Jedan mi je prijatelj, Zlatan Čabaravdić, (davno ga već nema sa nama) prije desetak godina govorio da nam svima predobro ide i da "moramo u cipelu staviti neki kamenčić" da nas stalno podsjeća da se stvari mogu okrenuti. Sjetio sam ga se opet ovih dana kada sam pročitao jednu rusku izreku koja ima istu poruku. Poslovica kaže: "Kad ti dobro ide ne bičuj konja!"
Kada je NATO 1999-e godine odlučio da napadne vojne snage Srbije i spriječi egzodus albanskog stanovništva Rusija se nije pitala. Godinu dana kasnije na vlast je došao Vladimir Vladimirovič Putin. Svijet je žurio da prepozna i upozna novog ruskog lidera, uvjeren da Rusija neće krenuti nazad, da nema alternative razvoju demokracije da će postati jak i snažan partner na svjetskoj vanjskopolitičkoj sceni. Svojom izjavom na slovenačkom samitu je prednjačio Američki predsjednik Bush tvrdeći da čim je pogledao Putinu u oči vidio je u njemu - demokratu. Bushu se, danas, zbog te izjave smiju, a Putin je u medjuvremenu na vanjskopolitičkom planu postigao velike rezultate. Kroz suprostavljanje raketnom štitu u Poljkoj i Češkoj agresivno poručuje da je to ruska interesna sfera; Evropu je vezao snadbjevanjem energije; kroz suspenziju vojnog ugovora sa NATO-om otvara sebi vrata da rasporedi vojne snage tamo gdje želi; raspravom o Kosovu, utjecajem u Srbiji i dijelu BiH Rusija se stabilizira na Balkanu; koristi energiju kao ucjenu prema vlastima u državama čije joj se voćstvo ne dopada (Gruzija, Ukrajina) spriječava uvoz iz zemalja čija joj se spoljna politika ne dopada (Moldavija); a najnoviji je primjer vezan za Bliski istok i objavljenu namjeru da se slijedeća mirovna konferencija održi u Moskvi.
Jedan ekspert CATO instituta u Washingtonu je prošli tjedan u razgovoru na našem radiju tim povodom upitao: "Od kada je to Rusija postala igrač na Bliskom istoku?" Našeg gosta nije toliko zanimala Rusija koliko teške posljedice vanjskopolitilkih promašaja Bushove administracije. U kojoj je, dakle, mjeri politika SAD-a i EU da blagim riječima opisuje kršenje ljudskih prava u Rusiji i "zaboravlja" da registrira autoritarne i totalitarne poteze Moskve, odmogla ruskoj oporbi? Gari Kasparov u tekstu koji je prvog dana prosinca objavio "Wall Street Journal" piše na tu temu: "Već godinama vlade SAD i Evrope pokušavaju da prihvate Putinovu Rusiju kao njima jednaku. Sada zapadni diplomati priznaju da izmedju Rusije i zapada postoje razlike, ali su one male, i kako je jedan EU diplomata rekao "unutar prihvatljivih granica". Kasparov u svom tekstu kaže da se nezakonita i nasilna hapšenja slična njegovom dešavaju u Rusiji svakodnevno te da se opozicioni aktivisti hapse na osnovu lažnih optužbi da posjeduju drogu, da daju ekstremističke izjave ili da ilegalno posjeduju kompjuterske programe!! I dok zapad misli da su razlike u okviru "prihvatljivih granica" u Rusiji je "teren pripremljen za još veće ugnjetavanje!"- piše Kasparov.
Izgleda, medjutim, da se stvari polako mijenjaju. Možda bi neke zapadne zemlje i voljele radije odćutati temu "kuda ide Rusija" ali im svojom stvarnošću Rusija ne omogućava takav luksuz. Medjunarodni promatrači kažu da "parlamentarni izbori u nedjelju 2-og prosinca nisu bili na nivou demokratskih standarda", nisu bili "ni fer, ni slobodni ni demokratski", te da su bili pod "jako velikim utjecajem administracije predsjednika i samog predsjednika". Evropska unija kaže da je sloboda govora i pravo na proteste bilo bitno ugroženo prije izbora.
Nedavno je Angela Merkel, njemačka kancelarka izjavila da su "njemački poslovni interesi i poštivanje ljudskih prava dvije strane iste medalje". Drugim riječima - ne može se ćutati o kršenju ljudskih prava zato što Njemačka negdje ima poslovne interese. Njen prethodnik se ponašao drugačije. Generalni sekretar Vijeća Evrope, Terry Davis kaže da je "Rusija obavezna kao članica Vijeća Evrope poštivati pravo govora i pravo protesta". Glasnogovornik evropskog parlamenta Hans-Gert Pettering, regirajući na hapšenje Kasparova i drugih oporbenih lidera kaže: "Kad se tako ponašaju, zvaničnici Rusije gube vjerodostojnost na medjunarodnom niovu." Prvi evropski birokrata, Jose Manuel Barroso, je bio oprezan izražavajući samo "ozbiljnu zabrinutost". Krajem studenoga se na tu temu oglasio i Richard Holbrook koji želi povratak vojske SAD na Balkan jer je "neodlučnost Bushove administracije i zanemarivanje stvarnog stanja doprinijelo stvaranju situacije koju je iskoristila Rusija!" Američki predsjednik George W. Bush kaže da je u razgovoru s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom izrazio zabrinutost oko nepravilnosti na parlamentarnim izborima. Francuski predsjednik Sarkozy se gotovo morao izvinjavati što je Putinu poslao čestitku nakon pobjede na izborima i njegova je diplomacija, nakon toga, užurbano slala poruke da nema razlike izmedju Francuske i drugih zapadnih zemalja.
Mnogo je oštriji tisak. "Financial times" piše da je "dosljedan odgovor zapada već davno zakasnio ali to ne znači da zapad treba da ćuti." Najdalje je ipak otišao "The Economist" koji se zalaže da Putin ne zaslužuje više medjunarodnu podršku. "Oni koji su "izabrani" na parlamentarnim izborima 2-og prosinca bi trebali biti isključeni iz parlamenta Vijeća Evrope, jer je to demokratski klub. Takodjer je vrijeme da se članstvo Rusije u klubu 8 najbogatijih demokratskih država preispita. Ukoliko zapad složno ne osudi parlamentarne izbore u Rusiji to će služiti samo u svrhu da se zapad diskreditira i obeshrabre oni hrabri Rusi koji se još nadaju u demokratsku budućnost!" S tim se slaže i Gary Kasparov dodajući još jednu dimenziju: "Putinove bliske veze sa zapadnim liderima su u stvari garancija za njegove vladajuće oligarhe da im je novac siguran!" On je još u travnju ove godine u Pragu tvrdio da zapad svojim blagim ocjenama autoritarnog režima u Rusiji pomaže vlastima i odmaže opoziciji.
Ako bi bilo ko želio da uporedi poziciju Rusije danas sa onom od prije 5-6 godina - poredjenja jednostavno nema. Njena je uloga neuporedivo važnija, dijelom zahvaljujući znanju u Moskvi, a dijelom i neznanju na zapadu. Rusija je, dakle, jača nego recimo 2000-e dok su, recimo, SAD (radi situacije u Iraku i Afganistanu) slabije nego 2000-e. Ali, razlika je još uvijek - nedostižna.
Rusija sigurno bičuje onog konja sa početka priče i čini se, da joj je to, bar do sada, omogućavalo da se kreće brže i bolje od drugih. Sudeći, medjutim, po posljednjim reakcijama medeni mjesec sa zapadom je završio, sve su češće kritike radi spriječavanja razvoja demokratskih institucija, sve se manje ćuti. Vjerujem da će za koji mjesec, kad se budu organizirali predsjednički izbori u Rusiji - riječnik biti za nijansu još oštriji. I na tim se izborima, uostalom, pobjednik već zna. Objavio ga je jučer sam Putin - to je vicepremijer ruske vlade - Dmitry Medvedev.
Rusiju i Putina to, reakcije zapada ne moraju da brinu, ali ma koliko se onaj konj bičevao, sve mi se čini da usporava i da je ideja sa onim kamenčićem – bila puno bolja.