Zoran ŽIVKOVIC, filmski i televizijski producent iz Crne Gore
Subota, 24. III 2007. godineVeć danima Crnu Goru trese fudbalska groznica povodom prvog nastupa crnogorske fudbalske reprezentacije, koji mnogi novinari nazvaše istorijskim. Bio je to dan velikog iščekivanja, čak i za one koji nikada u životu nisu prisustvovali utakmici. Navijanje je počelo mnogo prije samog susreta fudbalera Crne Gore i Mađarske. Kolone navijača kretale su se prema podgoričkom stadionu. A po atmosferi Podgorica je danas ličila na velike evropske fudbalske centre u vrijeme najznačajnijih fudbalskih derbija. Prvi nastup i prva pobjeda. Veliki vatromet i slavlje označili su kraj dugog iščekivanja, mada je čekanje novih velikih nastupa i uspjeha crnogorske reprezentacije tek počelo. Bilo je nezaboravno ove subote biti u podgorici.
Nedjelja, 25. III 2007. godine
Jutarnja kafana i nastavak fudbalske priče. S razlogom, pričali smo o prvoj pobjedi fudbalske reprezentacije Crne Gore. Sve naslovne stranice novina su imale istu vijest na udarnim mjestima. Međutim, bilo je i onih koji su se prisjetili još dva važna događaja koji su neopravdano ostali u sjenci fudbala. Košarkaši «Budućnosti» pobijedili su u prepunoj dvorani Morače ekipu «Hemofarma» i obezbijedili učešće u ULEB kupu. A Bojan Marović je priredio veliki humanitarni koncert u Crnogorskom narodnom pozorištu, a prihod je namijenio djeci sa posebnim potrebama. I «Budućnost» i Bojan zaslužili su sve čestitke. One, makar upućene naknadno, nisu izostale, ali je još jednom potvrđena stara istina da je fudbal najvažnija sporedna stvar na svijetu i da je uspješnim prvim nastupom svoje reprezentacije i Crna Gora postala dio planetarnog fenomena zvanog fudbal.
Ponedjeljak, 26. III 2007. godine
Iz podgoričke vreve krećem u nešto mirniji Herceg Novi. Poznati predijeli koje volim i mjesta koja izazivaju nova profesionalna razmišljanja. Tu će u julu nastupiti legende rock muzike – Rolling Stonesi . Danas, dok posmatram predio koji šibaju vjetar i kiša, jednostavno ne mogu da zamislim konvoj od 60 šlepera i čitavu komparseriju koja prati turneju vremešnih, ali i dalje svjetski popularnih Stonesa. U julu će sve biti drugačije. Ali, Rolling Stonesi će biti kruna muzičkih zbivanja u ovom periodu. «Dani muzike», «Sunčane skale», «Pjesma ljeta», «Guitar art»… pa ako je i za najprobirljivije muzičke znalce, dosta je.
Utorak, 27. III 2007. godine
Priča o pozorištu za mene uvijek ima više slojeva. Od onog početnog kada predstava nastaje, do onog najljepšeg – susreta ljudi od teatra. Očekujem ovih dana drage prijatelje – članove Narodnog pozorišta iz Mostara. To očekivanje budi sjećanje na dva boravka u ovom gradu izuzetnog gostoprimstva. Prvi put je to bilo povodom obnavljanja Starog mosta u Mostaru. Drugi put nas je na put pokrenulo gostovanje hercegnovskog Pozorišta. Oba puta su utisci bili izvanredni, ali ih je sjetom obojila ranjivost grada koji još vida ratne rane. Možda upravo zbog toga, kod svih učesnika u programu povodom obnavljanja Starog mosta, osjeća se želja da doprinesu, bar na trenutak, obnavljanju one energije po kojoj je ovaj grad uvijek bio prepoznatljiv, a to je, po meni, energija sunca, dobra u ljudima i ljubavi.
Srijeda, 28. III 2007. godine
Nije me iznenadila, ali moram priznati da mi je prijala, priča prijatelja iz Mostara o njihovom doživljaju u Herceg Novom. Bila je to razmjena sličnih lijepih utisaka poput onih mojih u Mostaru. Svaki susret ljudi koji se bave pozorištem prilika je za razmjenu informacija, iskustava, kontakata. Sa Mostarcima sam podijelio priču o ovdašnjim Hercegnovskim aprilskim pozorišnim svečanostima» (HAPS), na kojima su oni već gostovali i stekli o ovoj svetkovini svoja iskustva. A poznato je već da se Herceg Novi, pozna po slikarima, piscima, muzičkim i filmskim stvaraocima, prepoznaje i po ovom festivalu, koji je s godinama postao istinska svetkovina teatru u čast. Moj odnos prema HAPS-u je dvojak. Nosim veliku odgovornost nekog ko obavlja selekciju. Imam neizmjerno zadovoljstvo da odabrane predstave pogledam i u Herceg Novom, pred veoma zahtjevnom hercegnovskom publikom. Uz ovu ocjenu o zahtjevnoj publici, raduje me ocjena svih koji su do sada pogledali program ovogodišnjeg HAPS-a i koji kažu da moj izbor zadovoljava i najzahtjevnije poklonike pozorišne umjetnosti. S olakšanjem koje donosi ovakav stav, pažnji šire pozorišne javnosti preporučujem da od 15. do 30. aprila u Herceg Novom pogledaju predstave tri nacionalna teatra – Podgorice, Novog Sada i Banjaluke, Pozorišta «Boško Buha» iz Beograda, ali i Gradskog pozorišta iz Podgorice.
Četvrtak, 29. III 2007. godine
Opet u centru zbivanja Podgorica – in medias res. Riječ je o Eurosongu 2007. Ne baš koliko se navijalo za fudbalsku reprezentaciju Crne Gore, ali skoro toliko navijamo za i očekujemo od Stevana Fedija, našeg predstavnika na ovom najprestižnijem evropskom muzičkom takmičenju koje, po nekim procjenama, prati oko milijardu gledalaca. «Hajde kroči» već uveliko pjevuše Fedijevi fanovi, spot se vrti na televizijama, a mi pripremamo nove promocije u tv centrima koje bi trebalo da pojačaju dosadašnji odličan utisak o pjesmi koja će nas predstavljati u Helsinkiju. Dok pišem ove redove zvoni telefon. Čujem pitanje: «Ko ide u Finsku?». Kako se priče ponekad neobično prepliću, razmišljam. Za ovaj zapis, moj odgovor ni razgovor nisu važni, ali je važna želja, a ona je da Fedi bude uspješan ili još uspješniji od naših fudbalera. Jednom riječju – neka pobjedi.
Petak, 30. III 2007. godine
Preksinoć je u Podgorici premijerno prikazan film «Libertas» doajena filmske umjetnosti Veljka Bulajića, koji je svojim filmskim ostvarenjima obilježio značajan period jugoslovenske kinematografije. Raduje činjenica da je gospodin Bulajić, iako relativno u poznim godinama, smogao snage i energije da realizuje izuzetno zahtjevan projekat o životu dubrovačkog pisca Marina Držića. Danas sam dobio poziv da prisustvujem sastanku direkcije Hercegnovskog filmskog festivala, na kojem će se razmatrati prijedlozi novog koncepta ove značajne filmske smotre. Do osamostaljenja Crne Gore, Hercegnovski festival je važio za najprestižniju filmsku smotru na prostoru Srbije i Crne Gore; jedini koji je valorizovao sve segmente filmskog stvaralaštva dodjeljujući trinaest autorskih nagrada i Grand prix za najbolji film u cjelini. Mišljenja smo da se novom koncepcijom Festivala, uz učešće filmskih stvaralaca sa prostora ex-Ju, a da nagrade budu namijenjene najboljim rediteljima – Zlatna, srebrna i bronzana «Mimoza» za režiju, približavamo koncepciji ovog festivala na njegovom samom početku, prije dvadeset godina.
