnjom da su počinili zločin protiv čovječnosti učestvujući u ubistvima, pljačkanjima i progonima bukovičkih sela u pljevaljskoj opštini tokom 1992. i ’93. Više tužilaštvo u Bijelom Polju pokrenulo je istragu protiv sedam lica, kako nezvanično saznajemo Pljevljaka, koji su u to vrijeme bili pripadnici Rezervnog sastava crnogorske policije i tadašnje Jugoslovenske Narodne Armije. Slučaj Bukovica odmah nakon otvaranaj proglašen je službenom tajnom i to je bilo sve što nam je kazao Milan Smolović, istražni sudija Višeg suda u Bijelom Polju, kome je povjeren taj slučaj:
„Slučaj Bukovica je stigao u Viši sud u Bijelom Polju i on je procesuiran i istraga je u toku“, kaže Smolović. Više detalja o tome ko su osumnjičeni, da li se radi o rezervnim vojnicima ili policajcima, o čemu se u javnosti godinama spekulialo Smolović nije mogao da kaže.
« Ništa više od ovoga što sam rekao ne mogu kazati, jer se predmet vodi pod službenom tajnom», kaže Smolović.
„Taj je predmet proglašen službenom tajnom“, kazao nam je i Rifat Hadrović, viši tužilac koji je u minulih pola godine obavio predistražne radnje. Tajnost postupka bio je razlog što Hadrović nije pristao na razgovor za naš radio. Podsjetimo. Bukovica je jedini slučaj ratnih zločina počinjenih nad crnogorskim državljanima za koji se sumnja da su ga i počinili državljani Crne Gore zajedno sa paravojnim formacijama iz Bosne. Većina od nekoliko stotina ljudi protjeranih prije petnaest godina nije se ni dan danas vratila u svoje domove u Bukovici. Među njima je i jedan od promotera tužbe koju je prošle godine protiv države Crne Gore i N.N. lica uputio beogradski Fond za humanitarno pravo. Jakup Durgut, koji je ranije za naš radio kazivao:
„Na prostoru Bukovice nakon dolaska Vojske Jugoslavije i policije Crne Gore desili su se brojni zločini. Ubijeno je šest lica. Dva lica su izvršila samoubistvo nakon preživljane torture. Taj prostor je kompletno raseljen“.
Podgorički Nansen Dijelog Centar je konkretnim akcijama, među kojima je bilo i informisanja haškog Tribunala o događajima u Bukovici, pokušao doprinijeti procesuiranju slučaja. Boris Raonić, koordinator tog centra kaže da je dobro što je istragu pokrenulo crnogorsko tužilaštvo:
„A ne haško kako je bilo najava i koje je nekoliko puta izražavalo zainteresovanost i vjerovatno pod čijim je pritiskom došlo do konkretne akcije nakon petnaest godina. Ono što je sada vrlo bitno je da se istraga mora proširiti, da lista optuženih mora biti mnogo veća od ove sedmorke jer naprosto toliku teritoriju i tolike zločine nije moglo učiniti svega sedam ljudi, pogotovo sedam ljudi koji više nijesu ni u policiji, sedam ljudi koji su bili na manjim hijerarhijskim pozicijama, iz prostog razloga što su u ovom zločinu učestvovali i neki visoko rangirani pojedinci. Neki su bili aktivni takoreći na terenu, neki inspirisanjem, ali ovo je svakako postignut pomak i ja se nadam ipak kao sami početak postizanja pravde. Naprosto, sada se ne može stati“.
Advokat Velija Murić, iz crnogorskog Komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava smatra da je to bila trajna mrlja crnogorske istorije.
«I ostaće kao trajna mrlja crnogorske istorije. Tek poslije petnaest godina neko se sjetio Bukovice i ne slučajno na dan kada parlament raspravlja o izboru predsjednika najviše sudske instance u Crnoj Gori, a upravo predloženi kandidat je dosadašnji državni tužilac. Ja mislim da to nije slučajno, kao što nije slučajno kao što se to događa pred predstojeće predsjedničke izbore. Konačno, sasvim sam siguran da se u Crnoj Gori nijednom od osumnjičenih za bilo koji ratni zločin neće odrediti pritvor, što mi govori da su svi ti postupci više marketinški“.
Koordinator Nansen Dijalog Centra Boris Raonić smatra da nakon pokretanja slučaja Bukovica ne treba smetnuti sa uma negativna iskustva iz nekoliko sličnih slučajeva, poput Kaludjerskog laza, kada je na granici Crne Gore ubijeno dvadeset Albanaca, ili deportacije ljudi izbjeglih iz Bosne i Hercegovine u Crnu Goru 1992.
„Nažalost, takvo nam je iskustvo, veoma često se dešavalo da je postizanje pravde sporo, pa su neki svjedoci trpjeli dugotrajne pritiske, a neki optuženi su i umrli. Nadamo se da će ovo suđenje biti brzo, efikasno, da će biti pravedno i da za zločince nema mirnog sna“, kaže Raonić.
