RSE: Još prije nekih četiri godine razgovarali smo o ovome projektu. Internet-biblioteka je, što se autora tiče, gotova, ali još nije dostupna učenicima. O čemu se zapravo radi?
ĐURICA: U načelnom, prvom dogovoru bile su u pitanju 64 knjige. Kasnije je to prošireno na 125 naslova. Još treba da se obave neke formalnosti oko zvaničnog proglašenja toga sajta. Pošto je on već postavljen na serveru, moje je samo da provjerim još kompletnu funkcionalnost stranice.
RSE: Čuo sam da je materija autorskih prava dosta komplikovana?
ĐURICA: Ona zapravo nije toliko komplikovana, komplikovana je samo u jednom formalnom smislu, a to je da osim ovih autora koji su prisutni, koji su živi i sa kojima je to lako riješiti, postoje nasljednici autorskih prava, koja danas traju 70 godina. Te ljude je teško i naći, većina njih je negdje u svijetu. Međutim, mislim da to vrijeme neće potrajati dugo i da će to biti brzo završeno.
RSE: Znači nema autora ili njihovih nasljednika koji tvrde kako će im elektronska biblioteka ugroziti mogućnost valorizacije napora.
ĐURICA: O tome nije bilo govora. Ja mislim da ta elektronska biblioteka neće učiniti nikakvo zlo. Dvadeset i pet posto Bosne i Hercegovine, dakle negdje oko 37-38 opština, apsolutno nema biblioteku. Drugo, vjerujem da školske biblioteke, u šta sam se u nekim školama i uvjerio, nemaju dovoljan broj primjeraka. Imaju recimo 40 učenika koji treba da čitaju neku knjigu, a samo jedan ili dva primjerka te knjige u školi. Dakle, to je katastrofalno. S druge strane, država kao država nije u mogućnosti da upotpuni te đačke ili opštinske biblioteke. Prema tome, u takvoj situaciji ni izdavači nisu u poziciji da štampaju veliki broj knjiga jer ih jednostavno ne mogu prodati. U BiH, od mladih ili čak i provjerenih pisaca izađe 300 primjeraka knjige i to se i ne proda. A kad govorimo o ovih 37-38 opština koje apsolutno nisu pokrivene bibliotekama, treba znati da je recimo 25 posto stanovništva pokriveno internetom i da je u tim opštinama, vjerovatno, barem 10 posto stanovništva priključeno na internet mrežu. Dakle, njima je to dostupno. Prema tome, neće biti grijeh i ne smatram grijehom ako u tim krajevima gdje nema školskih biblioteka neko isprinta tu knjigu da ta djeca čitaju.
RSE: Radi se o jednom kulturološkom pomaku, u zemlji u kojoj se zaista strašno malo knjiga štampa, u zemlji u kojoj i to malo što se štampa niko ne otkupljuje.
ĐURICA: Ja ne govorim samo o zemlji Bosni, već govorim o djeci koja su u svijetu. Mi imamo, ja mislim, milion djece našeg porijekla koja su u svijetu. Neke su zemlje pokrivene sa 90 ili 95 posto priključka na internet. I to mi je bio cilj.
RSE: Moram reći da o toj dimenziji nisam razmišljao, a ona zaista u čitavu priču unosi novo svjetlo. Govorimo o 125 knjiga. To su knjige svih autora sa prostora gdje se govori sličnim jezicima.
ĐURICA: To su zajedničke osnove za lektiru u BiH. Dakle, autori su otprilike sa čitavog područja bivše Jugoslavije, tako da to nije ograničeno samo na bosanskohercegovačke autore. Ta lektira je gledala i malo šire, da se zastupe nacionalne kulture istoka i zapada.
RSE: U ovom trenutku je zaista još potrebno reći toliko da su nadležne institucije u BiH prepoznale značaj ovog projekta, da je projekat imao materijalnu podršku i federalnog ministarstva, o čemu smo već govorili, i Fondacije za izdavaštvo, što opet na svoj način govori da elektronska biblioteka nije okrenuta protiv izdavačke djelatnosti, već naprotiv, da je kompatibilna.
ĐURICA: O tome je u ovoj situaciji izlišno govoriti. Ovdje se radi o jednom tehnološkom pomaku u smislu razvijanja knjige i štampe uopšte. Više naroda na svijetu pokušava, odnosno već daje takve knjige na internet, pogotovo knjige koje su namijenjene tim najmlađim generacijama. Recimo Hrvatska je dala lektiru na internet, ali samo kao pregled sa kratkim osvrtima na knjige. Mislim da smo mi prvi na Balkanu koji smo dali knjige u cijelosti.
ĐURICA: U načelnom, prvom dogovoru bile su u pitanju 64 knjige. Kasnije je to prošireno na 125 naslova. Još treba da se obave neke formalnosti oko zvaničnog proglašenja toga sajta. Pošto je on već postavljen na serveru, moje je samo da provjerim još kompletnu funkcionalnost stranice.
RSE: Čuo sam da je materija autorskih prava dosta komplikovana?
ĐURICA: Ona zapravo nije toliko komplikovana, komplikovana je samo u jednom formalnom smislu, a to je da osim ovih autora koji su prisutni, koji su živi i sa kojima je to lako riješiti, postoje nasljednici autorskih prava, koja danas traju 70 godina. Te ljude je teško i naći, većina njih je negdje u svijetu. Međutim, mislim da to vrijeme neće potrajati dugo i da će to biti brzo završeno.
RSE: Znači nema autora ili njihovih nasljednika koji tvrde kako će im elektronska biblioteka ugroziti mogućnost valorizacije napora.
ĐURICA: O tome nije bilo govora. Ja mislim da ta elektronska biblioteka neće učiniti nikakvo zlo. Dvadeset i pet posto Bosne i Hercegovine, dakle negdje oko 37-38 opština, apsolutno nema biblioteku. Drugo, vjerujem da školske biblioteke, u šta sam se u nekim školama i uvjerio, nemaju dovoljan broj primjeraka. Imaju recimo 40 učenika koji treba da čitaju neku knjigu, a samo jedan ili dva primjerka te knjige u školi. Dakle, to je katastrofalno. S druge strane, država kao država nije u mogućnosti da upotpuni te đačke ili opštinske biblioteke. Prema tome, u takvoj situaciji ni izdavači nisu u poziciji da štampaju veliki broj knjiga jer ih jednostavno ne mogu prodati. U BiH, od mladih ili čak i provjerenih pisaca izađe 300 primjeraka knjige i to se i ne proda. A kad govorimo o ovih 37-38 opština koje apsolutno nisu pokrivene bibliotekama, treba znati da je recimo 25 posto stanovništva pokriveno internetom i da je u tim opštinama, vjerovatno, barem 10 posto stanovništva priključeno na internet mrežu. Dakle, njima je to dostupno. Prema tome, neće biti grijeh i ne smatram grijehom ako u tim krajevima gdje nema školskih biblioteka neko isprinta tu knjigu da ta djeca čitaju.
RSE: Radi se o jednom kulturološkom pomaku, u zemlji u kojoj se zaista strašno malo knjiga štampa, u zemlji u kojoj i to malo što se štampa niko ne otkupljuje.
ĐURICA: Ja ne govorim samo o zemlji Bosni, već govorim o djeci koja su u svijetu. Mi imamo, ja mislim, milion djece našeg porijekla koja su u svijetu. Neke su zemlje pokrivene sa 90 ili 95 posto priključka na internet. I to mi je bio cilj.
RSE: Moram reći da o toj dimenziji nisam razmišljao, a ona zaista u čitavu priču unosi novo svjetlo. Govorimo o 125 knjiga. To su knjige svih autora sa prostora gdje se govori sličnim jezicima.
ĐURICA: To su zajedničke osnove za lektiru u BiH. Dakle, autori su otprilike sa čitavog područja bivše Jugoslavije, tako da to nije ograničeno samo na bosanskohercegovačke autore. Ta lektira je gledala i malo šire, da se zastupe nacionalne kulture istoka i zapada.
RSE: U ovom trenutku je zaista još potrebno reći toliko da su nadležne institucije u BiH prepoznale značaj ovog projekta, da je projekat imao materijalnu podršku i federalnog ministarstva, o čemu smo već govorili, i Fondacije za izdavaštvo, što opet na svoj način govori da elektronska biblioteka nije okrenuta protiv izdavačke djelatnosti, već naprotiv, da je kompatibilna.
ĐURICA: O tome je u ovoj situaciji izlišno govoriti. Ovdje se radi o jednom tehnološkom pomaku u smislu razvijanja knjige i štampe uopšte. Više naroda na svijetu pokušava, odnosno već daje takve knjige na internet, pogotovo knjige koje su namijenjene tim najmlađim generacijama. Recimo Hrvatska je dala lektiru na internet, ali samo kao pregled sa kratkim osvrtima na knjige. Mislim da smo mi prvi na Balkanu koji smo dali knjige u cijelosti.
