Priča je istinita, ali su poslovni ljudi LAŽNI. Naime, "znajući da su teroristi već pokazali želju da nabave nuklearni materijal", kaže istraživač Gregory Kutz, US Kongres je odlučio da sprovede istragu o tome koliko je taj nuklearni materijal siguran. Rezultat – danas su Washington Post i New York Times objavili nevjerovatnu priču kako su istražitelji kongresa Sjedinjenih Američkih Država, pretvarajući se da su poslovni ljudi iz Zapadne Virginije, uspjeli dobiti dozvolu za nabavku nuklearnog materijala od nadležne savezne komisije, vjerovali ili ne, praktički bez ikakve kontrole njihove kompanije. Imali su za poslovnu adresu poštanski sandučić, telefon i faks mašinu. Čitava je operacija izvedena sjedeći u kancelariji, jer ih niko nikad nije pozvao na razgovor, niti ih je iko ikad posjetio iako je "kompanija" od Washingtona bila udaljena dva sata vožnje autom. A kupili su dovoljno radioaktivnog materijala za spravljanje takozvane "prljave bombe". Kad su dobili dozvolu sa početka ove priče, u njoj je pisalo koja ograničenja u kupovini imaju. Zatim su uz pomoć javno i lako dostupne tehnologije krivotvorili (to bi naravno lako mogli uraditi i teroristi) taj dio dozvole i proizveli dozvolu bez ograničenja u kupovini. Kad su je pokazivali – niko ih nije provjeravao. Kupili su zatim nekih 45 mjernih instrumenata koji se koriste na gradilištima i u kojima se nalazi dovoljno radioaktivnog americija-241 i cezija-137 da bi napravljena bomba bila kvalificirana kao opasnost treće kategorije na ljestvici od 1 do 5 Međunarodne agencije za atomsku energiju!!! Čitava je akcija sprovedena po ideji republikanskog senatora Norm Colemana i danas će se o svemu tome razgovarati u Kongresu Sjedinjenih Američkih Država.
Srećom, dakle, neophodan materijal za spravljanje "prljave" atomske bombe kupili su istražitelji američkog Kongresa, i svaka čast da se takve provjere rade. Ali, isti su postupak sasvim sigurno mogli proći i oni sa sasvim drugačijim namjerama. Priča je šokantna. Ali – idemo dalje – to nisu jedina iznenađenja u ovom tekstu. Jučer je, najuglednija tiskovna agencija, američki Associated Press, objavila analizu u kojoj se tvrdi da al-Qaida jača, da je bolje pozicionirana i bolje organizirana za napade na ciljeve u zapadnim zemljama nego što je to bila prije šest godina!!! John Kringen, koji je prvi čovjek jednog analitičkog odjeljenja CIA-e jučer u Kongresu SAD-a kaže: "Oni (misli na Al-Qaidu) su izgleda vrlo dobro smješteni u, od vlade nekontrioliranim, dijelovima Pakistana. Mi vidimo da imaju više treninga, više novca, više komunikacije i više aktivnosti!" Dakle, šest godina rata u Afganistanu nije pomoglo da se ova teroristička mreža uništi. Dapače, ona se širi. Sve su ovo činjenice iznesene u analizi američkih eksperata. Analiza istovremeno govori o "velikoj praznini u prikupljanju obavještajnih informacija", pa sigurnosni zvaničnici nemaju saznanja o potencijalnim ili planiranim terorističkim napadima. Drugim riječima, šest godina nakon napada na "blizance" u New Yorku sigurnosne službe ne znaju puno više nego što su znale!!!
Evo, još jednog iznenadjenja. Ovog tjedna prvi čovjek organizacije Domovinske Sigurnosti, Michael Chertoff, izjavio je da ima "predosjećaj" da se Sjedinjene Države suočavaju sa ozbiljnim rizikom od terorističkog napada ovoga ljeta!!! Mene šokira to koliko je MOJE neznanje. Ja sam, naime, mislio da prvi ljudi u sigurnosnim službama, pogotovu u tako dobro organiziranim državama kao što su SAD, moraju imati PODATKE ili ČINJENICE da bi donosili prosudbe, a vidim da sam u krivu – dovoljno je da imaš predosjećaj i možeš donositi sudove o dolazećem terorističkom napadu. Stručnjaci i zvaničnici naravno kažu da od tako spravljene "prljave bombe" ne bi bilo velike štete po zdravlje stanovnika, tek "bi jedan ili dva stambena bloka" bili malo kontaminirani! To kažu, naravno, hladne glave, ali ja sigurno ne bih htio biti niti u jednom od ta dva bloka.
Hoćete li još jedno iznenađenje? Prije godinu dana, dva su istražitelja američkog kongresa kupila u inozemstvu dovoljno radioaktivnog materijala za izradu dviju prljavih bombi i bez ikakvih problema unijeli te materijale u Sjedinjene Države, preko graničnih prijelaza, jednog prema Kanadi, drugog prema Meksiku.
Ali, umjesto novih iznenadjenja, ima u čitavoj priči, čini mi se, i nečeg još važnijeg. Najprije je počet rat u Afganistanu sa ciljem da se uništi teroristička mreža. Nije uništena. Onda je došao novi cilj: Irak. Cilj – uništenje oružja za masovno uništavanje i spriječavanje napada na Ameriku. Oružja nije bilo, teroristička mreža Al-Qaide nije postojala u Iraku. Nema veze. Sada postoji novi cilj: obezbjediti uvjete da iračka vlada dostigne pomirenje i stvori političke uvjete za mir. Ništa od toga. Naš cilj je "širenje demokracije na Bliskom Istoku" reče predsjednik Bush. Ništa od toga. Ciljevi se mijenjaju, a ekipa ostaje ista.
E, sad neka mi čitalac odgovori na ovo pitanje: ako je od početka rata u Afganistanu prošlo šest godina - ako svoje dijete pošaljete u prodavnicu po mlijeko šest puta i ono vam šest puta donese jogurt – hoćete li se zapitati šta se dešava i ko je odgovoran? Dijete koje se ne koncentrira, vi koji ste ga poslali ili prodavač koji djetetu daje pogrešnu robu? Ili, ako u vašoj firmi šest puta dajete istoj grupi ljudi da riješi neki zadatak, oni ga ne riješe - hoćete li mijenjati grupu ili ćete mijenjati zadatak? Ako proizvodite najbolji auto na svijetu, ali ga na nekom tržištu ne možete prodati – šta ćete promijeniti? Ponudićete drugi auto ili ćete promijeniti tržište?
Ili šte možda iznenađeni što se ja iznenađujem?
Email me Nenad Pejic
Srećom, dakle, neophodan materijal za spravljanje "prljave" atomske bombe kupili su istražitelji američkog Kongresa, i svaka čast da se takve provjere rade. Ali, isti su postupak sasvim sigurno mogli proći i oni sa sasvim drugačijim namjerama. Priča je šokantna. Ali – idemo dalje – to nisu jedina iznenađenja u ovom tekstu. Jučer je, najuglednija tiskovna agencija, američki Associated Press, objavila analizu u kojoj se tvrdi da al-Qaida jača, da je bolje pozicionirana i bolje organizirana za napade na ciljeve u zapadnim zemljama nego što je to bila prije šest godina!!! John Kringen, koji je prvi čovjek jednog analitičkog odjeljenja CIA-e jučer u Kongresu SAD-a kaže: "Oni (misli na Al-Qaidu) su izgleda vrlo dobro smješteni u, od vlade nekontrioliranim, dijelovima Pakistana. Mi vidimo da imaju više treninga, više novca, više komunikacije i više aktivnosti!" Dakle, šest godina rata u Afganistanu nije pomoglo da se ova teroristička mreža uništi. Dapače, ona se širi. Sve su ovo činjenice iznesene u analizi američkih eksperata. Analiza istovremeno govori o "velikoj praznini u prikupljanju obavještajnih informacija", pa sigurnosni zvaničnici nemaju saznanja o potencijalnim ili planiranim terorističkim napadima. Drugim riječima, šest godina nakon napada na "blizance" u New Yorku sigurnosne službe ne znaju puno više nego što su znale!!!
Evo, još jednog iznenadjenja. Ovog tjedna prvi čovjek organizacije Domovinske Sigurnosti, Michael Chertoff, izjavio je da ima "predosjećaj" da se Sjedinjene Države suočavaju sa ozbiljnim rizikom od terorističkog napada ovoga ljeta!!! Mene šokira to koliko je MOJE neznanje. Ja sam, naime, mislio da prvi ljudi u sigurnosnim službama, pogotovu u tako dobro organiziranim državama kao što su SAD, moraju imati PODATKE ili ČINJENICE da bi donosili prosudbe, a vidim da sam u krivu – dovoljno je da imaš predosjećaj i možeš donositi sudove o dolazećem terorističkom napadu. Stručnjaci i zvaničnici naravno kažu da od tako spravljene "prljave bombe" ne bi bilo velike štete po zdravlje stanovnika, tek "bi jedan ili dva stambena bloka" bili malo kontaminirani! To kažu, naravno, hladne glave, ali ja sigurno ne bih htio biti niti u jednom od ta dva bloka.
Hoćete li još jedno iznenađenje? Prije godinu dana, dva su istražitelja američkog kongresa kupila u inozemstvu dovoljno radioaktivnog materijala za izradu dviju prljavih bombi i bez ikakvih problema unijeli te materijale u Sjedinjene Države, preko graničnih prijelaza, jednog prema Kanadi, drugog prema Meksiku.
Ali, umjesto novih iznenadjenja, ima u čitavoj priči, čini mi se, i nečeg još važnijeg. Najprije je počet rat u Afganistanu sa ciljem da se uništi teroristička mreža. Nije uništena. Onda je došao novi cilj: Irak. Cilj – uništenje oružja za masovno uništavanje i spriječavanje napada na Ameriku. Oružja nije bilo, teroristička mreža Al-Qaide nije postojala u Iraku. Nema veze. Sada postoji novi cilj: obezbjediti uvjete da iračka vlada dostigne pomirenje i stvori političke uvjete za mir. Ništa od toga. Naš cilj je "širenje demokracije na Bliskom Istoku" reče predsjednik Bush. Ništa od toga. Ciljevi se mijenjaju, a ekipa ostaje ista.
E, sad neka mi čitalac odgovori na ovo pitanje: ako je od početka rata u Afganistanu prošlo šest godina - ako svoje dijete pošaljete u prodavnicu po mlijeko šest puta i ono vam šest puta donese jogurt – hoćete li se zapitati šta se dešava i ko je odgovoran? Dijete koje se ne koncentrira, vi koji ste ga poslali ili prodavač koji djetetu daje pogrešnu robu? Ili, ako u vašoj firmi šest puta dajete istoj grupi ljudi da riješi neki zadatak, oni ga ne riješe - hoćete li mijenjati grupu ili ćete mijenjati zadatak? Ako proizvodite najbolji auto na svijetu, ali ga na nekom tržištu ne možete prodati – šta ćete promijeniti? Ponudićete drugi auto ili ćete promijeniti tržište?
Ili šte možda iznenađeni što se ja iznenađujem?
Email me Nenad Pejic