RSE: U Bosni i Hercegovini ima više pozorišnih festivala nego teatarskih kuća. Ovaj brčanski je, čini se, ipak pomalo drugačiji. Evo nam prilike da slušaocima kažemo po čemu.
AMIDŽIĆ: Iz više razloga su pozorišni susreti u Brčkom nadrasli bosanskohercegovačke prilike u ovom festivalskom dijelu, pošto BiH i kuće koje se tim bave nisu uspostavile standarde, sad se pod festivale podvodi sve ono što čak u normalnim uvjetima ne bi mogle biti ni revije. Mi smo, stvarajući finansijske, materijalne i prostorne uvjete, uspjeli da stvorimo jedan respektabilan festival na koji pozorišta rado dolaze. To je u suštini bio cilj. Publika je jako zadovoljna. A osnova čitavog tog rada je suradnja Brčko Distrikta, akademija umjetnosti, koje stručno pomažu i usmjeravaju rad festivala, i pozorišnih kuća, koje, evo, u posljednje dvije ili tri godine veoma rado dolaze na festival.
RSE: Uglavnom se radi o domaćim teatrima i u najvećem broju slučajeva o domaćim tekstovima.
AMIDŽIĆ: Da. To je festival na zadatu temu, a tema je – drama ili pozorišni komad pisan na jednom od jezika naroda BiH. Festival okuplja isključivo bosanskohercegovačka pozorišta i pozorišne kuće, kao i teatarske grupe. To nije više kao prije rata, da se radi isključivo o festivalu profesionalnih pozorišta, već i pozorišnih grupa koje imaju u posljednje vrijeme veliki uticaj na teatarsku ili pozorišnu scenu u Bosni i Hercegovini.
RSE: Negdje smo na polovini tih susreta. Da podsjetimo šta je do sada brčanska publika vidjela i šta je još na programu.
AMIDŽIĆ: Evo večeras imamo predstavu van konkurencije, to je predstava Narodnog pozorišta iz Mostara u režiji Šemusudina Gegića „Fundamentalisti“. Ona je ove godine negdje na polovini festivala, pravi jednu razdjelnicu. Do sada smo vidjeli pozorišta koja su prošla selekciju. To su Narodno pozorište Republike Srpske iz Banjaluke, Narodno pozorište iz Tuzle, Teatar kabaret Tuzla, Teatar mladih iz Sarajeva. Tu su još i predstave Mostarskog teatra mladih i SARTR-a. Festival će se završiti 22. novembra sa predstavnom Narodnog pozorišta iz Sarajeva i predstavom na tekst Abdulaha Sidrana „Prvi put s ocem na izbore“.
RSE: U svakom slučaju, radi se o uglednim teatarskih kućama i njihovim dosta značajnim predstavama, tako da je pred žirijem zaista težak posao, a predstave ocjenjuje jedan veoma kompetentan žiri.
AMIDŽIĆ: Mi, kao i svake godine, dio stručnog vođenja festivala radimo u suradnji s akademijama. Zahtjevom smo se obratili akademijama da kandidiraju svoje profesore za učešće u radu žirija, kao i svog kandidata za selektora. Ove godine selektor je prof. dr. Muhamed Dželilović sa Univerziteta iz Sarajeva, a u žiriju su profesor sa Akademije iz Banjaluke Željko Mitrović, voditelj odsjeka za glumu, sa sarajevske Akademije scenskih umjetnosti Admir Glamočak, sa Fakulteta za humanističke nauke iz Mostara operski solista Ferdinand Zovko, iz Tuzle prof. dr. Srđan Vukadinović i akademik Tvrtko Kulenović. To je, znači, ovogodišnji žiri, sastavljen od nama izuzetno dragih ljudi. Mislim da je dobro sastavljen i da će moći, u svakom segmentu teatarskog gledanja, ocijeniti i procijeniti ko je tu najbolji. Nadamo se da će i ove godine žiri odraditi dobar posao.
RSE: Da ukratko podsjetimo na nagrade.
AMIDŽIĆ: Nagrada je veliki broj. Stručni žiri dodjeljuje nagradu za najbolju predstavu u cjelini, onda nagradu piscu najboljeg dramskog teksta, a to je suvremeni bosanskohercegovački pisac, zatim nagradu za režiju, za glazbu, za scenografiju, za kostim, za mušku i žensku ulogu i nagradu za najboljeg mladog glumca. Onda imamo i jedan paralelni žiri – žiri publike, koji dodjeljuje nagradu za najbolju predstavu u cjelini po mišljenju publike i nagradu za najbolju mušku i žensku ulogu.
RSE: Većina pozorišnih manifestacija ima svoje popratne sadržaje, ali mi se čini da ovi vaši imaju najpuniji smisao, da nekako do kraja korespondiraju sa filozofijom samih susreta.
AMIDŽIĆ: Mi u radu festivala imamo jedan širok spektar tih događanja, međutim, u suštini, kod nas se dešavaju dva festivala, odnosno jedan festival i dvije revije. Prva revija je revija dječjeg pozorišta ili dječjih predstava gdje se prezentiraju uglavnom sva pozorišta koja imaju dječje predstave. Zatim, tu su susreti akademija gdje se profesori i studenti akademija druže četiri dana ovdje u Brčkom. Svaka akademija ima svoj dan kada prikazuje na koji način radi. Tu su i diplomske predstave i tako dalje. I što je nama jako bitno, to su i prezentacije ili promocije knjiga i književne večeri gdje se uglavnom prezentiraju knjige iz oblasti znanstvenog pristupa teatru. Pored toga imamo svako veče okrugle stolove, odnosno stručne radionice, pa čak i male znanstvene skupove. Možemo reći da smo time zaokružili ona dešavanja u okviru jednog festivala koja bi svaki festival trebao da ima.
RSE: U svakom slučaju se radi o jednoj zaista obimnoj manifestaciji, radi se o dosta ljudi koji tu gostuju. Nikad nije lako organizovati jedan pozorišni festival.
AMIDŽIĆ: Kroz ovaj festival prođe preko tisuću učesnika, i publika dolazi sa strane. Svima treba pružiti komfor, a Brčko ipak nije Sarajevo. Brčko je ipak jedna manja sredina, sa manjim brojem hotela, sa manjim prostornim mogućnostima. Naša sala, a pogotovo pozornica, ipak za ove velike predstave čini problem jer se moraju stisnuti i tako dalje. Uz jedno maksimalno strpljenje i uvažavanje, festival u svakom slučaju zavređuje da bude pogledan. Nemamo primjedbe niti na komfor publike, niti na komfor izvođača. Sve ostalo je problem velikog obima poslova, ali se to završi.
RSE: Ja se nadam da će svake godine biti sve lakše i lakše i želim dugi vijek ovom festivalu i tebi kao njegovom prvom čovjeku.
AMIDŽIĆ: Iz više razloga su pozorišni susreti u Brčkom nadrasli bosanskohercegovačke prilike u ovom festivalskom dijelu, pošto BiH i kuće koje se tim bave nisu uspostavile standarde, sad se pod festivale podvodi sve ono što čak u normalnim uvjetima ne bi mogle biti ni revije. Mi smo, stvarajući finansijske, materijalne i prostorne uvjete, uspjeli da stvorimo jedan respektabilan festival na koji pozorišta rado dolaze. To je u suštini bio cilj. Publika je jako zadovoljna. A osnova čitavog tog rada je suradnja Brčko Distrikta, akademija umjetnosti, koje stručno pomažu i usmjeravaju rad festivala, i pozorišnih kuća, koje, evo, u posljednje dvije ili tri godine veoma rado dolaze na festival.
RSE: Uglavnom se radi o domaćim teatrima i u najvećem broju slučajeva o domaćim tekstovima.
AMIDŽIĆ: Da. To je festival na zadatu temu, a tema je – drama ili pozorišni komad pisan na jednom od jezika naroda BiH. Festival okuplja isključivo bosanskohercegovačka pozorišta i pozorišne kuće, kao i teatarske grupe. To nije više kao prije rata, da se radi isključivo o festivalu profesionalnih pozorišta, već i pozorišnih grupa koje imaju u posljednje vrijeme veliki uticaj na teatarsku ili pozorišnu scenu u Bosni i Hercegovini.
RSE: Negdje smo na polovini tih susreta. Da podsjetimo šta je do sada brčanska publika vidjela i šta je još na programu.
AMIDŽIĆ: Evo večeras imamo predstavu van konkurencije, to je predstava Narodnog pozorišta iz Mostara u režiji Šemusudina Gegića „Fundamentalisti“. Ona je ove godine negdje na polovini festivala, pravi jednu razdjelnicu. Do sada smo vidjeli pozorišta koja su prošla selekciju. To su Narodno pozorište Republike Srpske iz Banjaluke, Narodno pozorište iz Tuzle, Teatar kabaret Tuzla, Teatar mladih iz Sarajeva. Tu su još i predstave Mostarskog teatra mladih i SARTR-a. Festival će se završiti 22. novembra sa predstavnom Narodnog pozorišta iz Sarajeva i predstavom na tekst Abdulaha Sidrana „Prvi put s ocem na izbore“.
RSE: U svakom slučaju, radi se o uglednim teatarskih kućama i njihovim dosta značajnim predstavama, tako da je pred žirijem zaista težak posao, a predstave ocjenjuje jedan veoma kompetentan žiri.
AMIDŽIĆ: Mi, kao i svake godine, dio stručnog vođenja festivala radimo u suradnji s akademijama. Zahtjevom smo se obratili akademijama da kandidiraju svoje profesore za učešće u radu žirija, kao i svog kandidata za selektora. Ove godine selektor je prof. dr. Muhamed Dželilović sa Univerziteta iz Sarajeva, a u žiriju su profesor sa Akademije iz Banjaluke Željko Mitrović, voditelj odsjeka za glumu, sa sarajevske Akademije scenskih umjetnosti Admir Glamočak, sa Fakulteta za humanističke nauke iz Mostara operski solista Ferdinand Zovko, iz Tuzle prof. dr. Srđan Vukadinović i akademik Tvrtko Kulenović. To je, znači, ovogodišnji žiri, sastavljen od nama izuzetno dragih ljudi. Mislim da je dobro sastavljen i da će moći, u svakom segmentu teatarskog gledanja, ocijeniti i procijeniti ko je tu najbolji. Nadamo se da će i ove godine žiri odraditi dobar posao.
RSE: Da ukratko podsjetimo na nagrade.
AMIDŽIĆ: Nagrada je veliki broj. Stručni žiri dodjeljuje nagradu za najbolju predstavu u cjelini, onda nagradu piscu najboljeg dramskog teksta, a to je suvremeni bosanskohercegovački pisac, zatim nagradu za režiju, za glazbu, za scenografiju, za kostim, za mušku i žensku ulogu i nagradu za najboljeg mladog glumca. Onda imamo i jedan paralelni žiri – žiri publike, koji dodjeljuje nagradu za najbolju predstavu u cjelini po mišljenju publike i nagradu za najbolju mušku i žensku ulogu.
RSE: Većina pozorišnih manifestacija ima svoje popratne sadržaje, ali mi se čini da ovi vaši imaju najpuniji smisao, da nekako do kraja korespondiraju sa filozofijom samih susreta.
AMIDŽIĆ: Mi u radu festivala imamo jedan širok spektar tih događanja, međutim, u suštini, kod nas se dešavaju dva festivala, odnosno jedan festival i dvije revije. Prva revija je revija dječjeg pozorišta ili dječjih predstava gdje se prezentiraju uglavnom sva pozorišta koja imaju dječje predstave. Zatim, tu su susreti akademija gdje se profesori i studenti akademija druže četiri dana ovdje u Brčkom. Svaka akademija ima svoj dan kada prikazuje na koji način radi. Tu su i diplomske predstave i tako dalje. I što je nama jako bitno, to su i prezentacije ili promocije knjiga i književne večeri gdje se uglavnom prezentiraju knjige iz oblasti znanstvenog pristupa teatru. Pored toga imamo svako veče okrugle stolove, odnosno stručne radionice, pa čak i male znanstvene skupove. Možemo reći da smo time zaokružili ona dešavanja u okviru jednog festivala koja bi svaki festival trebao da ima.
RSE: U svakom slučaju se radi o jednoj zaista obimnoj manifestaciji, radi se o dosta ljudi koji tu gostuju. Nikad nije lako organizovati jedan pozorišni festival.
AMIDŽIĆ: Kroz ovaj festival prođe preko tisuću učesnika, i publika dolazi sa strane. Svima treba pružiti komfor, a Brčko ipak nije Sarajevo. Brčko je ipak jedna manja sredina, sa manjim brojem hotela, sa manjim prostornim mogućnostima. Naša sala, a pogotovo pozornica, ipak za ove velike predstave čini problem jer se moraju stisnuti i tako dalje. Uz jedno maksimalno strpljenje i uvažavanje, festival u svakom slučaju zavređuje da bude pogledan. Nemamo primjedbe niti na komfor publike, niti na komfor izvođača. Sve ostalo je problem velikog obima poslova, ali se to završi.
RSE: Ja se nadam da će svake godine biti sve lakše i lakše i želim dugi vijek ovom festivalu i tebi kao njegovom prvom čovjeku.
