Dostupni linkovi

Mogu li političari preživjeti internet?


Polovinom siječnja ove godine, urednici "The San Diego Union-Tribune's", u SAD-u, su mislili da imaju vijest dana. Objavili su, naime, da je predsjednik Bush zatražio od Carol Lam, državne tužiteljice u San Diegu, da podnese ostavku. Taj je dogadjaj jako rijedak u SAD-u i svi argumenti su bili na strani urednika. Prevarili su se. Nacionalnim novinama je trebalo nekoliko dana da uopće spomenu vijest. Ali, Josh Marshall, bloger, je čitao, prepoznao značaj vijesti i počeo svakodnevno plasirati rezultate svog istraživanja na svom blogu. Konačno, vijest je stigla do velikih novina i završila ostavkom državnog tužioca SAD-a radi politički motiviranog otpuštanja državnih tužitelja u četiri države!! Njegovog nasljednika Bush imenuje ovih dana.

Konstantin Lukashou iz Bjelorusije sa početka ove kolumne je smogao hrabrosti i snimio fotografiju na kojoj se njegov prijatelj u sudnici vidi - na podu, okružen čuvarima.. Elektronskim putem je sliku poslao našem radiju, naša je redakcija na bjeloruskom jeziku to objavila i fotografija je postala treća po broju posjetilaca.

Josh Marshall je krenuo na novu temu: nezakonito otkrivanje identiteta agenta CIA Valery Plame, na priču koja je kasnije dovela do ostavke i sudjenja prvog suradnika potpredsjednika SAD-a, koji se zove, ko se sjeća, I. Lewis "Scooter" Libby!! Objavio je priču osam dana prije New York Times-a!!

Što je zajedničko u priči o Konstantinu i Joshu? Obojica su upotrijebili Internet da bi saopćili svoju istinu i saopćili javnosti ono što žele. Konstantin je bio "samo" hrabar, Josh je od svega napravio biznis. (Njegove stranice se sada dnevno posjećuju više od 500.000 puta, i cijena reklame na njegovom blogu doseže - 40.000 dolara!) Milijuni ljudi u svijetu pišu i čitaju razne blogove na Internetu i teško da se išta više može sakriti. Količina informacija je postala toliko velika i toliko utjecajna da svjetski najjače tajne agencije već odvajaju velika sredstva nebi li neutralizirali potencijalno, po vlast loše efekte! Jedna od poznatijih web stranica za debatu, www.livejournal.com bilježi prošlog tjedna rekordan priliv komentara iz Rusije koji su samo u jednom danu na stranicu Live Journal-a postavili ni manje ni više nego 500.000 komentara. Baš kao i CIA i ostale obavještajne agencije i Kremlin nastoji da raspravu kanalizira. "Kremlin ima dosta web adresa koje kontrolira i koje financiraju kompanije bliske vlastima." - kaže za naš radio Masha Lipman iz Carnegie Centra u Moskvi. Prije nekoliko dana objavljena je i vijest da najveći broj uredničkih izmjena na Wikipediji dolazi navodno iz ureda - CIA!!.

Koliko su stvari sa blogerima daleko odmakle svjedoči i vijest stigla tokom proteklog vikenda. Predsjednik SAD-a, George W. Bush je organizirao okrugli stol sa - blogerima!! Dvojica od njih su čak učestvovala video linkom iz Bagdada!! Bush je, to svi rade, izabrao blogere koji se sa njim – slažu, (naprimjer www.military.com.) Ali to nije poenta ove priče. Došlo je, naime, vrijeme da poznati mediji, novine, TV pa čak i Internet popuštaju pred najezdom pojedinaca koji imaju i vremena i snage da se bave samo sa jednom temom, ali da je obrade na najbolji mogući način. Tema tada dospijeva na stranice utjecajnih, formira javno mnjenje i zato je interes političara da prepoznaju i taj medij i pokušaju dobiti glasove i na taj način.

Moguće je čak učiniti i korak više. Isti onaj Josh Marshall dobio je jedan dan, kao i svi drugi novinari, 3.000 stranica dokumenta koje su se odnosile na slučajeve otpuštanja državnih tužilaca!! Ko će sve to pročitati prije konferencije za tisak u Bijeloj kući!? Josh je, medjutim, zamolio čitatelje svog bloga da mu pomognu!! Rezultat: Čitaoci su pronašli da u dokumentima nedostaje kompletna elektronička prepiska ministarstva pravde u trajanju od 18 dana!!! Predstavnik Bijele kuće je na konferenciji za tisak, održanoj sutradan ujutro, bio šokiran kad su ga novinari bombardirali sa pitanjima zašto tih 18 dana nedostaje. Za sve njih - dokumente su pročitali Joshovi čitaoci!!!

Stvari se obrću - nekad su nam govorili da je svaki naš korak kontroliran od strane tajnih službi. Sad kontrola počinje sa druge strane. Iza nekog drveta, iz neke klupe, iz neke publike, možda stoji neka kamera, neki student, neka osoba koja sve promatra i možda plasira na svom blogu, pošalje sliku nekom mediju, poput Konstantina koji je sliku iz sudnice poslao radiju Slobodna Evropa.

Neko je jednom rekao da je "život teška pojava jer ga niko nije preživio!" Može li se sada reći da je Internet pojava koju niko neće preživjeti?

Email me Nenad Pejic
XS
SM
MD
LG