RSE: Bosna i Hercegovina je neki dan dobila još jedno vrijedno svjedočanstvo o vlastitoj likovnoj umjetnosti – katalog koji pruža izvanredan uvid u to koji su to naši likovnjaci bili i šta su pokazivali na venecijanskom Bijenalu.
HADŽIOMERSPAHIĆ: U deceniji od 1993. do 2003. godine, petnaest bosanskohercegovačkih umjetnika učestvovalo je na venecijanskom Bijenalu. A venecijansko Bijenale, u području savremene umjetnosti, ako bismo htjeli da povučemo paralelu, ima istu težinu, ima istu vrijednost kao i olimpijada u području sporta.
RSE: Zahvaljujući upravo vama iz Ars Aevija, poglavito tebi, Bosna i Hercegovina je dobila svoj paviljon (2003. godine).
HADŽIOMERSPAHIĆ: To je tačno. Prvi put 2003. godine, Bosna i Hercegovina je zvanično kao država prijavila svoje učešće. Predstavili smo naše umjetnike u vlastitom paviljonu. A taj prostor koji smo koristili je bio prostor UNESCO-ve palate „Zorzi“. Znači, hvala UNESCO-u što nam je besplatno ustupio svoju palatu „Zorzi“ gdje smo mi mogli da samostalno predstavim osvoje umjetnike.
RSE: Prvi je tamo zakoračio Braco Dimitrijević.
HADŽIOMERSPAHIĆ: Tako je. Braco Dimitrijević je učestvovao na venecijanskom Bijenalu 1993. godine, na poziv umjetničkog direktora, u okviru programa takozvanih centralnih ili posebnih izložbi, sa radom „Građanin Sarajeva“. Iste te godine se dogodilo da je na venecijanskom Bijenalu predstavljen i projekt „Svjedoci postojanja“. To je, mislim, jedan od najimpresivnijih umjetničkih projekata ostvaren u Bosni i Hercegovini, realiziran u periodu 1992-1993. godina. Nažalost, umjetnici nisu mogli izaći, nisu dobili dozvolu da napuste opsjednuto Sarajevo, tako da je na venecijansko Bijenale otišao samo video zapis o toj njihovoj kolektivnoj izložbi. Tako da možemo reći da su pored Brace Dimitrijevića, te 1993. godine tu bili i Bogdanović, Jurić, Pašić, Waldegg, Skopljak, Numankadić, Jukić i Tadić. Tu su i umjetnici koje su umjetnički direktori venecijanskog Bijenala pozvali da direktno učestvuju u njihovim najvažnijim, centralnim izložbama: Anur, Damir Nikšić i Bojan Šarčević. Onda umjetnici koje je Ars Aevi pozvao da budu predstavnici Bosne i Hercegovine na venecijanskom Bijenalu 2003. godine, kao učesnici prvog paviljona BiH na venecijanskom Bijenalu: Maja Bajević, Jusuf Hadžifejzović, Edin Numankadić i Nebojša Šerić Šoba.
RSE: Promocija „Artefakata“ je bila u Domu mladih, na mjestu koje je privremena kuća čitavog projekta Ars Aevi.
HADŽIOMERSPAHIĆ: Nakon mnogo izgubljenih godina, na kraju se našlo rješenje. Kanton Sarajevo i Centar „Skenderija“ su nam za smještaj kolekcije Ars Aevi stavili na raspolaganje na četiri godine hiljadu i po kvadratnih metara izložbenih prostora u Domu mladih Centra „Skenderija“. Taj prostor je rekonstruisan od sredstava Vlade Italije, a proces rekonstrukcije je vodio UNESCO. Tako da će od jeseni umjetnička djela tu biti dostupna svim posjetiocima.
RSE: Napravimo malu inventuru i podsjetimo na velika svjetska imena u toj kolekciji?
HADŽIOMERSPAHIĆ: Radije bih odgovorio tako što bih napravio inventuru najznačajnijih muzeja i centara za suvremenu umjetnost koji su u proteklih petnaest godina učestvovali u procesu formiranja kolekcije. Dakle, ono što je jedinstvenost ovog projekta, njegova posebnost, vrijednost na internacionalnom planu, to je prije svega način na koji mi stvaramo ovu kolekciju. U svijetu se muzeji obično formiraju po jednom šablonu. Imati muzej savremene umjetnosti, to je u svijetu je sada postalo pitanje najvećeg mogućeg prestiža. Države se bore za poziciju ko će imati najljepši muzej s arhitektonskog aspekta i ko će imati najznačajniju kolekciju, jer je to postao veoma unosan posao koji veoma privlači turiste. Ono što razlikuje projekt Ars Aevi od svih muzeja savremene umjetnosti u svijetu, to je što on nastaje kao izraz kolektivne volje najvećih umjetnika svijeta, umjetnika najvećeg internacionalnog prestiža, koji svojim djelima postaju osnivači kolegije, ne našeg muzeja nego njihovog muzeja u Sarajevu; oni su donatori, ali mi ne volimo upotrebljavati tu riječ i kažemo da su osnivači. U tom procesu postoji još jedan, vrlo interesantan momenat – mi ne stupamo u direktne kontakte sa umjetnicima nego sa najznačajnijim muzejima i centrima za savremenu umjetnost naših najbližih susjeda u jugoistočnoj Evropi, koji u ime projekta Ars Aevi stupaju u kontakt sa veoma važnim umjetnicima iz svih dijelova svijeta i pozivaju ih da svojim djelima učestvuju i postaju osnivači kolekcije Ars Aevi. To su Centar savremene umjetnosti u Milanu, Muzej Luigi Pecci u Pratu, u neposrednoj blizini Firence, Fondacija Querini Stampaglia u Veneciji, zatim Moderna galerija u Ljubljani, Muzej Stiftung Ludwig u Beču, naravno naši partneri u Sarajevu, ove godine se uključio i Centar za savremenu umjetnost Beral Madra iz Istambula. Sljedeće godine će biti realiziran jedan projekat za obogaćivanje kolekcije Ars Aevi u Cetinju, 2009. godine u Zagrebu i 2010. godine u Atini. Dakle, praktično, južna i jugoistočna Evropa su prihvatile projekat Ars Aevi i formiraju ga zajedno, stvarajući od Sarajeva regionalni centar za savremenu umjetnost.
RSE: Kad će kamen temeljac muzeja?
HADŽIOMERSPAHIĆ: Od septembra prošle godine do sada, ostvareni su vrlo ozbiljni dogovori između italijanskih partnera i naših predstavnika. Sa italijanske strane su to region Toskana, Ministarstvo vanjskih poslova Italije s kojim je regon Toskana ostvario dogovor po ovom pitanju, i još jedan privatni partner. Oni su garantovali, a prilikom otvaranja Art depoa Centra „Skenderija“ je i zvanično saopšteno, da će oni u toku jeseni potpisati sporazum kojim garantuju da će obezbijediti dva miliona i sedamsto hiljada eura, dakle gotovo tri miliona eura, za izgradnju prvog bloka Muzeja-centra Ars Aevi. Muzej-centar Ars Aevi bi trebao da ima četiri bloka, što je, dakle, četiri puta po tri miliona eura. Oni će dalje nastaviti da traže partnere koji bi bili zainteresirani da finansiraju i sljedeće faze. Nakon donošenja odluke o finansiranju, sredstva bi išla preko UNESCO-a. Pretpostavljam da bi u toku naredne godine bili urađeni izvedbeni projekti, da bi bili organizovani natječaji za najpovoljnijeg investitora i da bi onda – proljeće 2009. godine – mogli da položimo kamen temeljac.
RSE: Radi se o jednom procesu koji traje više od dvadeset godina. Nadam se da će naši ljubitelji likovne umjetnosti, likovni stvaraoci i kulturni radnici imati strpljenja i da ćemo zajednički dočekati to velelepno zdanje.
HADŽIOMERSPAHIĆ: Mislim da smo postali vrlo poštovani, interesantni, značajni i privlačni za strane partnere, i da ovaj projekat možda može doprinijeti Sarajevu, kao nekad olimpijada. Mislim da projekat Ars Aevi može da učini isto toliko ukoliko se svi udružimo i pomognemo.
HADŽIOMERSPAHIĆ: U deceniji od 1993. do 2003. godine, petnaest bosanskohercegovačkih umjetnika učestvovalo je na venecijanskom Bijenalu. A venecijansko Bijenale, u području savremene umjetnosti, ako bismo htjeli da povučemo paralelu, ima istu težinu, ima istu vrijednost kao i olimpijada u području sporta.
RSE: Zahvaljujući upravo vama iz Ars Aevija, poglavito tebi, Bosna i Hercegovina je dobila svoj paviljon (2003. godine).
HADŽIOMERSPAHIĆ: To je tačno. Prvi put 2003. godine, Bosna i Hercegovina je zvanično kao država prijavila svoje učešće. Predstavili smo naše umjetnike u vlastitom paviljonu. A taj prostor koji smo koristili je bio prostor UNESCO-ve palate „Zorzi“. Znači, hvala UNESCO-u što nam je besplatno ustupio svoju palatu „Zorzi“ gdje smo mi mogli da samostalno predstavim osvoje umjetnike.
RSE: Prvi je tamo zakoračio Braco Dimitrijević.
HADŽIOMERSPAHIĆ: Tako je. Braco Dimitrijević je učestvovao na venecijanskom Bijenalu 1993. godine, na poziv umjetničkog direktora, u okviru programa takozvanih centralnih ili posebnih izložbi, sa radom „Građanin Sarajeva“. Iste te godine se dogodilo da je na venecijanskom Bijenalu predstavljen i projekt „Svjedoci postojanja“. To je, mislim, jedan od najimpresivnijih umjetničkih projekata ostvaren u Bosni i Hercegovini, realiziran u periodu 1992-1993. godina. Nažalost, umjetnici nisu mogli izaći, nisu dobili dozvolu da napuste opsjednuto Sarajevo, tako da je na venecijansko Bijenale otišao samo video zapis o toj njihovoj kolektivnoj izložbi. Tako da možemo reći da su pored Brace Dimitrijevića, te 1993. godine tu bili i Bogdanović, Jurić, Pašić, Waldegg, Skopljak, Numankadić, Jukić i Tadić. Tu su i umjetnici koje su umjetnički direktori venecijanskog Bijenala pozvali da direktno učestvuju u njihovim najvažnijim, centralnim izložbama: Anur, Damir Nikšić i Bojan Šarčević. Onda umjetnici koje je Ars Aevi pozvao da budu predstavnici Bosne i Hercegovine na venecijanskom Bijenalu 2003. godine, kao učesnici prvog paviljona BiH na venecijanskom Bijenalu: Maja Bajević, Jusuf Hadžifejzović, Edin Numankadić i Nebojša Šerić Šoba.
RSE: Promocija „Artefakata“ je bila u Domu mladih, na mjestu koje je privremena kuća čitavog projekta Ars Aevi.
HADŽIOMERSPAHIĆ: Nakon mnogo izgubljenih godina, na kraju se našlo rješenje. Kanton Sarajevo i Centar „Skenderija“ su nam za smještaj kolekcije Ars Aevi stavili na raspolaganje na četiri godine hiljadu i po kvadratnih metara izložbenih prostora u Domu mladih Centra „Skenderija“. Taj prostor je rekonstruisan od sredstava Vlade Italije, a proces rekonstrukcije je vodio UNESCO. Tako da će od jeseni umjetnička djela tu biti dostupna svim posjetiocima.
RSE: Napravimo malu inventuru i podsjetimo na velika svjetska imena u toj kolekciji?
HADŽIOMERSPAHIĆ: Radije bih odgovorio tako što bih napravio inventuru najznačajnijih muzeja i centara za suvremenu umjetnost koji su u proteklih petnaest godina učestvovali u procesu formiranja kolekcije. Dakle, ono što je jedinstvenost ovog projekta, njegova posebnost, vrijednost na internacionalnom planu, to je prije svega način na koji mi stvaramo ovu kolekciju. U svijetu se muzeji obično formiraju po jednom šablonu. Imati muzej savremene umjetnosti, to je u svijetu je sada postalo pitanje najvećeg mogućeg prestiža. Države se bore za poziciju ko će imati najljepši muzej s arhitektonskog aspekta i ko će imati najznačajniju kolekciju, jer je to postao veoma unosan posao koji veoma privlači turiste. Ono što razlikuje projekt Ars Aevi od svih muzeja savremene umjetnosti u svijetu, to je što on nastaje kao izraz kolektivne volje najvećih umjetnika svijeta, umjetnika najvećeg internacionalnog prestiža, koji svojim djelima postaju osnivači kolegije, ne našeg muzeja nego njihovog muzeja u Sarajevu; oni su donatori, ali mi ne volimo upotrebljavati tu riječ i kažemo da su osnivači. U tom procesu postoji još jedan, vrlo interesantan momenat – mi ne stupamo u direktne kontakte sa umjetnicima nego sa najznačajnijim muzejima i centrima za savremenu umjetnost naših najbližih susjeda u jugoistočnoj Evropi, koji u ime projekta Ars Aevi stupaju u kontakt sa veoma važnim umjetnicima iz svih dijelova svijeta i pozivaju ih da svojim djelima učestvuju i postaju osnivači kolekcije Ars Aevi. To su Centar savremene umjetnosti u Milanu, Muzej Luigi Pecci u Pratu, u neposrednoj blizini Firence, Fondacija Querini Stampaglia u Veneciji, zatim Moderna galerija u Ljubljani, Muzej Stiftung Ludwig u Beču, naravno naši partneri u Sarajevu, ove godine se uključio i Centar za savremenu umjetnost Beral Madra iz Istambula. Sljedeće godine će biti realiziran jedan projekat za obogaćivanje kolekcije Ars Aevi u Cetinju, 2009. godine u Zagrebu i 2010. godine u Atini. Dakle, praktično, južna i jugoistočna Evropa su prihvatile projekat Ars Aevi i formiraju ga zajedno, stvarajući od Sarajeva regionalni centar za savremenu umjetnost.
RSE: Kad će kamen temeljac muzeja?
HADŽIOMERSPAHIĆ: Od septembra prošle godine do sada, ostvareni su vrlo ozbiljni dogovori između italijanskih partnera i naših predstavnika. Sa italijanske strane su to region Toskana, Ministarstvo vanjskih poslova Italije s kojim je regon Toskana ostvario dogovor po ovom pitanju, i još jedan privatni partner. Oni su garantovali, a prilikom otvaranja Art depoa Centra „Skenderija“ je i zvanično saopšteno, da će oni u toku jeseni potpisati sporazum kojim garantuju da će obezbijediti dva miliona i sedamsto hiljada eura, dakle gotovo tri miliona eura, za izgradnju prvog bloka Muzeja-centra Ars Aevi. Muzej-centar Ars Aevi bi trebao da ima četiri bloka, što je, dakle, četiri puta po tri miliona eura. Oni će dalje nastaviti da traže partnere koji bi bili zainteresirani da finansiraju i sljedeće faze. Nakon donošenja odluke o finansiranju, sredstva bi išla preko UNESCO-a. Pretpostavljam da bi u toku naredne godine bili urađeni izvedbeni projekti, da bi bili organizovani natječaji za najpovoljnijeg investitora i da bi onda – proljeće 2009. godine – mogli da položimo kamen temeljac.
RSE: Radi se o jednom procesu koji traje više od dvadeset godina. Nadam se da će naši ljubitelji likovne umjetnosti, likovni stvaraoci i kulturni radnici imati strpljenja i da ćemo zajednički dočekati to velelepno zdanje.
HADŽIOMERSPAHIĆ: Mislim da smo postali vrlo poštovani, interesantni, značajni i privlačni za strane partnere, i da ovaj projekat možda može doprinijeti Sarajevu, kao nekad olimpijada. Mislim da projekat Ars Aevi može da učini isto toliko ukoliko se svi udružimo i pomognemo.
