Doktorica Amy Barabaz radi u hitnoj službi u Washingtonu i ne može prebrojati pacijente koji joj traže antibiotike bez obzira na to da li je to odgovarajuća terapija:
"To je već postala stvar navike, izaći odavde s receptom. Kad se potrudim objasniti svojim pacijentima da antibiotike treba uzimati samo kad je neophodno, ili u protivnom neće pomoći ni kad ih budemo stvarno trebali, ili ih nije briga ili ne žele slušati tu priču."
Rezultat njene "upornosti" jeste činjenica da pacijenti dr Barabaz odu kod drugog liječnika i dobiju traženi antibiotik. Sudeći prema istraživanjima američkog Centra za kontrolu bolesti i prevenciju, više od 40 posto antibiotika ljekari prepisuju za virozne infekcije koje se ne tretiraju antibioticima. Problem nije isključivo američki. Viktor Maleyev zamjenik direktora ruskog Instituta za epidemiologiju u Moskvi kaže:
"Nekada smo imali samo par antibiotika, sada smo otvoreni i potpuno slijedimo praksu zapada. Otkada Rusi putuju i otkad su vidjeli kako ljekari tretiraju pacijente na Zapadu traže isti tretman. I mi sad već imamo nekoliko slučajeva u kojima su antibiotici potpuno neefikasni."
Antibiotici su u široku upotrebu ušli početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća. Broj smrtnih infekcija se smanjio. Ali što su se antibiotici više koristili, to je sve više bakterija postajalo rezistentno na lijek. U posljednjih 60 godina imamo niz novig bakterija koje su otporne na predhodnu generaciju antibiotika. Arnaud Nicogossian je direktor Ureda za međunarodnu liječničku politiku na Univerzitetu George Mason u Virginiji. On kaže da mnogi naučnici predviđaju da do 2010., odnosno 2015. godine više neće biti antibiotika koji će imati efekta:
"Sad se vidi značaj problema, posebno s bakterijama koje su otporne na antibiotike širokog spektra kakvi su tuberkuloza, malarija, salmonela, koje su zaista globalna prijetnja svima nama. Ne samo da gljivice ne poznaju granice, nego nego utječu i na efikasnost lijekova."
Dodatna, otežavajuća okolnost u cijeloj priči jeste činjenica da kad se jedna generacija antibiotika pokaže neefikasnom, ne zamjenjuje je druga efikasnija grupa.
"To je već postala stvar navike, izaći odavde s receptom. Kad se potrudim objasniti svojim pacijentima da antibiotike treba uzimati samo kad je neophodno, ili u protivnom neće pomoći ni kad ih budemo stvarno trebali, ili ih nije briga ili ne žele slušati tu priču."
Rezultat njene "upornosti" jeste činjenica da pacijenti dr Barabaz odu kod drugog liječnika i dobiju traženi antibiotik. Sudeći prema istraživanjima američkog Centra za kontrolu bolesti i prevenciju, više od 40 posto antibiotika ljekari prepisuju za virozne infekcije koje se ne tretiraju antibioticima. Problem nije isključivo američki. Viktor Maleyev zamjenik direktora ruskog Instituta za epidemiologiju u Moskvi kaže:
"Nekada smo imali samo par antibiotika, sada smo otvoreni i potpuno slijedimo praksu zapada. Otkada Rusi putuju i otkad su vidjeli kako ljekari tretiraju pacijente na Zapadu traže isti tretman. I mi sad već imamo nekoliko slučajeva u kojima su antibiotici potpuno neefikasni."
Antibiotici su u široku upotrebu ušli početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća. Broj smrtnih infekcija se smanjio. Ali što su se antibiotici više koristili, to je sve više bakterija postajalo rezistentno na lijek. U posljednjih 60 godina imamo niz novig bakterija koje su otporne na predhodnu generaciju antibiotika. Arnaud Nicogossian je direktor Ureda za međunarodnu liječničku politiku na Univerzitetu George Mason u Virginiji. On kaže da mnogi naučnici predviđaju da do 2010., odnosno 2015. godine više neće biti antibiotika koji će imati efekta:
"Sad se vidi značaj problema, posebno s bakterijama koje su otporne na antibiotike širokog spektra kakvi su tuberkuloza, malarija, salmonela, koje su zaista globalna prijetnja svima nama. Ne samo da gljivice ne poznaju granice, nego nego utječu i na efikasnost lijekova."
Dodatna, otežavajuća okolnost u cijeloj priči jeste činjenica da kad se jedna generacija antibiotika pokaže neefikasnom, ne zamjenjuje je druga efikasnija grupa.
