Iako premijer Republike Srpske Milorad Dodik u komunikaciji sa novinarima često prelazi one granice koje bi se smatrale dozvoljenim, do sada nije bilo mnogo reakcija na ovakvo ponašanje ni novinara, ni njihovih udruženja, ni njihovih redakcija.
Evo samo nekoliko blažih Dodikovih odgovora na neka novinarska pitanja:
„Nije ništa urađeno, gospođo. I vi bi’ morali malo da se obrazujete ako hoćete da znate kako procedure idu. Ja sam rekao da ćemo pokrenuti pitanje revizije, da ćemo raditi u parlamentu, za to je potrebno inicijativa - nemojte me tako gledati - potrebna su inicijative, potrebna je odluka parlamenta, a ne vaša nestrpljivost i stalno izrugivanje tim stvarima.“
U komunikaciji sa novinarima premijer Republike Srpske zna koristiti i psovke, ali niti jedan medij se nikada nije usudio to isto pustiti u eter. Ni jedna novinarka, koja je prije nekoliko dana nakon telefonskog poziva od Dodika proslijeđena u ’mjesto rođenja’, nije bila spremna to javno da kaže jer njena redakcija na to nije htjela ni reagovati.
Ćutanje novinara i njihovih kuća psiholog Srđan Puhalo objašnjava na sljedeći način:
„On je jedan impulsivan čovjek i vrlo često tako i reaguje. Druga stvar, čini mi se da on nije navikao da mu se neko konfrontira.“
Drsko i bahato ponašanje Dodika prema novinarima predsjednik Udruženja mladih novinara Republike Srpske Milorad Labus smatra ne samo omalovažavanjem novinarske profesije nego i cjelokupne javnosti:
„Ja se sada pitam šta bi se dogodilo kada bi se neko od novinara tako obratio političaru na press konferenciji. Vjerovatno bi bio udaljen iz sale gdje se održava press konferencija, obezbjeđenje bi ga odvelo i bio bi proglašen za nekulturnog itd. Međutim, kod političara to nije slučaj i nema jednostavno mehanizma da se to sankcioniše i nekog organa koji bi rekao:’E, pa ne možeš tako.’“
Prema mišljenju Puhala, Dodik na ovakav način nastupa jer se upravo ovaj stil dopada njegovim glasačima:
„Taj stil odgovara, nailazi na odobravanje kod građana RS-a, jer on se nametnuo kao vođa i u situaciji koju mi imamo permanentno nekih petanestak, dvadeset godina - ta jedna konstantna kriza u kojoj se nalazi ovo društvo - prosto ljudi traže nekoga ko će ih zastupati, ko će moći da
iznese jasno te stavove, kojeg oni ocjenjuju da može da ostvari te stavove i koji će pokazati zube s jedne strane političarima iz Fedracije BiH, s druge strane međunarodnoj zajednici.“
Na pitanje zašto na ovakva ponašanja do sada nisu reagovala novinarska udruženja, Labus kaže:
„Ja sam imao priliku jednom da budem svjedok jednog mini incidenta kada je verbalno napadnut takođe jedan novinar. Poslije toga kao predsjednik Udruženja osjećao sam obavezu i nazvao sam toga novinara da ga pitam da li smatra da treba da reagujemo na to, na šta je on molio: Nemojte, nemojte, ništa nemojte dizati buku,’ što je očigledno, dakle, da njegova redakcija nije željela da stane iza njega nego je rekla: ’Hajde da to zaboravimo’.“
U Dodikovim istupima na meti nisu samo novinari nego i svi oni koji ga kritikuju. Zbog primjedbi na poslove Vlade RS oko izgradnje nove zgrade na meti se nedavno našao i direktor Transparensi internešnela BiH Boris Divjak, odnosno njegova navodna seksualna orijentacija.
DIVJAK:Zar to može biti argument nečija seksualna sklonost?
DODIK: Kako ne može biti? Ja naprosto ne dozvoljavam da u moj kabinet ulaze razni pederi.
Politički analitičar Gostimir Popović smatra da je problem što pojedini političari i javnost u Bosni i Hercegovini nisu još uspjeli da izgrade pravi demokratski odnos:
„Ako predsjednik Vlade nastupi arogantno u nekom slučaju, predstavnici u svojim sredstvima javnog informisanja treba to jasno da prenesu i da daju određenu pouku i prenesu šta javnost misli o tome. Mi takav dosad nismo imali slučaj, tako da se ljudi jednostavno osile. To je stvar koja se izgrađuje i na koju utiču i jedna i druga strana. Dakle, druga strana ne smije da se ponaša kao objekat, već kao subjekat u svim tim aktivnostima. I onda možda da dođemo do rezultata. Međutim, u ovom slučaju sam pesimista.“
Evo samo nekoliko blažih Dodikovih odgovora na neka novinarska pitanja:
„Nije ništa urađeno, gospođo. I vi bi’ morali malo da se obrazujete ako hoćete da znate kako procedure idu. Ja sam rekao da ćemo pokrenuti pitanje revizije, da ćemo raditi u parlamentu, za to je potrebno inicijativa - nemojte me tako gledati - potrebna su inicijative, potrebna je odluka parlamenta, a ne vaša nestrpljivost i stalno izrugivanje tim stvarima.“
U komunikaciji sa novinarima premijer Republike Srpske zna koristiti i psovke, ali niti jedan medij se nikada nije usudio to isto pustiti u eter. Ni jedna novinarka, koja je prije nekoliko dana nakon telefonskog poziva od Dodika proslijeđena u ’mjesto rođenja’, nije bila spremna to javno da kaže jer njena redakcija na to nije htjela ni reagovati.
Ćutanje novinara i njihovih kuća psiholog Srđan Puhalo objašnjava na sljedeći način:
„On je jedan impulsivan čovjek i vrlo često tako i reaguje. Druga stvar, čini mi se da on nije navikao da mu se neko konfrontira.“
Drsko i bahato ponašanje Dodika prema novinarima predsjednik Udruženja mladih novinara Republike Srpske Milorad Labus smatra ne samo omalovažavanjem novinarske profesije nego i cjelokupne javnosti:
„Ja se sada pitam šta bi se dogodilo kada bi se neko od novinara tako obratio političaru na press konferenciji. Vjerovatno bi bio udaljen iz sale gdje se održava press konferencija, obezbjeđenje bi ga odvelo i bio bi proglašen za nekulturnog itd. Međutim, kod političara to nije slučaj i nema jednostavno mehanizma da se to sankcioniše i nekog organa koji bi rekao:’E, pa ne možeš tako.’“
Prema mišljenju Puhala, Dodik na ovakav način nastupa jer se upravo ovaj stil dopada njegovim glasačima:
„Taj stil odgovara, nailazi na odobravanje kod građana RS-a, jer on se nametnuo kao vođa i u situaciji koju mi imamo permanentno nekih petanestak, dvadeset godina - ta jedna konstantna kriza u kojoj se nalazi ovo društvo - prosto ljudi traže nekoga ko će ih zastupati, ko će moći da
iznese jasno te stavove, kojeg oni ocjenjuju da može da ostvari te stavove i koji će pokazati zube s jedne strane političarima iz Fedracije BiH, s druge strane međunarodnoj zajednici.“
Na pitanje zašto na ovakva ponašanja do sada nisu reagovala novinarska udruženja, Labus kaže:
„Ja sam imao priliku jednom da budem svjedok jednog mini incidenta kada je verbalno napadnut takođe jedan novinar. Poslije toga kao predsjednik Udruženja osjećao sam obavezu i nazvao sam toga novinara da ga pitam da li smatra da treba da reagujemo na to, na šta je on molio: Nemojte, nemojte, ništa nemojte dizati buku,’ što je očigledno, dakle, da njegova redakcija nije željela da stane iza njega nego je rekla: ’Hajde da to zaboravimo’.“
U Dodikovim istupima na meti nisu samo novinari nego i svi oni koji ga kritikuju. Zbog primjedbi na poslove Vlade RS oko izgradnje nove zgrade na meti se nedavno našao i direktor Transparensi internešnela BiH Boris Divjak, odnosno njegova navodna seksualna orijentacija.
DIVJAK:Zar to može biti argument nečija seksualna sklonost?
DODIK: Kako ne može biti? Ja naprosto ne dozvoljavam da u moj kabinet ulaze razni pederi.
Politički analitičar Gostimir Popović smatra da je problem što pojedini političari i javnost u Bosni i Hercegovini nisu još uspjeli da izgrade pravi demokratski odnos:
„Ako predsjednik Vlade nastupi arogantno u nekom slučaju, predstavnici u svojim sredstvima javnog informisanja treba to jasno da prenesu i da daju određenu pouku i prenesu šta javnost misli o tome. Mi takav dosad nismo imali slučaj, tako da se ljudi jednostavno osile. To je stvar koja se izgrađuje i na koju utiču i jedna i druga strana. Dakle, druga strana ne smije da se ponaša kao objekat, već kao subjekat u svim tim aktivnostima. I onda možda da dođemo do rezultata. Međutim, u ovom slučaju sam pesimista.“
