RSE: Jurinko, čestitke za uspješnu organizaciju festivala.
RAJIĆ: Hvala lijepa.
RSE: Svi kažu da je sve bilo besprijekorno, neki bogami tvrde i iznad očekivanja.
RAJIĆ: Prijatno sam iznenađen da je rezultat bio tako dobar, nakon mase problema koje smo imali. Na kraju se sve posložilo na pravi način i stvarno je sve ispalo onako kako sam zapravo sanjao da bi trebalo da bude. Tako da sam veoma zadovoljan.
RSE: Po čemu je ovaj festival poseban, po čemu se razlikovao od prvog, koliko je bilo autora, iz koliko zemalja?
RAJIĆ: Prvo što naš festival čini posebnim – a obišao sam mnoge festivale – to je što je napravljen na neki naš način. Ima onu našu, bosanskohercegovačku dušu i to je ono što je sve goste najviše i fasciniralo – ta neka opuštenost, prijatno druženje, upoznavanje. Jedino kod nas čovjek za dva dana s nekim postane prijatelj.
RSE: I osjeća se kao kod kuće.
RAJIĆ: Jeste, osjeća se kao kod kuće. I to je ona jedna, vjerojatno nezaboravna uspomena koju su svi ponijeli. To je ono što je ustvari i potrebno, i nama i Neumu i Bosni i Hercegovini i svakoj vrsti festivala, koji možda nije financijski moćan, ali je vjerojatno nezaboravan. A što se tiče filmova, filmovi su bili izuzetno interesantni. Ne znam da je u Evropi, na ijednom festivalu animiranog filma bilo više kvalitetnih filmova. Pobijedili su stvarno dobri filmovi. Jednostavno se sve posložilo, od A do Ž, kako treba.
RSE: Koliko je bilo autora i filmova i iz koliko zemalja?
RAJIĆ: Bili su filmovi iz 36 zemalja. Četrdeset i šest je bilo u takmičarskom dijelu, a na festival je prijavljeno 212 filmova. To je impozantan broj. Velika je stvar da su u jedan Neum, u koji smo mi morali objašnjavati kako se dolazi, pošto za njega u suštini nitko nije ni čuo, došli autori iz Ukrajine, iz Mađarske, iz Nizozemske, iz Belgije, iz Francuske, iz Norveške, iz Češke, iz Hrvatske, iz Srbije… Računao sam da ako bude pedeset posto uspješno, odlično je. Ali, eto, baš je ispalo kako treba.
RSE: Ima jedna neobičnost koja me se posebno dojmila – taj specifičan način selektiranja filmova.
RAJIĆ: Ja sam obišao dosta svjetskih festivala i uvijek mi je smetalo što su u toj selekciji bili neki veliki stručnjaci. Poštujem mišljenje stručnjaka i njihova razmišljanja o filmu, ali sam uvijek više poštivao one za koje se ti filmovi i rade, a to su mladi ljudi. Jedino sam doživio u Zlinu, u Češkoj, da mladi ljudi biraju svoju kategoriju filmova, dakle one koji su im najbolji za gledati. Mene je to tada fasciniralo i odlučio sam da i kod nas bude tako. Za te mlade ljude se ti filmovi prave. Radi se o ljudima od 15 do 22-23 godine, koji najviše i gledaju crtane filmove, imaju nove ideje, nove stavove i tako dalje. Jednostavno sam odlučio da oni budu putokaz za to kako i šta treba raditi. Možda je struci krivo, ali je i ona imala priliku da bira – imali smo i stručni žiri, a učestvovala je i u odabiru Grand Prixa. Ispostavilo se, u suštini, da se njihova mišljenja o vrhunskoj kvaliteti ne razlikuju. Jedino u čemu se razlikuju, to su one kategorije koje ustvari jesu gledanost. I rezultat toga je bio da je kino dvorana bila veoma posjećena i nije se dogodilo da netko napusti predstavu od sat i po vremena. Tako da je sve napravljeno sa ciljem da to bude pravi festival. Festival gdje imaš 15-20 gledalaca nije festival, već nešto deseto. Moj stav je bio takav, to sam tako postavio i mislim da nisam pogriješio.
RSE: Ovo je dobra prilika da tebe, kao svojevrsnog lidera pokreta za afirmaciju animiranog filma u BiH, priupitam kakvo je stanje u ovoj oblasti kod nas? Evo, recimo, niko od naših autora nije učestvovao u raspodjeli nagrada.
RAJIĆ: Iskreno, animacija u BiH je počela prije tri godine. I Fondacija za animirani film je počela prije tri godine. Jer, za vrijeme rata je to stalo i nestalo. Naši ljudi koji su se bavili animacijom, otišli su negdje van i sada smo na početku ponovnog stvaranja novih autora. Međutim, još jedna stvar je tu veoma bitna. Za ove četiri godine, koliko traju kampovi, već je formirano 16 mladih ljudi koji već samostalno rade, napravili su četiri filma, i to veoma dobra filma. Ovaj peti, koji sada rade, mislim da će biti izuzetno dobar i ne vjerujem da će ga ijedan festival odbiti. Ali, to je sada mukotrpan rad. U Češkoj se, recimo, animacija studira pet godina, u Zagrebu isto tako. Mi doduše nemamo tu šansu, ali možemo organizirati radne kampove, rad sa djecom, sa talentiranim, izabranim ljudima. Pokazalo se da to ide veoma brzo. Oni brzo kopčaju, imaju ruku, osjećaj za crtež, vole to i kad se sve to skupi, to je onda jedan ubrzani ritam, koji mislim da će za par godina donijeti čudo, jedan “bum” u BiH. Siguran sam da su ovih 16 mladih ljudi s kojima radim, sigurno rijetkost u svijetu, odnosno rijetkost je to da se na jednom mjestu nađe toliko talentiranih mladih ljudi. Oni su zahvaljujući Ministarstvu kulture i sporta, odnosno fondacije koja je pokrila tu selekciju i njihove boravke, izabrani iz cijele BiH kao, što se kaže – zlatno jaje. Izabrani su, specijalizirali su se i pred njima je, ako bude malo potpore, stvarno blistava budućnost u animaciji.
RSE: Da li su ove nove tehnologije omogućile demokratskiji pristup mladim ljudima ovoj umjetnosti? Da li to može doprinijeti popularnosti animiranog filma kod nas?
RAJIĆ: Te nove tehnologije su pomogle i meni da mogu doći u Neum i raditi. Sada su stvoreni takvi uvjeti da ako imaš talenta, ako želiš raditi, ako znaš animaciju, možeš raditi gdje god hoćeš. Sada je njima ta šansa pružena, koju mi, stari animatori, nismo imali. Mi smo morali biti vezani za velike studije, jer je to bila skupa igračka. A danas, u suštini, sa dobrim kompjuterom, dobrim softverom, dobrim programom, ako neko nauči animaciju, stvarno može da radi gdje hoće i kako hoće. To je, sigurno, pedeset posto i više pomoći, jer na momente ti možeš vidjeti to što si napravio, prepraviti i tako dalje. Dok kad smo mi radili «Čarobnjakov šešir», četrdeset posto crtanog materijala se bacalo, jer dok to nije snimljeno i montirano, nisi mogao ni vidjeti šta si uradio. Tako da im je ovim stvarno otvoren put. Mislim da ono što je napravio igrani film u Bosni i Hercegovini sigurno stoji i za animirani film. Zato je, vjerojatno, i ovaj iskorak koji smo mi napravili veliki u odnosu na susjedne zemlje. Toga tamo nema.
RSE: Ja se nadam da smo ovim razgovorom napravili i poziv zainteresovanim mladim ljudima da se okrenu ovoj, zaista atraktivnoj umjetnosti.
RAJIĆ: Hvala lijepa.
RSE: Svi kažu da je sve bilo besprijekorno, neki bogami tvrde i iznad očekivanja.
RAJIĆ: Prijatno sam iznenađen da je rezultat bio tako dobar, nakon mase problema koje smo imali. Na kraju se sve posložilo na pravi način i stvarno je sve ispalo onako kako sam zapravo sanjao da bi trebalo da bude. Tako da sam veoma zadovoljan.
RSE: Po čemu je ovaj festival poseban, po čemu se razlikovao od prvog, koliko je bilo autora, iz koliko zemalja?
RAJIĆ: Prvo što naš festival čini posebnim – a obišao sam mnoge festivale – to je što je napravljen na neki naš način. Ima onu našu, bosanskohercegovačku dušu i to je ono što je sve goste najviše i fasciniralo – ta neka opuštenost, prijatno druženje, upoznavanje. Jedino kod nas čovjek za dva dana s nekim postane prijatelj.
RSE: I osjeća se kao kod kuće.
RAJIĆ: Jeste, osjeća se kao kod kuće. I to je ona jedna, vjerojatno nezaboravna uspomena koju su svi ponijeli. To je ono što je ustvari i potrebno, i nama i Neumu i Bosni i Hercegovini i svakoj vrsti festivala, koji možda nije financijski moćan, ali je vjerojatno nezaboravan. A što se tiče filmova, filmovi su bili izuzetno interesantni. Ne znam da je u Evropi, na ijednom festivalu animiranog filma bilo više kvalitetnih filmova. Pobijedili su stvarno dobri filmovi. Jednostavno se sve posložilo, od A do Ž, kako treba.
RSE: Koliko je bilo autora i filmova i iz koliko zemalja?
RAJIĆ: Bili su filmovi iz 36 zemalja. Četrdeset i šest je bilo u takmičarskom dijelu, a na festival je prijavljeno 212 filmova. To je impozantan broj. Velika je stvar da su u jedan Neum, u koji smo mi morali objašnjavati kako se dolazi, pošto za njega u suštini nitko nije ni čuo, došli autori iz Ukrajine, iz Mađarske, iz Nizozemske, iz Belgije, iz Francuske, iz Norveške, iz Češke, iz Hrvatske, iz Srbije… Računao sam da ako bude pedeset posto uspješno, odlično je. Ali, eto, baš je ispalo kako treba.
RSE: Ima jedna neobičnost koja me se posebno dojmila – taj specifičan način selektiranja filmova.
RAJIĆ: Ja sam obišao dosta svjetskih festivala i uvijek mi je smetalo što su u toj selekciji bili neki veliki stručnjaci. Poštujem mišljenje stručnjaka i njihova razmišljanja o filmu, ali sam uvijek više poštivao one za koje se ti filmovi i rade, a to su mladi ljudi. Jedino sam doživio u Zlinu, u Češkoj, da mladi ljudi biraju svoju kategoriju filmova, dakle one koji su im najbolji za gledati. Mene je to tada fasciniralo i odlučio sam da i kod nas bude tako. Za te mlade ljude se ti filmovi prave. Radi se o ljudima od 15 do 22-23 godine, koji najviše i gledaju crtane filmove, imaju nove ideje, nove stavove i tako dalje. Jednostavno sam odlučio da oni budu putokaz za to kako i šta treba raditi. Možda je struci krivo, ali je i ona imala priliku da bira – imali smo i stručni žiri, a učestvovala je i u odabiru Grand Prixa. Ispostavilo se, u suštini, da se njihova mišljenja o vrhunskoj kvaliteti ne razlikuju. Jedino u čemu se razlikuju, to su one kategorije koje ustvari jesu gledanost. I rezultat toga je bio da je kino dvorana bila veoma posjećena i nije se dogodilo da netko napusti predstavu od sat i po vremena. Tako da je sve napravljeno sa ciljem da to bude pravi festival. Festival gdje imaš 15-20 gledalaca nije festival, već nešto deseto. Moj stav je bio takav, to sam tako postavio i mislim da nisam pogriješio.
RSE: Ovo je dobra prilika da tebe, kao svojevrsnog lidera pokreta za afirmaciju animiranog filma u BiH, priupitam kakvo je stanje u ovoj oblasti kod nas? Evo, recimo, niko od naših autora nije učestvovao u raspodjeli nagrada.
RAJIĆ: Iskreno, animacija u BiH je počela prije tri godine. I Fondacija za animirani film je počela prije tri godine. Jer, za vrijeme rata je to stalo i nestalo. Naši ljudi koji su se bavili animacijom, otišli su negdje van i sada smo na početku ponovnog stvaranja novih autora. Međutim, još jedna stvar je tu veoma bitna. Za ove četiri godine, koliko traju kampovi, već je formirano 16 mladih ljudi koji već samostalno rade, napravili su četiri filma, i to veoma dobra filma. Ovaj peti, koji sada rade, mislim da će biti izuzetno dobar i ne vjerujem da će ga ijedan festival odbiti. Ali, to je sada mukotrpan rad. U Češkoj se, recimo, animacija studira pet godina, u Zagrebu isto tako. Mi doduše nemamo tu šansu, ali možemo organizirati radne kampove, rad sa djecom, sa talentiranim, izabranim ljudima. Pokazalo se da to ide veoma brzo. Oni brzo kopčaju, imaju ruku, osjećaj za crtež, vole to i kad se sve to skupi, to je onda jedan ubrzani ritam, koji mislim da će za par godina donijeti čudo, jedan “bum” u BiH. Siguran sam da su ovih 16 mladih ljudi s kojima radim, sigurno rijetkost u svijetu, odnosno rijetkost je to da se na jednom mjestu nađe toliko talentiranih mladih ljudi. Oni su zahvaljujući Ministarstvu kulture i sporta, odnosno fondacije koja je pokrila tu selekciju i njihove boravke, izabrani iz cijele BiH kao, što se kaže – zlatno jaje. Izabrani su, specijalizirali su se i pred njima je, ako bude malo potpore, stvarno blistava budućnost u animaciji.
RSE: Da li su ove nove tehnologije omogućile demokratskiji pristup mladim ljudima ovoj umjetnosti? Da li to može doprinijeti popularnosti animiranog filma kod nas?
RAJIĆ: Te nove tehnologije su pomogle i meni da mogu doći u Neum i raditi. Sada su stvoreni takvi uvjeti da ako imaš talenta, ako želiš raditi, ako znaš animaciju, možeš raditi gdje god hoćeš. Sada je njima ta šansa pružena, koju mi, stari animatori, nismo imali. Mi smo morali biti vezani za velike studije, jer je to bila skupa igračka. A danas, u suštini, sa dobrim kompjuterom, dobrim softverom, dobrim programom, ako neko nauči animaciju, stvarno može da radi gdje hoće i kako hoće. To je, sigurno, pedeset posto i više pomoći, jer na momente ti možeš vidjeti to što si napravio, prepraviti i tako dalje. Dok kad smo mi radili «Čarobnjakov šešir», četrdeset posto crtanog materijala se bacalo, jer dok to nije snimljeno i montirano, nisi mogao ni vidjeti šta si uradio. Tako da im je ovim stvarno otvoren put. Mislim da ono što je napravio igrani film u Bosni i Hercegovini sigurno stoji i za animirani film. Zato je, vjerojatno, i ovaj iskorak koji smo mi napravili veliki u odnosu na susjedne zemlje. Toga tamo nema.
RSE: Ja se nadam da smo ovim razgovorom napravili i poziv zainteresovanim mladim ljudima da se okrenu ovoj, zaista atraktivnoj umjetnosti.
