U pismu koje je nekolicina hrvatskih intelektualaca uputila zbog zabrinutosti političkom krizom ukazano je na pokušaje manipuliranja hrvatskim narodom od oba HDZ-a, ali i SDP-a BiH, što u konačnici vodi, kako tvrde, ka zahlađenju međunacionalnih odnosa.
Pokušaji asimilacije od strane bošnjačkih politika, ali i sebične hadezeovske etnoteritorijalne politike moraju prestati, te je namjera javno upozoriti na ogromnu odgovornost za pogubne posljedice kojima takvo manipuliranje u Bosni i Hercegovini neizbježno rezultira.
S druge strane politički akteri se ne osjećaju prozvanim pismom, a bošnjački intelektualci pozivaju na utvrđivanje uzroka koji su doveli do toga da Hrvati u BiH budu u položaju u kakvom su, ali ne i drugačijem od bilo kojeg građanina u BiH ukoliko se izuzme činjenica da uživaju veće privilegije, i to iz budžeta susjedne zemlje.
Pismo bh. intelektualaca Hrvata, koje potpisuju Vjekoslav Domljan, Željko Ivanković, Miljenko Jergović, Mile Lasić, Ivan Lovrenović, Mirko Marjanović, Ilija Šimić i Lukša Šoljan, upućeno na račun svih aktera političke scene u BiH, ukazuje na položaj onih Hrvata koji se, kako tvrde, nalaze u procjepu između monopolističke politike zastupanja hrvatskih interesa od strane oba HDZ-a i HDZ-a 1990. i asimilacijske logike sarajevskih bošnjačkih prilika i politika, bez ikakve institucionalne mogućnosti da politički artikuliraju vlastita stajališta.
Slijepim političkim djelovanjem četiri najveće stranke u FBiH može doći do pogoršanja odnosa između Hrvata i Bošnjaka, navodi Ilija Šimić, jedan od potpisnika pisma.
„O HDZ-u smo sve rekli. Sad se ispostavilo da SDP, sa svojim satelitima kao što su Lijanovići i pravaši, pravi opet vrlo krupne pogreške. Ko zna kako će se to sve odraziti na budućnost ove zemlje?“ kaže Šimić.
Milorad Dodik, Dragan Čović i Božo Ljubić na jednom od postizbornih dogovora, decembar 2010.Između ostalog, ukazano je i na savez o formiranju vlasti na državnom nivou između SNSD-a, SDS-a i oba HDZ-a, što se smatra pogrešnim načinom djelovanja, kaže Šimić.
„Ne mislim da će išta dobro donijeti savez sa blokom u RS. To pomaže Dodiku i njegovim političkim ambicijama - i to je već šteta po sebi. Što se, pak, bošnjačke politike tiče, ne zna provoditi politiku politiku većinskog naroda. Ne bi bošnjačka politika u Bosni, zarad onoga što ima kod Hrvata u Bosni, nikako smjela držati Hrvate u poziciji u kojoj sad jesmo mi, ljudi koji ovo govorimo, koji želimo doprinijeti svojoj zemlji da ona krene pravim putem“, rekao je Šimić.
Trenutna politička kriza pri formiranju vlasti u FBiH, uz manipuliranje malim hrvatskim strankama, rezultira brojnim, potencijalno fatalnim posljedicama: novom nacionalnom homogenizacijom i političkom radikalizacijom Hrvata, jačanjem političkoga odiuma prema Sarajevu i Bošnjacima, te općenito produbljivanjem političke krize u Federaciji i u Bosni i Hercegovini i daljnjim zahlađivanjem međunacionalnih odnosa, navodi se u pismu.
Dopredsjednik HDZ 1990 Martin Raguž pozdravlja nastup intelektualaca u segmentu koji govori o potrebi smanjenja međunacionalnih tenzija, te kaže kako ne bježi od odgovornosti za pojedine političke poteze. Jednako smatra da su prisutna dvostruka mjerila u pogledu na razgovore sa vlastima RS:
„Može Lagumdžija, može Tihić, oni su nakon puča pozvali i rekli da je Dodik pragmatičan i da će se dogovoriti sa njim. I sad ako sa HDZ-om naprave sporazum koji nikog ne dovodi u pitanje, koji poziva sve na principe, onda je to problem.“
U SDP BiH pismo ne shvataju kao upozorenje ili putokaz, navodeći kako se energija intelektualaca treba usmjeriti ka gradnji BiH na principima potpune ravnopravnosti.
"Bosne će biti"
Predsjednik Međunarodnog foruma Bosna Rusmir Mahmutčehajić smatra kako međunacionalni odnosi u BiH nisu ništa gori nego što su bili prije 15 ili 30 godina. Neriješeno pitanje bosanskohercegovačke države mnogi žele iskoristiti. Pažljiva bi analiza pokazala da je neophodan historijski pogled koji će otkriti uplitanje sudjednih država, ali i privilegije koje se ostvaruju iz njihovih budžeta, kaže Mahmutčehajić:
„Kako se uplitanje najviših organa vlasti iz R Hrvatske, što je zapravo nastavljanje onoga što je matrica Tuđman - Milošević itd., odražava na psihosocijalno stanje u zemlji? Ti ljudi ništa o tome ne kažu. Rješenje bh. pitanja ne može se svesti na tu vrstu gledanja na nacionalne kolektive, ne može se riješiti tom vrstom mesijanskog uplitanja pojedinaca. Pretpostavljaju se objektivne analize o stanju, o diskriminaciji, o kršenju prava koje su općenite, tiči su svih. Pojedinci i skupine zloupotrebljavaju to teško za promicanje svojih, često nezdravih egoizama.“
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i predsjednik Bošnjačkog kulturnog društva Preporod Senadin Lavić također je svjestan historijskog konteksta, te kaže kako priča o majorizaciji ima drugačiju pozadinu od one koju intelektualci žele plasirati:
„Određeni slojevi hrvatskog naroda žive vrlo komotno i na visokoj nozi koristeći se pričom o ugroženosti i majoraizaciji hrvatskog naroda. Ja nikada nisam vidio da su Bošnjaci u FBiH razvili neki koncept da asimiliraju Hrvate, da ih majoriziraju ili da ih potčine na bilo koji način. Uopće se ne radi o tome. I čak smatram da je ta priča o nejednakosti jedna vrlo nerealna politička priča koja iz nekog smišljenog centra se plasira na tlo BiH da bi se stvarale političke tenzije između Bošnjaka kao naroda i Hrvata kao naroda.“
Kao jedan od primjera asimilacije, u Otvorenom se pismu navodi i djelovanje Hrvatskog narodnog vijeća koji se, stoji u pismu, stavio u otvorenu dnevnopolitičku službu SDP-ove koalicije. Kao primjer demoniziranja onih koji misle drugačije, navode stav predsjednika HNV fra Luke Markešića koji je iznio u intervjuu za Radio Federacije gdje je kazao:
„Bosne će biti. I rekao bih i ovo - oni koji ne prihvaćaju Bosnu, pogotovu koji rade protiv Bosne, ja mislim da bi bilo bolje da odu iz Bosne. Ja kažem i svojima kad se nekad susretnem s ljudima koji su previše protiv: ’Pa što ćeš u Bosni? Traži negdje na drugom mjestu svoje zadovoljstvo.’Ali odlazak iz Bosne onih koji nisu zadovoljni - pokajaće se.“
Hrvatski intelektualci u zaključku pisma navode kako manipulativno ponašanje svih, uključujući i hrvatski i bošnjački blok, treba prestati jer će u protivnom nastati pogubne posljedice.
Kao ljudi koji nacionalnu pripadnost razumijevaju i kao trajnu opomenu da slobodnome čovjeku nacija nikada ne smije postati idolom, te sa sviješću da pripadnost narodu ne znači ništa ako najprije ne znači odgovornost prema vlastitom, individualnom integritetu i prema vlastitoj socijalnoj zajednici, mi, potpisnici ovoga javnog pisma, izražavamo ozbiljnu zabrinutost političkom krizom koja potresa Bosnu i Hercegovinu, i političkom ulogom koju akteri te krize namjenjuju bosanskohercegovačkim Hrvatima. Događaji, naime, bjelodano pokazuju da se svi, koji danas govore i djeluju u ime i navodno u korist toga naroda, njime služe manipulativno, kao političkim sredstvom u postizanju nekih zasebnih političkih ciljeva.
Pismo u cjelosti možete pročitati OVDJE
Pokušaji asimilacije od strane bošnjačkih politika, ali i sebične hadezeovske etnoteritorijalne politike moraju prestati, te je namjera javno upozoriti na ogromnu odgovornost za pogubne posljedice kojima takvo manipuliranje u Bosni i Hercegovini neizbježno rezultira.
S druge strane politički akteri se ne osjećaju prozvanim pismom, a bošnjački intelektualci pozivaju na utvrđivanje uzroka koji su doveli do toga da Hrvati u BiH budu u položaju u kakvom su, ali ne i drugačijem od bilo kojeg građanina u BiH ukoliko se izuzme činjenica da uživaju veće privilegije, i to iz budžeta susjedne zemlje.
Pismo bh. intelektualaca Hrvata, koje potpisuju Vjekoslav Domljan, Željko Ivanković, Miljenko Jergović, Mile Lasić, Ivan Lovrenović, Mirko Marjanović, Ilija Šimić i Lukša Šoljan, upućeno na račun svih aktera političke scene u BiH, ukazuje na položaj onih Hrvata koji se, kako tvrde, nalaze u procjepu između monopolističke politike zastupanja hrvatskih interesa od strane oba HDZ-a i HDZ-a 1990. i asimilacijske logike sarajevskih bošnjačkih prilika i politika, bez ikakve institucionalne mogućnosti da politički artikuliraju vlastita stajališta.
Slijepim političkim djelovanjem četiri najveće stranke u FBiH može doći do pogoršanja odnosa između Hrvata i Bošnjaka, navodi Ilija Šimić, jedan od potpisnika pisma.
„O HDZ-u smo sve rekli. Sad se ispostavilo da SDP, sa svojim satelitima kao što su Lijanovići i pravaši, pravi opet vrlo krupne pogreške. Ko zna kako će se to sve odraziti na budućnost ove zemlje?“ kaže Šimić.
„Ne mislim da će išta dobro donijeti savez sa blokom u RS. To pomaže Dodiku i njegovim političkim ambicijama - i to je već šteta po sebi. Što se, pak, bošnjačke politike tiče, ne zna provoditi politiku politiku većinskog naroda. Ne bi bošnjačka politika u Bosni, zarad onoga što ima kod Hrvata u Bosni, nikako smjela držati Hrvate u poziciji u kojoj sad jesmo mi, ljudi koji ovo govorimo, koji želimo doprinijeti svojoj zemlji da ona krene pravim putem“, rekao je Šimić.
Trenutna politička kriza pri formiranju vlasti u FBiH, uz manipuliranje malim hrvatskim strankama, rezultira brojnim, potencijalno fatalnim posljedicama: novom nacionalnom homogenizacijom i političkom radikalizacijom Hrvata, jačanjem političkoga odiuma prema Sarajevu i Bošnjacima, te općenito produbljivanjem političke krize u Federaciji i u Bosni i Hercegovini i daljnjim zahlađivanjem međunacionalnih odnosa, navodi se u pismu.
Dopredsjednik HDZ 1990 Martin Raguž pozdravlja nastup intelektualaca u segmentu koji govori o potrebi smanjenja međunacionalnih tenzija, te kaže kako ne bježi od odgovornosti za pojedine političke poteze. Jednako smatra da su prisutna dvostruka mjerila u pogledu na razgovore sa vlastima RS:
„Može Lagumdžija, može Tihić, oni su nakon puča pozvali i rekli da je Dodik pragmatičan i da će se dogovoriti sa njim. I sad ako sa HDZ-om naprave sporazum koji nikog ne dovodi u pitanje, koji poziva sve na principe, onda je to problem.“
U SDP BiH pismo ne shvataju kao upozorenje ili putokaz, navodeći kako se energija intelektualaca treba usmjeriti ka gradnji BiH na principima potpune ravnopravnosti.
"Bosne će biti"
Predsjednik Međunarodnog foruma Bosna Rusmir Mahmutčehajić smatra kako međunacionalni odnosi u BiH nisu ništa gori nego što su bili prije 15 ili 30 godina. Neriješeno pitanje bosanskohercegovačke države mnogi žele iskoristiti. Pažljiva bi analiza pokazala da je neophodan historijski pogled koji će otkriti uplitanje sudjednih država, ali i privilegije koje se ostvaruju iz njihovih budžeta, kaže Mahmutčehajić:
„Kako se uplitanje najviših organa vlasti iz R Hrvatske, što je zapravo nastavljanje onoga što je matrica Tuđman - Milošević itd., odražava na psihosocijalno stanje u zemlji? Ti ljudi ništa o tome ne kažu. Rješenje bh. pitanja ne može se svesti na tu vrstu gledanja na nacionalne kolektive, ne može se riješiti tom vrstom mesijanskog uplitanja pojedinaca. Pretpostavljaju se objektivne analize o stanju, o diskriminaciji, o kršenju prava koje su općenite, tiči su svih. Pojedinci i skupine zloupotrebljavaju to teško za promicanje svojih, često nezdravih egoizama.“
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i predsjednik Bošnjačkog kulturnog društva Preporod Senadin Lavić također je svjestan historijskog konteksta, te kaže kako priča o majorizaciji ima drugačiju pozadinu od one koju intelektualci žele plasirati:
„Određeni slojevi hrvatskog naroda žive vrlo komotno i na visokoj nozi koristeći se pričom o ugroženosti i majoraizaciji hrvatskog naroda. Ja nikada nisam vidio da su Bošnjaci u FBiH razvili neki koncept da asimiliraju Hrvate, da ih majoriziraju ili da ih potčine na bilo koji način. Uopće se ne radi o tome. I čak smatram da je ta priča o nejednakosti jedna vrlo nerealna politička priča koja iz nekog smišljenog centra se plasira na tlo BiH da bi se stvarale političke tenzije između Bošnjaka kao naroda i Hrvata kao naroda.“
Kao jedan od primjera asimilacije, u Otvorenom se pismu navodi i djelovanje Hrvatskog narodnog vijeća koji se, stoji u pismu, stavio u otvorenu dnevnopolitičku službu SDP-ove koalicije. Kao primjer demoniziranja onih koji misle drugačije, navode stav predsjednika HNV fra Luke Markešića koji je iznio u intervjuu za Radio Federacije gdje je kazao:
„Bosne će biti. I rekao bih i ovo - oni koji ne prihvaćaju Bosnu, pogotovu koji rade protiv Bosne, ja mislim da bi bilo bolje da odu iz Bosne. Ja kažem i svojima kad se nekad susretnem s ljudima koji su previše protiv: ’Pa što ćeš u Bosni? Traži negdje na drugom mjestu svoje zadovoljstvo.’Ali odlazak iz Bosne onih koji nisu zadovoljni - pokajaće se.“
Hrvatski intelektualci u zaključku pisma navode kako manipulativno ponašanje svih, uključujući i hrvatski i bošnjački blok, treba prestati jer će u protivnom nastati pogubne posljedice.
Otvoreno pismo hrvatskih intelektualaca
Otvoreno pismo hrvatskih intelektualacaKao ljudi koji nacionalnu pripadnost razumijevaju i kao trajnu opomenu da slobodnome čovjeku nacija nikada ne smije postati idolom, te sa sviješću da pripadnost narodu ne znači ništa ako najprije ne znači odgovornost prema vlastitom, individualnom integritetu i prema vlastitoj socijalnoj zajednici, mi, potpisnici ovoga javnog pisma, izražavamo ozbiljnu zabrinutost političkom krizom koja potresa Bosnu i Hercegovinu, i političkom ulogom koju akteri te krize namjenjuju bosanskohercegovačkim Hrvatima. Događaji, naime, bjelodano pokazuju da se svi, koji danas govore i djeluju u ime i navodno u korist toga naroda, njime služe manipulativno, kao političkim sredstvom u postizanju nekih zasebnih političkih ciljeva.
Pismo u cjelosti možete pročitati OVDJE