Osim na rat u Ukrajini, Rusija troši ogromne količine novca za opstanak na vlasti Vladimira Putina, smatra ruski profesor na Univerzitetu u Čikagu Konstantin Sonin.
"To uključuje kontrolu medija i propagandu, ali naravno glavno Putinovo oruđe - nasilje... Bezbjednosna policija koja štiti njegovu vlast u Rusiji veća je od ruskih oružanih snaga koje se bore u Ukrajini", rekao je Sonin.
Stotine protivnika su iza rešetaka, a desetine hilljada su, prema riječima sagovornika Radija Slobodna Evropa, hapšene zbog protivljenja režimu.
Sonin je doktorirao matematiku na Moskovskom državnom univerzitetu, a postdoktorske na Harvardu, program ruskih i euroazijskih studija.
Zbog dijeljenja informacija o posljedicama djelovanja ruskih snaga u Ukrajini, i sam Sonin se našao na listi osoba koje potražuju ruske vlasti.
Putin uništava nauku kao Hitler 1930-ih
RSE: Kakve će biti posljedice invazije Rusije na Ukrajinu? Ne samo finansijske, već na imidž koji će pratiti Rusiju godinama ili decenijama koje dolaze.
Sonin: I dalje mislim da je ovo kraj Rusije kakvu poznajemo. Kada zemlja izađe iz ove noćne more, rata i pojačane političke represije, biće po mnogo čemu drugačija.
I promjena koja se ne može poništiti su stotine hiljada Rusa koji su pobjegli iz zemlje prošle i ove godine, jer su bili protiv rata, bojali se represije ili mobilizacije.
U mojoj industriji, akademskoj zajednici, to su hiljade ljudi - od vrhunskih naučnika, administracije do najboljih brucoša i srednjoškolaca.
Za poništavanje štete koju su donijeli Putinov rat i represija biće potrebna jedna ili dvije generacije, možda i više.
Kao što sada znamo, njemačka nauka nikada nije povratila svoju poziciju u svijetu nakon Hitlerovog uništenja njemačke akademije ranih 1930-ih.
Ruska akademija u 21. veku, naravno, nije bila vodeća u svijetu, ali šteta koju su Putin i njegove pristalice napravile je relativno ista onoj koju je Hitler nanio njemačkoj nauci.
RSE: Kako biste opisali otpor Putinu u Rusiji?
Sonin: Politički protivnici su ili ubijeni kao Boris Njemcov, zatvoreni kao Aleksej Navaljni ili Ilja Jašin, ili prognani kao Ljubov Sobol i mnogi drugi lideri opozicije.
Stotine herojskih lokalnih aktivista su u zatvoru, desetine hiljada su uhapšene tokom antiratnih i antiputinovskih protesta, a još više ih je primorano na izgnanstvo.
Bez ubistava, hapšenja, zastrašivanja, propaganda ne bi funkcionisala. Putinova bezbjednosna policija koja štiti njegovu vlast u Rusiji veća je od ruskih oružanih snaga koje se bore u Ukrajini.
Dvije vrste oligarha Putinove Rusije
RSE: A gdje su oligarsi u svemu tome?
Sonin: "Oligarhe" čine dvije važne grupe.
Jedna su biznismeni, od kojih je većina započela karijeru mnogo prije dolaska Putina na vlast. Neki od njih su imali koristi od privatizacije državne imovine, neki su počeli od nule. Svi su bili izuzetno vični iskorištavanju bliskosti s vlastima za potrebe jačanja biznisa.
Oni su u velikoj mjeri antiratni – kao što bi svaki biznismen trebalo da bude – ali su nekada bili pasivni kao politički akteri.
Oni Putina smatraju katastrofom za Rusiju na način na koji bi smatrali cunami ili tornado. Suočavaju se sa time, ne pokušavajući da to zaustave. Oni će s radošću ispratiti promjenu režima, kraj rusko-ukrajinskog rata, kraj represija i povratak u normalu, ali neće bili pokretačka snaga.
Druga grupa oligarha su Putinovi prijatelji, koje je postavio da vode državne kompanije.
Neki od njih su samo lični prijatelji bez izvršnih sposobnosti, kao što su šefovi naftne kompanije Rosnjeft Igor Sečin i velikog tehnološkog i istraživačkog konglomerata Mihail Kovalčuk ili Vladimir Jakunjin, bivši šef Ruskih željeznica.
Da nije bilo ličnih veza sa Putinom, oni nikada ne bi bili ni na kakvoj izvršnoj funkciji.
Neki od "Putinovih prijatelja" su pogodniji za upravljanje državnim korporacijama, kao što je bivši ministar ekonomije German Gref, koji vodi najveću državnu banku Sberbank.
U svakom slučaju, svi ovi ljudi znaju da onog trenutka kada Putina neće biti, neće biti ni njih, tako da će uvijek biti lojalni.
Niko nije mogao da zaustavi Putina
RSE: Kada govorimo o imidžu, mnogi ljudi poistovjećuju obične Ruse sa režimom u Moskvi. Kako se u tim situacijama osjeća osoba koja je život posvetila borbi protiv Putina? Da li se može govoriti o osjećaju kolektivne krivice?
Sonin: Nisam siguran da imam duboke misli o kolektivnoj krivici, ali svakako osjećam ličnu odgovornost za bol i razaranja izazvana zločinačkim ratom koji Rusija vodi protiv Ukrajine.
Godinama se u Rusiji, kao profesor, građanin, publicista borim protiv izgradnje Putinove autoritarne države, povećanja vojnih izdataka, miješanja u ukrajinska pitanja i, naravno, protiv rata.
Išao sam na svaki javni protest, i u godinama kad je tamo bilo vrlo malo ljudi.
Sada van Rusije, doniram kako bih pomogao Ukrajincima da brane svoju zemlju i opstanu tokom rata, tako i ruskim izbjeglicama i prognanicima.
Prošlog marta bio sam u Kijevu da pomognem kolegama u Kijevskoj školi ekonomije u ovim teškim vremenima, a ove godine ću ponovo otići da predajem tamo.
Desetine – ili možda stotine – mojih kolega i prijatelja čine više od mene da zaustave rat i pomognu Ukrajini.
Ipak, osjećam odgovornost jer je sve bilo uzalud. Nisam mogao – i niko nije mogao – da zaustavi Putina i njegovu družinu da počine zločin pokretanja rata.
Rusija podstiče sukobe širom svijeta
RSE: Nakon ruske invazije obnovljen je jermensko-azerbejdžanski konflikt, sada između Izraela i Palestine i, u manjem opsegu, Kosova i Srbije. Da li primjećujete neku zajedničku nit između svih ovih konflikata?
Sonin: Mislim da Putin naporno radi na podsticanju što više sukoba širom Evrope, a sada i na Bliskom istoku, kako bi odvratio Evropljane i Zapad od rata Rusije i Ukrajine.
U nekim zemljama iskorišćavaju postojeće sporove da posiju podjele i nezadovoljstvo.
Međutim, želim da naglasim - svi ovi sukobi nisu rezultat ruskih ili akcija SAD ili Velike Britanije. U svakom od ovih sukoba postoje duboki razlozi.
Strane imaju svoju istoriju i dugu listu pritužbi - neki od ovih sukoba su ukorijenjeni u vremenima mnogo prije nego što su Rusija, SAD i Britanija i postojale.
RSE: Nedavno su proruske snage pobijedile na izborima u Slovačkoj, imamo mađarsku saradnju sa Moskvom, Srbiju koja se protivi uvođenju sankcija Rusiji... čak i podršku Putinu među građanima Crne Gore. Šta je razlog tome?
Sonin: Ove države su demokratske i prirodno je da ljudi imaju različite preferencije i glasaju za različite kandidate. U Slovačkoj, politika vlade prema ratu Rusije i Ukrajine nije bila glavno pitanje na izborima.
U nekim situacijama, stav prema dešavanjima u svijetu može biti zamjena za neka druga pitanja.
Na primer, neki evropski populista se možda zalaže protiv pomoći Ukrajini i pravi buku o tome koliko je Putin dobar, ali prava briga njihovih glasača je imigracija.
Biti anti-EU i pro-Putinovac u ovom slučaju je samo način da se izraze nacionalistički, izolacionistički stavovi.
Za mnoge ljude u mnogim zemljama, od Kine do Crne Gore, njihov odnos prema ratu Rusije i Ukrajine nije vođen odnosom prema Kijevu ili Moskvi, već njihovim odnos prema SAD kao globalnom lideru.
Naravno, nijedna normalna osoba ne želi da Rusi ubijaju Ukrajince. Ali ne žure da podrže američko učešće preko Atlantika.
Cijena agresije na Ukrajinu
RSE: Da li je mir između dvije države moguć bez snošenja odgovornosti za ratne zločine i ratne odštete? Šta je još potrebno za dugotrajan mir?
Sonin: Mislim da je maštarija da će Putin i drugi ratni zločinci oko njega biti izvedeni pred međunarodnu pravdu. Možda će nekima od njih biti suđeno pod sledećim režimom, ali ne bih se previše tome nadao.
Kada Putin ode, zemlja će krenuti dalje.
Trajni mir se može zasnovati na tome da Ukrajina ima snažnu vojsku i moderan sektor vojne industrije u kombinaciji sa čvrstim bezbjednosnim garancijama kao što je članstvo u NATO.
Vjerujem da će Rusija – posebno ruski narod – imati koristi od toga što je Ukrajina u NATO.
U suprotnom, postoji veliki rizik da će Rusija narednu deceniju potrošiti resurse i napore na pripremu još jedne invazije.
Rusija je već počela da plaća ratnu odštetu – izgubila je 250-300 milijardi dolara koje su zamrznule banke širom svijeta.
Oni će biti vraćeni samo ako Rusija počne da nadoknađuje štetu koju je nanijela Ukrajini, tako je taj novac ionako izgubljen.
A Rusija će uz to morati i da se vrati na evropsko tržište, tako da će plaćanje, recimo, 15-20 odsto prihoda od gasa i nafte izvezenih u Evropu biti svima korisno. Ukrajina će dobiti značajne prihode kao kompenzaciju za štetu, evropske zemlje će plaćati manje za gas, a Rusija će imati koristi od povratka na ta tržišta.
RSE: Šta je sa ruskom ekonomijom? Koje će biti posljedice?
Sonin: Rat, represije i sankcije, pored dvodecenijskog protekcionizma, učinile su ekonomiju manje otvorenom. Putin je ostavio Rusiju bez šansi za održivi rast i razvoj, koji nije bio moguć bez pristupa najnaprednijim tehnologijama i bez konkurentnosti na svjetskim tržištima.
To ne znači da će ruska ekonomija nužno propasti u kratkom ili srednjem roku, ali su izgledi za rast čvrsto ugašeni. Mislim da se kvalitet života iz predratnog perioda neće vratiti prije 2030. Postoji i velika promjena u strukturi ruske ekonomije.
Veoma grubo, najveći dio prihoda od izvoza nafte i gasa se ulaže u vojnu proizvodnju – odnosno ne troše se za dobrobit ljudi i razvoj zemlje.
Vojna proizvodnja i bezbjednosni aparat rastu kao tumor.
Kada Putin ode i rat se završi, oni neće otići preko noći. Demontaža vojne industrije i viška bezbjednosnog aparata biće veoma bolan proces – što je pokazao raspad SSSR-a.