Baki Ljeposavi, koja živi sama daleko od puteva, u trošnoj kućici sa nekoliko ovaca, ni do danas nije jasno zašto se policija okomila na nju:
„Milicija je došla i oni su mene napali radi negdašnje konoplje koja se prede, tka, radi se sve od nje što živome čovjeku treba, civilizovanom radom narodu. Nije samo radnom - i neradnom i radnom. Svakom treba odjeća, svakom treba posteljina, svakom treba liječenje blaga, svakom treba liječenje sebe. Oni su došli i meni oteli to moje i potrpali, odnijeli i prodali, zgrnuli bezbrojni novac na to pod imenom nekakve droge. Ja se nisam sotim nikad bavila, ni moj niko. A to je sij’o cio široki svijet, radio, o tome živio - i dan-dani ljudi ima i mjesta gdje se to sije i radi, ljudi žive o tome.“
I dok nam baka kao dokaz da se nije bavila prodajom droge pokazuje vrećicu punu prediva za tkanja od prethodnih godina, ističe da je indijska konoplja dobra i za lijeka:
„Pa jesam ja sad rekla da je to cio svijet sij’o od prahistorijskih vremena, o ljudi, o Bože? Od toga se liječi čovjek kad pa’ne na svojim nogama, da ne može ustati. To je oboljenje teškoga artritisa. Znate li vi šta je to artritis? Znate. Od toga sjemena lijek se pravi. Pa ja kad sam se rodila, ja sam to imala. Sijala vajek. I u moje matere i babe i prambabe i šukunbabe i unazad kako je svijeta i vijeka sijano je i rađeno i življeno od tog. Nije nikom ni smet’o ništa. Čak ih je bilo unazad starijijeh. U SUP-u kaže: ’Znamo mi sve šta je to, svi smo radili o tome.’ Ali nije se onda radilo ludilo i budaleština i lopovluk koji danas radi se.“
Iako je, prema procjeni policije, ukupna vrijednost zaplijenjenog kanabisa smo u posljednjoj akciji na Ljeposavinom imanju iznosila oko pola miliona maraka, da se starica bavila prometom opojnih droga sigurno je da danas ne bi živjela u kući bez struje i vode čekajući da joj poštar donese socijalnu pomoć od 41 konvertibilne marke:
„Moja diko rođena, Bog ti dao, i jopet ću ja - ja to nisam prodavala nikome. Ja sam to sijala za svoju potrebu. Ja nisam išla na pomisli nikakvijeh, ni prodaje, ni milona, ni milijardi, nego za svoju sirotinjsku potrebu da ja od toga tkam, da liječim životinju bolesnu, da liječim sebe, da izliječim nekoga pokraj sebe, čovjeka - bio ti, bio on, bio ja, bio ne znam ko - kad oboli. I sad to mu je lijek. Ispita se bolest tamo, zabilježi se i od tog i tog boluje i to i to mu je lijek. Kad ja imam, ja ću ga pomoći u lijeku. Ali kad nemam, otkle ću ga pomoći, otkle mi?
Čitava priča ipak će imati sretan završetak. Baka Ljeposava neće u zatvor jer u banjalučkom okružnom tužilaštvu, pak, kažu da neće podići optužnicu i da bi se čitavim slučajem trebao pozabaviti Centar za socijalni rad iz Prijedora.
„Milicija je došla i oni su mene napali radi negdašnje konoplje koja se prede, tka, radi se sve od nje što živome čovjeku treba, civilizovanom radom narodu. Nije samo radnom - i neradnom i radnom. Svakom treba odjeća, svakom treba posteljina, svakom treba liječenje blaga, svakom treba liječenje sebe. Oni su došli i meni oteli to moje i potrpali, odnijeli i prodali, zgrnuli bezbrojni novac na to pod imenom nekakve droge. Ja se nisam sotim nikad bavila, ni moj niko. A to je sij’o cio široki svijet, radio, o tome živio - i dan-dani ljudi ima i mjesta gdje se to sije i radi, ljudi žive o tome.“
I dok nam baka kao dokaz da se nije bavila prodajom droge pokazuje vrećicu punu prediva za tkanja od prethodnih godina, ističe da je indijska konoplja dobra i za lijeka:
„Pa jesam ja sad rekla da je to cio svijet sij’o od prahistorijskih vremena, o ljudi, o Bože? Od toga se liječi čovjek kad pa’ne na svojim nogama, da ne može ustati. To je oboljenje teškoga artritisa. Znate li vi šta je to artritis? Znate. Od toga sjemena lijek se pravi. Pa ja kad sam se rodila, ja sam to imala. Sijala vajek. I u moje matere i babe i prambabe i šukunbabe i unazad kako je svijeta i vijeka sijano je i rađeno i življeno od tog. Nije nikom ni smet’o ništa. Čak ih je bilo unazad starijijeh. U SUP-u kaže: ’Znamo mi sve šta je to, svi smo radili o tome.’ Ali nije se onda radilo ludilo i budaleština i lopovluk koji danas radi se.“
Iako je, prema procjeni policije, ukupna vrijednost zaplijenjenog kanabisa smo u posljednjoj akciji na Ljeposavinom imanju iznosila oko pola miliona maraka, da se starica bavila prometom opojnih droga sigurno je da danas ne bi živjela u kući bez struje i vode čekajući da joj poštar donese socijalnu pomoć od 41 konvertibilne marke:
„Moja diko rođena, Bog ti dao, i jopet ću ja - ja to nisam prodavala nikome. Ja sam to sijala za svoju potrebu. Ja nisam išla na pomisli nikakvijeh, ni prodaje, ni milona, ni milijardi, nego za svoju sirotinjsku potrebu da ja od toga tkam, da liječim životinju bolesnu, da liječim sebe, da izliječim nekoga pokraj sebe, čovjeka - bio ti, bio on, bio ja, bio ne znam ko - kad oboli. I sad to mu je lijek. Ispita se bolest tamo, zabilježi se i od tog i tog boluje i to i to mu je lijek. Kad ja imam, ja ću ga pomoći u lijeku. Ali kad nemam, otkle ću ga pomoći, otkle mi?
Čitava priča ipak će imati sretan završetak. Baka Ljeposava neće u zatvor jer u banjalučkom okružnom tužilaštvu, pak, kažu da neće podići optužnicu i da bi se čitavim slučajem trebao pozabaviti Centar za socijalni rad iz Prijedora.
