Tražio sam negdje u travnju ove godine autobuski kolodvor u Mostaru. Lako mi ga je bilo naći pješke, ali kako sam vozio iz pravca Čitluka, a Mostar nisam baš dobro poznavao, morao sam stati da pitam nekog da li idem pravim putem. Kad sam jednog Mostarca pitao gdje je kolodvor ovako mi je odgovorio: "Zavisi gdje idete ili koga čekate!!??" Kad sam, iznenadjen, mislio da se neko sa mnom šali, on je dodao: "Ako vas zanimaju autobusi iz Bosne – onda idete na stari kolodvor, ako vas zanimaju autobusi iz Hrvatske i Hercegovine onda idite na novi kolodvor!!’’ Tako sam saznao da Mostar ima dva kolodvora. Onda sam počeo malo istraživati i vidim da Mostar nema samo dva kolodvora, nego i dvije ginekologije, dvije pedijatrije, dva sveučilista, dva nogometna kluba i tako dalje – sve po dva.
Ko se jos sjeća Hansa Koschnika, Nijemca, čiji je zadatak bio da ujedini grad? Ako ga ne mogu ujediniti toliki medjunarodni predstavnici ko će ga ujediniti? Ima li se išta više i ujedinjavati? Toliko se sada interesa u sve to umiješalo, ima toliko uposlenih na dvostrukim institucijama da svi oni imaju interes da budu protiv jednog i jedinstvenog grada. Prije bih rekao obrnuto – njihov je interes da se grad dijeli i dalje. Lako je privatni interes pretočiti u odbranu nacionalnih interesa, politika je narod dalje podijelila, netrpeljivost nije manja nego veća.
Mostarci su u onoj državi bili poznati po svojim posprdnim komentarima i ponekad ponižavajućem podcjenjivanju "škutora" ne-Mostaraca, ako su dolazili iz Čitluka i Širokog Brijega, "grmalja" ako su dolazili iz Nevesinja ili "mumina" ako su stigli od Podveležja. Ima i jedan takav vic koji kaže da kad su Mostarci igrali karte i neko im pridje i reče: "Jesi li čuo da je poginuo Haso?" Onaj sto je igrao karte reče poluglasno: "Ma dje će on poginuti!!" Mostaru se sad to vraća, priča mi neko veče jedan rodjeni Mostarac. Tukli su ga i djelili jače i više nego druge gradove "jer su nam kroz te granate i kroz te podjele vraćali one posprdne riječi protiv "škutora" – kaže mi prijatelj. Kao da su dolazili otvorenih duša da postanu Mostarci i odlazili Neretvom dalje jer ih nisu primali. Kao da su stalno pokušavali da prijedju stari most i nikad nisu uspjeli. Pa se sad vraćaju – uzvodno – rušeći sve sto stignu i dijeleći sve što mogu.
Kažem svom mostarskom gostu da mi se čini da se nije puno toga promijenilo u Mostaru te da su podjele iste. "Nisu iste - kaže mi prijatelj - gore su!!" Jedan drugi Mostarac, zaljubljen u svoj grad, mi na tu temu piše ovo: “Mostar je postao paradigma bosanske podjele. Pitam se - ako nema šanse za jedinstveni Mostar, može li je biti za BiH? Svaki pravi Mostarac bi danas lakše podnio rampu na Neretvi, nego ogromni duhovni zid koji poput sječiva dijeli grad. Kada sitno prosijem, čini mi se da se na slučaj Mostara može primijeniti ona mudrost - ako ne znaš gdje želiš stići, svi te putevi tamo vode.”
Onaj turista s početka priče je nosio kockastu majicu hrvatskog nacionalnog nogometnog tima. Kad je sjeo da popije pivo, izbacili su ga iz kafića i pretukli. Izabrao je pogrešnu stranu Mostara da nosi takvu majicu. Nije imao pojma zašto su ga prebili jer u njegovoj zemlji ne tuku ljude po ulicama. Bio je – Nizozemac i sve se dogodilo prije dvije godine. Oni koji su ga prebili saznali su iz novina da su pretukli - pogrešnog čovjeka.
Gdje, dakle, Mostar ide? Može li se zalijepiti bosanskohercegovački tronožac ako ga lijepe oni koji ga ne žele zalijepiti? U Mostaru su oni sa lijeve obale postali "škutori" onima sa desne i obrnuto. I može biti da u Mostaru više nema Mostaraca!! Svi su postali - "škutori".
Email me Nenad Pejic
Ko se jos sjeća Hansa Koschnika, Nijemca, čiji je zadatak bio da ujedini grad? Ako ga ne mogu ujediniti toliki medjunarodni predstavnici ko će ga ujediniti? Ima li se išta više i ujedinjavati? Toliko se sada interesa u sve to umiješalo, ima toliko uposlenih na dvostrukim institucijama da svi oni imaju interes da budu protiv jednog i jedinstvenog grada. Prije bih rekao obrnuto – njihov je interes da se grad dijeli i dalje. Lako je privatni interes pretočiti u odbranu nacionalnih interesa, politika je narod dalje podijelila, netrpeljivost nije manja nego veća.
Mostarci su u onoj državi bili poznati po svojim posprdnim komentarima i ponekad ponižavajućem podcjenjivanju "škutora" ne-Mostaraca, ako su dolazili iz Čitluka i Širokog Brijega, "grmalja" ako su dolazili iz Nevesinja ili "mumina" ako su stigli od Podveležja. Ima i jedan takav vic koji kaže da kad su Mostarci igrali karte i neko im pridje i reče: "Jesi li čuo da je poginuo Haso?" Onaj sto je igrao karte reče poluglasno: "Ma dje će on poginuti!!" Mostaru se sad to vraća, priča mi neko veče jedan rodjeni Mostarac. Tukli su ga i djelili jače i više nego druge gradove "jer su nam kroz te granate i kroz te podjele vraćali one posprdne riječi protiv "škutora" – kaže mi prijatelj. Kao da su dolazili otvorenih duša da postanu Mostarci i odlazili Neretvom dalje jer ih nisu primali. Kao da su stalno pokušavali da prijedju stari most i nikad nisu uspjeli. Pa se sad vraćaju – uzvodno – rušeći sve sto stignu i dijeleći sve što mogu.
Kažem svom mostarskom gostu da mi se čini da se nije puno toga promijenilo u Mostaru te da su podjele iste. "Nisu iste - kaže mi prijatelj - gore su!!" Jedan drugi Mostarac, zaljubljen u svoj grad, mi na tu temu piše ovo: “Mostar je postao paradigma bosanske podjele. Pitam se - ako nema šanse za jedinstveni Mostar, može li je biti za BiH? Svaki pravi Mostarac bi danas lakše podnio rampu na Neretvi, nego ogromni duhovni zid koji poput sječiva dijeli grad. Kada sitno prosijem, čini mi se da se na slučaj Mostara može primijeniti ona mudrost - ako ne znaš gdje želiš stići, svi te putevi tamo vode.”
Onaj turista s početka priče je nosio kockastu majicu hrvatskog nacionalnog nogometnog tima. Kad je sjeo da popije pivo, izbacili su ga iz kafića i pretukli. Izabrao je pogrešnu stranu Mostara da nosi takvu majicu. Nije imao pojma zašto su ga prebili jer u njegovoj zemlji ne tuku ljude po ulicama. Bio je – Nizozemac i sve se dogodilo prije dvije godine. Oni koji su ga prebili saznali su iz novina da su pretukli - pogrešnog čovjeka.
Gdje, dakle, Mostar ide? Može li se zalijepiti bosanskohercegovački tronožac ako ga lijepe oni koji ga ne žele zalijepiti? U Mostaru su oni sa lijeve obale postali "škutori" onima sa desne i obrnuto. I može biti da u Mostaru više nema Mostaraca!! Svi su postali - "škutori".
Email me Nenad Pejic