A sve je počelo sa jednom muhom u – avionu. Otkud muha u avionu na nekoliko tisuća kilometara visine? Zujala je čitavog leta dok se nismo spustili. Chisinau je glavni grad Moldavije, zemlje koja graniči sa Ukrajinom. (u povijesti smo učili da je na tom teritoriju postojala Besarabija čiji je jedan pripao Moldaviji, a drugi Ukrajini). Kažu mi da 27% nacionalnog proizvoda dolazi od dijaspore, a čak 70% državnih prihoda stiže od poreza na UVOZNU robu. U svim tranzicijskim zemljama trgovina iz uvoza dominira kao najdraži oblik poslovanja. Logično – novac se najbrže okreće i najbrže se zaradjuje ali se i najmanje ulaže u razvoj domaćih kompanija. Kolege mi pričaju da cvijeta industrija stanova te da je kvadratni metar skup – 500 dolara. Šta bi rekli da čuju cijene Praga ili Dubrovnika? Čini se dobar biznis ako kupiš stan sada, a prodaš ga za 10 godina.
Od aerodroma do onog hotela cesta je široka i dobro očuvana. Još je radjena u vrijeme SSSR-a. Napolju je vruće i većina automobila ima otvorene prozore. Malo je onih sa klimatizacijom - razvijeni zapadni svijet se oslobadja starih tehnologija. U samom gradu dosta zgrada za koje misliš da će se svakog trenutka srušiti, ovdje napredak još nije stigao ili se bar ne vidi. Dio Moldavije se “odvojio” i proglasio neku svoju republiku. Nesto poput Srba u Hrvatskoj uoci rata. Iza separatista stoji naravno Moskva kojoj je Transnistrija, tako se zove odmetnuti dio, važna isto onoliko koliko joj je važno Kosovo – jedan od kamenčica u strategijskoj igri sa zapadom i napose Sjedinjenim Američkim Državama. Moldavija ni sama ne umije da definira kuda bi da krene. Predsjednik je ubjedjeni komunista ali bi nekako da stigne do Evropske Unije. Gradjani, medjutim, izgleda da znaju kuda bi – njih čak 800.000 je zatražilo putovnice Rumunije. To im otvara putove Evropske Unije gdje se može daleko bolje zaraditi. Ljudi odavde, dakle, uglavnom – odlaze. Tih 800 tisuća je 25% populacije – popis iz 2004-e kaže da imaju 3.300.000 stanovnika.
Ni u Moldaviji se nisu mogli dogovoriti kojim jezikom govore – rumunjskim ili moldavskim. Ne znam razliku ali mi kolege kažu da je nema. I sad, yanimljivo rijesenje, donijelu su odluku sta će pisati u Ustavu Moldavije. Tamo piše da u Moldaviji govore – državnim jezikom! Ne zove se ni rumunjski ni moldavski nego – državni. U restoranima se lijepo jede i jeftino. Standard je nizak i više paziš da udješ u čisti restoran nego sto gledaš cijene. Platio sam ručak za troje – koštalo me oko osam dolara po osobi. Za mnoge je ovdašnje ljude, medjutim, i to teško podnijeti.
Svugdje primjecujem plavu boju. Mnogi prozori su obojeni u plavo, mnoge ograde takodjer, vrata na radnjama, rukohvati na stepenicama čak sam vidio i jednu pravoslavnu crkvu čiji je krov obojen u plavo. Kazu mi da to ima neke veze sa poviješću – bas takva plava boja je i na nekim manastirima na sjeveru zemlje. Očekivao sam dominaciju crvene boje ali me sačekala plava. Komunizam u plavom.
Prije nekoliko tjedana, u sedmom mjesecu ove godine, je ovdašnji predsjednik, Voronjin, dugogodišnji komunistički rukovodilac, poznat inače po kontraverznim izjavama, na sastanku sa Mitropolitom izjavio: “Isus Krist je bio prvi komunista! Zato vi trebate podržavati komunizam!!” Onda je još dodao: “Nema u Bibliji ni jedne riječi protiv komunizma!!” Šokirani svećenici nisu odgovorili – ili nisu smjeli. Malo sam pročeprkao arhivu, konsultirao kolege i pronašao podatak da ovu rečenicu Voronjin nije prvi izgovorio. Davne 2003-e to je u Ruskoj Dumi izjavio lider tamošnje Komunističke stranke Zuganov ali mu to nije pomoglo da dobije više glasova na izborima.. Kad je sve to pročitao u novinama jedan je ekspert rekao slijedeće: “Prije će Isus postati komunista nego Voronjin kršćanin!”
Pozvan sam i na razgovor sa prvim čovjekom vladine “audiovizualne komisije.” Vodi je bivši novinar radija Slobodna Evropa. Očekivao sam ugodan i opušten razgovor ali sam se prevario. Koliko poze i praznih riječi - sa obje strane. Morao sam se prilagoditi. Vlast brzo mijenja čovjeka.
Kad sam onoj dami na recepciji hotela JAZZ predao svoju putovnicu napravila je njenu kopiju i vratila mi je. U hotelima zapadnog svijeta prave kopije – kreditne kartice. Možeš promijeniti i kupiti sve - i arhitekte, i mramor, i pločice, i krovove, i hostese, i restorane. Jedino što ne možeš kupiti si – ti sam. To se ne mijenja tako brzo.
Email me Nenad Pejic
Od aerodroma do onog hotela cesta je široka i dobro očuvana. Još je radjena u vrijeme SSSR-a. Napolju je vruće i većina automobila ima otvorene prozore. Malo je onih sa klimatizacijom - razvijeni zapadni svijet se oslobadja starih tehnologija. U samom gradu dosta zgrada za koje misliš da će se svakog trenutka srušiti, ovdje napredak još nije stigao ili se bar ne vidi. Dio Moldavije se “odvojio” i proglasio neku svoju republiku. Nesto poput Srba u Hrvatskoj uoci rata. Iza separatista stoji naravno Moskva kojoj je Transnistrija, tako se zove odmetnuti dio, važna isto onoliko koliko joj je važno Kosovo – jedan od kamenčica u strategijskoj igri sa zapadom i napose Sjedinjenim Američkim Državama. Moldavija ni sama ne umije da definira kuda bi da krene. Predsjednik je ubjedjeni komunista ali bi nekako da stigne do Evropske Unije. Gradjani, medjutim, izgleda da znaju kuda bi – njih čak 800.000 je zatražilo putovnice Rumunije. To im otvara putove Evropske Unije gdje se može daleko bolje zaraditi. Ljudi odavde, dakle, uglavnom – odlaze. Tih 800 tisuća je 25% populacije – popis iz 2004-e kaže da imaju 3.300.000 stanovnika.
Ni u Moldaviji se nisu mogli dogovoriti kojim jezikom govore – rumunjskim ili moldavskim. Ne znam razliku ali mi kolege kažu da je nema. I sad, yanimljivo rijesenje, donijelu su odluku sta će pisati u Ustavu Moldavije. Tamo piše da u Moldaviji govore – državnim jezikom! Ne zove se ni rumunjski ni moldavski nego – državni. U restoranima se lijepo jede i jeftino. Standard je nizak i više paziš da udješ u čisti restoran nego sto gledaš cijene. Platio sam ručak za troje – koštalo me oko osam dolara po osobi. Za mnoge je ovdašnje ljude, medjutim, i to teško podnijeti.
Svugdje primjecujem plavu boju. Mnogi prozori su obojeni u plavo, mnoge ograde takodjer, vrata na radnjama, rukohvati na stepenicama čak sam vidio i jednu pravoslavnu crkvu čiji je krov obojen u plavo. Kazu mi da to ima neke veze sa poviješću – bas takva plava boja je i na nekim manastirima na sjeveru zemlje. Očekivao sam dominaciju crvene boje ali me sačekala plava. Komunizam u plavom.
Prije nekoliko tjedana, u sedmom mjesecu ove godine, je ovdašnji predsjednik, Voronjin, dugogodišnji komunistički rukovodilac, poznat inače po kontraverznim izjavama, na sastanku sa Mitropolitom izjavio: “Isus Krist je bio prvi komunista! Zato vi trebate podržavati komunizam!!” Onda je još dodao: “Nema u Bibliji ni jedne riječi protiv komunizma!!” Šokirani svećenici nisu odgovorili – ili nisu smjeli. Malo sam pročeprkao arhivu, konsultirao kolege i pronašao podatak da ovu rečenicu Voronjin nije prvi izgovorio. Davne 2003-e to je u Ruskoj Dumi izjavio lider tamošnje Komunističke stranke Zuganov ali mu to nije pomoglo da dobije više glasova na izborima.. Kad je sve to pročitao u novinama jedan je ekspert rekao slijedeće: “Prije će Isus postati komunista nego Voronjin kršćanin!”
Pozvan sam i na razgovor sa prvim čovjekom vladine “audiovizualne komisije.” Vodi je bivši novinar radija Slobodna Evropa. Očekivao sam ugodan i opušten razgovor ali sam se prevario. Koliko poze i praznih riječi - sa obje strane. Morao sam se prilagoditi. Vlast brzo mijenja čovjeka.
Kad sam onoj dami na recepciji hotela JAZZ predao svoju putovnicu napravila je njenu kopiju i vratila mi je. U hotelima zapadnog svijeta prave kopije – kreditne kartice. Možeš promijeniti i kupiti sve - i arhitekte, i mramor, i pločice, i krovove, i hostese, i restorane. Jedino što ne možeš kupiti si – ti sam. To se ne mijenja tako brzo.
Email me Nenad Pejic