Povjesničar i autor školskih udžbenika Zdenko Samardžija, koji je sudjelovao u projektu «Nastave moderne povijesti jugoistočne Evrope», kaže kako su četiri knjige iz te edicije uzburkale javnost na Balkanu. Iako nije riječ o udžbenicima, već priručnicima za nastavnike povijesti sa područja jugoistočne Evrope, i ta je inicijativa u nekim glavama doživljena kao pokušaj obnove Jugoslavije:
«Ako liječnik onkolog Hrvat, da li iz Novog Sada, Subotice, Tuzle ili Osijeka, ode na seminar u New York ili Izrael, Budimpeštu ili Pečuh, on je otišao na permanentnu edukaciju, dobiva dnevnice, raste mu status, o tome pišu novine...Međutim, ako ode profesor povijesti i na istim tim lokacijama sretne profesora iz Srbije, bez obzira da li je on Hrvat ili nije, mi povjesničari obnavljamo Jugoslaviju. Kao da su povjesničari i stvorili Jugoslaviju ili je razorili.»
Samardžija kaže da su napadi bili i očekivani jer se «Nastava moderne povijesti jugoistočne Evrope», bori protiv etnocentričnog shvaćanja povijesti, ali i povijesnih stereotipa. Te čitanke povijesti trebaju poslužiti kao pomoć zarobljenim umovima, koji ne razumiju da etnocentrična interpretacija povijesnih zbivanja može biti uzrok budućih sukoba na prostorima gdje konflikata nikada nije manjkalo, kaže Samardžija:
«O suštini ovih knjiga i projekata ljudi koji nas kritiziraju ne znaju ništa, ali su zato dovoljno bahati i opasni da nas opanjkavaju.»
U Balkanskim povijesnim čitankama, kako se još naziva taj projekt, nema kategoričkih tumačenja i zaključaka, objašnjava Samardžija:
«Te knjige i ti projekti nastoje pomoći nastavnicima i smanjiti tenzije, a djeci omogućiti uvid u svakidašnjicu nekog vremena, postavljajući vrlo provokativna pitanja. Tipa –što bi ti napravio da se nađeš u poziciji da trebaš pomoći prijatelju kojeg odvodi režim u nacistički logor.»
Povjesničar i autor školskih udžbenika Zdenko Samardžija, iznosi niz primjedbi na aktuelne udžbenike povijesti. U Srbiji kaže on, udžbenici za 8. razred osnovne škole obimom podsjećaju na knjige koje koriste studenti. No problema ima i drugdje:
«U Hrvatskoj se interpretacije tih događaja jako razlikuju i vi možete uzeti neke udžbenike koje su autori napisali iz državno pravnog sustava, imate autore koji pišu i komentiraju iz jednog desnog miljea i one koji pišu iz jednog lijevog. Autori u Bosni, na žalost, nisu ni tamo ni ovamo. Slovenci nisu otišli naprijed, osobito ne u komentarima. U Crnoj Gori je situacija vrlo teška. Makedonija, Bugarska, Albanija, tu je pomak najveći i te tri države stoje po kvalitetu i raznovrsnosti udžbenika na razini Hrvatske.»
Upitan - smatra li točnom izreku da su oni koji ništa ne uče od grešaka povijesti osuđeni ponavljati, Samardžija kaže:
«Ja se samo nadam da ova nedonoščad balkanska će dobiti prinudne upravitelje. Jer, ako se pusti ovo nama to nije dobar put. Postoje ljudi koji su opasni i trebaju ih vlastite zajednice izolirati i jasno ukazati da su opasni. Međutim, ako ljude koji su opasni režim nagrađuje, kako onda prostodušni puk može rasuditi što je dobro i zlo.»
Samardžija zaključuje kako ipak vjeruje da se povijest na ovim prostorima više neće ponavljati, jer kaže da to nije spiralna vrtna, a kada je sudbina povijesnih čitanki u pitanju, manje je optimističan te kaže kako sumnja da će one zaživjeti.
«Ako liječnik onkolog Hrvat, da li iz Novog Sada, Subotice, Tuzle ili Osijeka, ode na seminar u New York ili Izrael, Budimpeštu ili Pečuh, on je otišao na permanentnu edukaciju, dobiva dnevnice, raste mu status, o tome pišu novine...Međutim, ako ode profesor povijesti i na istim tim lokacijama sretne profesora iz Srbije, bez obzira da li je on Hrvat ili nije, mi povjesničari obnavljamo Jugoslaviju. Kao da su povjesničari i stvorili Jugoslaviju ili je razorili.»
Samardžija kaže da su napadi bili i očekivani jer se «Nastava moderne povijesti jugoistočne Evrope», bori protiv etnocentričnog shvaćanja povijesti, ali i povijesnih stereotipa. Te čitanke povijesti trebaju poslužiti kao pomoć zarobljenim umovima, koji ne razumiju da etnocentrična interpretacija povijesnih zbivanja može biti uzrok budućih sukoba na prostorima gdje konflikata nikada nije manjkalo, kaže Samardžija:
«O suštini ovih knjiga i projekata ljudi koji nas kritiziraju ne znaju ništa, ali su zato dovoljno bahati i opasni da nas opanjkavaju.»
U Balkanskim povijesnim čitankama, kako se još naziva taj projekt, nema kategoričkih tumačenja i zaključaka, objašnjava Samardžija:
«Te knjige i ti projekti nastoje pomoći nastavnicima i smanjiti tenzije, a djeci omogućiti uvid u svakidašnjicu nekog vremena, postavljajući vrlo provokativna pitanja. Tipa –što bi ti napravio da se nađeš u poziciji da trebaš pomoći prijatelju kojeg odvodi režim u nacistički logor.»
Povjesničar i autor školskih udžbenika Zdenko Samardžija, iznosi niz primjedbi na aktuelne udžbenike povijesti. U Srbiji kaže on, udžbenici za 8. razred osnovne škole obimom podsjećaju na knjige koje koriste studenti. No problema ima i drugdje:
«U Hrvatskoj se interpretacije tih događaja jako razlikuju i vi možete uzeti neke udžbenike koje su autori napisali iz državno pravnog sustava, imate autore koji pišu i komentiraju iz jednog desnog miljea i one koji pišu iz jednog lijevog. Autori u Bosni, na žalost, nisu ni tamo ni ovamo. Slovenci nisu otišli naprijed, osobito ne u komentarima. U Crnoj Gori je situacija vrlo teška. Makedonija, Bugarska, Albanija, tu je pomak najveći i te tri države stoje po kvalitetu i raznovrsnosti udžbenika na razini Hrvatske.»
Upitan - smatra li točnom izreku da su oni koji ništa ne uče od grešaka povijesti osuđeni ponavljati, Samardžija kaže:
«Ja se samo nadam da ova nedonoščad balkanska će dobiti prinudne upravitelje. Jer, ako se pusti ovo nama to nije dobar put. Postoje ljudi koji su opasni i trebaju ih vlastite zajednice izolirati i jasno ukazati da su opasni. Međutim, ako ljude koji su opasni režim nagrađuje, kako onda prostodušni puk može rasuditi što je dobro i zlo.»
Samardžija zaključuje kako ipak vjeruje da se povijest na ovim prostorima više neće ponavljati, jer kaže da to nije spiralna vrtna, a kada je sudbina povijesnih čitanki u pitanju, manje je optimističan te kaže kako sumnja da će one zaživjeti.
