RSE: Od tvog izbora za direktora RTV BiH traje jedna velika i posve ružna priča, koja nema veze s tobom. Nisi ni luk jeo, ni luk mirisao.
AGOVIĆ: Tako je. To je neka koincidencija da se poklopio moj izbor sa nekim događanjima u kući i nekim aktivnostima Vlade Republike Srpske prema Televiziji BiH. Ali to zaista nema apsolutno nikakve veze sa mnom, to je čista koincidencija, osim što je mene tu dočekala jedna neprijatna situacija.
RSE: Bez obzira na sve te okolnosti, ti si upao u grotlo ovog vulkana, a funkcija ti je da moraš sanirati njegove posljedice. Da li ćeš u tom smislu načiniti prvi korak prema Vladi RS-a i šta ćeš uraditi unutar kuće?
AGOVIĆ: Bez obzira šta se dešavalo, kao da se nije dešavalo ništa. Ja sam imao plan da poslije jedne korektne, detaljne i profesionalne analize onog što se radi, što ljudi mogu uraditi, ko to radi i tako dalje, pokušam racionalizirati taj posao i da ga učinim što efikasnijim, da program Radija i Televizije BiH, ali posebno Televizije, to naglašavam, učinim što prihvatljivijim za sve gledaoce u Bosni i Hercegovini, na cijelom njenom području, dakle ukupnoj bosanskohercegovačkoj javnosti. Dakle, ja to uopšte ne posmatram kao neku obavezu da odgovorim na neke reakcije Vlade RS-a. To su aktivnosti Vlade RS-a, oni imaju interesa da tako djeluju, što ne znači da na dosadašnji program Televizije BiH nije trebalo stavljati primjedbu. Uostalom, sami urednici i novinari u toj Televiziji kažu da bi dosta toga trebalo promijeniti i oni na tome rade. Od početka djelovanja tog programa do danas – radi se o oko dvije i po godine – učinjen je ogroman posao, i zaista te ljude treba pohvaliti za ta pregnuća koja su do sada učinili.
RSE: Pretpostavljam da si, kad si konkurisao, došao sa nekim programom, pa bih te molio da našim slušaocima kažeš šta je to što se promptno mora uraditi da bismo imali jedan reprezentativni javni servis?
AGOVIĆ: Prije svega to je da program koji emituju televizija i radio bude objektivan, nepristrasan, pravovremen, nezavisan, i da na taj način ispunim elementarnu zadaću javnog servisa kakav je RTV BiH. Moram vas podsjetiti da je zakonom regulisano da je svaki javni servis nezavisan medij, nezavisan emiter i njegova je obaveza da emituje nezavisne, tačne, nepristrasne, uravnotežene, objektivne vijesti i informacije, da osigura raznolikost programa i stajališta. Ali ono što je posebno važno, tako definisanu zadaću neko mora realizovati. To moraju biti stručni ljudi, profesionalci, koji će, bez posebnih uklona, tu zadaću realizovati.
RSE: Ti si, uostalom, već imao iskustvo na ovom poslu. Da podsjetim naše slušaoce, bio si prvi generalni direktor Radio-televizije BiH, u vrijeme kada je ta kuća, ratu uprkos, pokušavala zadržati ove atribute servisa svoj građana. Poslije toga si živio i radio u inostranstvu, upravo u ovoj firmi (RSE). Pa me zanima mogu li se ta dva iskustva dopuniti i proizvesti nove kvalitete?
AGOVIĆ: Mogu. Moj prvi angažman je bio zapravo pionirski – uspostavljanje temelja Radio-televizije BiH iz prijašnje Radio-televizije Sarajevo. To je bilo u onom vremenu kada je, objektivno, to bilo vrlo teško činiti. Uostalom, kasnije su događaji pokazali, posebno nakon Dejtonskog sporazuma, da državna televizija treba da bude sledeća faza stabilizacije, i kada je Evropska komisija reformu medijskog sektora, prije svega radijsko-televizijskog sektora, postavila kao uslov Bosni i Hercegovini za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, danas smo došli do koncepcije sistema javnog emitovanja u Bosni i Hercegovini koji čine tri emitera: entiteske radio-televizije i ova u kojoj sam ja sada (RTV BiH). Ona od ponedeljka djeluje kao pravni subjekt. Do sada je to bio javni servis, dakle Radio-televizija BiH posebno. A četvrt subjekt je korporacija koja će svim ovim emiterima pružati zajedničke usluge, produkcijske, pravne i tako dalje. S druge strane, moje iskustvo u jednoj inostranoj radio-stanici obogatilo je neke moje vidike kako bi trebalo racionalizirati taj posao, učiniti ga profesionalnijim, tu informaciju predstaviti gledaocima i slušaocima na jedan objektivan i nenaoran način. Inače je praksa da novinari vole da, da tako kažem, presuđuju u saopštavanju nekih informacija i činjenica, što je u osnovi kontraproduktivno; ja lično mislim da to ne treba raditi i protiv toga ću se boriti. Naše je da objektivno informišemo slušaoca ili gledaoca, da mu damo sve relevantne činjenice o nekom problemu, događaju i pojavi, a on će sam zaključiti šta to znači.
RSE: Ovo je zanimljivo upravo u jednom novom kontekstu. Možda si ti, boraveći vani, izgubio nešto malo na profesionalnim refleksima potrebnim za profesionalno preživljavanje u domaćem ambijentu. Mi ovdje govorimo o građanima Bosne i Hercegovine, govorimo o javnosti, međutim to su dosta rizične oblasti. Kod nas, nažalost, postoje najmanje tri javnosti s različitim potrebama i različitim očekivanjima, a sve ih valja zadovoljiti kad govorimo o nečemu što je zajednički javni servis.
AGOVIĆ: Slažem se, to je apsolutno tačno i ja to vidim kao jedan od važnih zadataka mog djelovanja i uopšte ljudi koji rade u tom mediju. Činjenica je da smo mi javni servis i da moramo biti odgovorni javnosti, odnosno građanima u Bosni i Hercegovini. To mora da shvati i vlast, bez obzira koliko to odricanje za nju bilo teško. Moramo, dakle, na tom raditi. Ja se često pitam kako je moguće biti prihvatljiv u jednoj podijeljenoj javnosti, koja je zaista takva kakva jeste zbog političkih okolnosti, institucionalnih rješenja u političkom i ustavnom sistemu i tako dalje. Ali ja mislim da ako uspijemo da formiramo jedan tim profesionalaca koji će to raditi, koji će zaista pokušati da ljudima u svakom kutku te zemlje, ako budemo plasirali takve informacije iz svakodnevnog života, tačne, vidljivo nepristrasne, vidljivo objektivne, potvrđene iz nekih nezavisnih izvora, mislim da će kod ljudi, govorim o građanima BiH, bez obzira na njihovu nacionalnu, političku i svaku dugu opredeljenost, prevladati stav da im to zapravo treba. Svakom čovjeku danas je nasušna potreba jedna objektivna informacija iz njegove neposredne okoline, iz njegove zemlje, iz regiona i iz svijeta. I ja ću se truditi da upravo na tome radimo i očekujem da na taj način zapravo prodremo u najdublju javnost Bosne i Hercegovine.
AGOVIĆ: Tako je. To je neka koincidencija da se poklopio moj izbor sa nekim događanjima u kući i nekim aktivnostima Vlade Republike Srpske prema Televiziji BiH. Ali to zaista nema apsolutno nikakve veze sa mnom, to je čista koincidencija, osim što je mene tu dočekala jedna neprijatna situacija.
RSE: Bez obzira na sve te okolnosti, ti si upao u grotlo ovog vulkana, a funkcija ti je da moraš sanirati njegove posljedice. Da li ćeš u tom smislu načiniti prvi korak prema Vladi RS-a i šta ćeš uraditi unutar kuće?
AGOVIĆ: Bez obzira šta se dešavalo, kao da se nije dešavalo ništa. Ja sam imao plan da poslije jedne korektne, detaljne i profesionalne analize onog što se radi, što ljudi mogu uraditi, ko to radi i tako dalje, pokušam racionalizirati taj posao i da ga učinim što efikasnijim, da program Radija i Televizije BiH, ali posebno Televizije, to naglašavam, učinim što prihvatljivijim za sve gledaoce u Bosni i Hercegovini, na cijelom njenom području, dakle ukupnoj bosanskohercegovačkoj javnosti. Dakle, ja to uopšte ne posmatram kao neku obavezu da odgovorim na neke reakcije Vlade RS-a. To su aktivnosti Vlade RS-a, oni imaju interesa da tako djeluju, što ne znači da na dosadašnji program Televizije BiH nije trebalo stavljati primjedbu. Uostalom, sami urednici i novinari u toj Televiziji kažu da bi dosta toga trebalo promijeniti i oni na tome rade. Od početka djelovanja tog programa do danas – radi se o oko dvije i po godine – učinjen je ogroman posao, i zaista te ljude treba pohvaliti za ta pregnuća koja su do sada učinili.
RSE: Pretpostavljam da si, kad si konkurisao, došao sa nekim programom, pa bih te molio da našim slušaocima kažeš šta je to što se promptno mora uraditi da bismo imali jedan reprezentativni javni servis?
AGOVIĆ: Prije svega to je da program koji emituju televizija i radio bude objektivan, nepristrasan, pravovremen, nezavisan, i da na taj način ispunim elementarnu zadaću javnog servisa kakav je RTV BiH. Moram vas podsjetiti da je zakonom regulisano da je svaki javni servis nezavisan medij, nezavisan emiter i njegova je obaveza da emituje nezavisne, tačne, nepristrasne, uravnotežene, objektivne vijesti i informacije, da osigura raznolikost programa i stajališta. Ali ono što je posebno važno, tako definisanu zadaću neko mora realizovati. To moraju biti stručni ljudi, profesionalci, koji će, bez posebnih uklona, tu zadaću realizovati.
RSE: Ti si, uostalom, već imao iskustvo na ovom poslu. Da podsjetim naše slušaoce, bio si prvi generalni direktor Radio-televizije BiH, u vrijeme kada je ta kuća, ratu uprkos, pokušavala zadržati ove atribute servisa svoj građana. Poslije toga si živio i radio u inostranstvu, upravo u ovoj firmi (RSE). Pa me zanima mogu li se ta dva iskustva dopuniti i proizvesti nove kvalitete?
AGOVIĆ: Mogu. Moj prvi angažman je bio zapravo pionirski – uspostavljanje temelja Radio-televizije BiH iz prijašnje Radio-televizije Sarajevo. To je bilo u onom vremenu kada je, objektivno, to bilo vrlo teško činiti. Uostalom, kasnije su događaji pokazali, posebno nakon Dejtonskog sporazuma, da državna televizija treba da bude sledeća faza stabilizacije, i kada je Evropska komisija reformu medijskog sektora, prije svega radijsko-televizijskog sektora, postavila kao uslov Bosni i Hercegovini za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, danas smo došli do koncepcije sistema javnog emitovanja u Bosni i Hercegovini koji čine tri emitera: entiteske radio-televizije i ova u kojoj sam ja sada (RTV BiH). Ona od ponedeljka djeluje kao pravni subjekt. Do sada je to bio javni servis, dakle Radio-televizija BiH posebno. A četvrt subjekt je korporacija koja će svim ovim emiterima pružati zajedničke usluge, produkcijske, pravne i tako dalje. S druge strane, moje iskustvo u jednoj inostranoj radio-stanici obogatilo je neke moje vidike kako bi trebalo racionalizirati taj posao, učiniti ga profesionalnijim, tu informaciju predstaviti gledaocima i slušaocima na jedan objektivan i nenaoran način. Inače je praksa da novinari vole da, da tako kažem, presuđuju u saopštavanju nekih informacija i činjenica, što je u osnovi kontraproduktivno; ja lično mislim da to ne treba raditi i protiv toga ću se boriti. Naše je da objektivno informišemo slušaoca ili gledaoca, da mu damo sve relevantne činjenice o nekom problemu, događaju i pojavi, a on će sam zaključiti šta to znači.
RSE: Ovo je zanimljivo upravo u jednom novom kontekstu. Možda si ti, boraveći vani, izgubio nešto malo na profesionalnim refleksima potrebnim za profesionalno preživljavanje u domaćem ambijentu. Mi ovdje govorimo o građanima Bosne i Hercegovine, govorimo o javnosti, međutim to su dosta rizične oblasti. Kod nas, nažalost, postoje najmanje tri javnosti s različitim potrebama i različitim očekivanjima, a sve ih valja zadovoljiti kad govorimo o nečemu što je zajednički javni servis.
AGOVIĆ: Slažem se, to je apsolutno tačno i ja to vidim kao jedan od važnih zadataka mog djelovanja i uopšte ljudi koji rade u tom mediju. Činjenica je da smo mi javni servis i da moramo biti odgovorni javnosti, odnosno građanima u Bosni i Hercegovini. To mora da shvati i vlast, bez obzira koliko to odricanje za nju bilo teško. Moramo, dakle, na tom raditi. Ja se često pitam kako je moguće biti prihvatljiv u jednoj podijeljenoj javnosti, koja je zaista takva kakva jeste zbog političkih okolnosti, institucionalnih rješenja u političkom i ustavnom sistemu i tako dalje. Ali ja mislim da ako uspijemo da formiramo jedan tim profesionalaca koji će to raditi, koji će zaista pokušati da ljudima u svakom kutku te zemlje, ako budemo plasirali takve informacije iz svakodnevnog života, tačne, vidljivo nepristrasne, vidljivo objektivne, potvrđene iz nekih nezavisnih izvora, mislim da će kod ljudi, govorim o građanima BiH, bez obzira na njihovu nacionalnu, političku i svaku dugu opredeljenost, prevladati stav da im to zapravo treba. Svakom čovjeku danas je nasušna potreba jedna objektivna informacija iz njegove neposredne okoline, iz njegove zemlje, iz regiona i iz svijeta. I ja ću se truditi da upravo na tome radimo i očekujem da na taj način zapravo prodremo u najdublju javnost Bosne i Hercegovine.
