Poslednje dvije sjednice crnogorske Vlade obilježila su sporenja ministara u vezi sa najavom formiranja vladine radne grupe koja treba da pregovara sa vjerskim zajednicama o odnosima sa državom.
Ministri iz različitih političkih partija spore se o tome da li država treba da potpiše ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) ili njenim eparhijama u Crnoj Gori, kakav će biti naziv budućeg ugovora i šta će biti njegov sadržaj, te da li će se pregovarati i sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom (CPC).
Komentarišući namjeru Vlade da pregovorima dođe do sporazuma sa vjerskim zajednicama pravni zastupnik Mitropolije, advokat Dalibor Kavarić kaže za RSE da je pitanje Temeljnog ugovora sa SPC pravno, a ne političko:
"Ovdje nema mjesta politici već se radi isključivo o stručnom pitanju uređenja odnosa između države Crne Gore i SPC koje treba da slijedi najviše moguće standarde a ne nikako programe i agende političkih partija iz kojih su pojedini članovi Vlade."
Predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore Branislav Radulović za RSE ocjenjuje da je veoma dobro da se sve vratilo u prirodnu, pravnu proceduru:
"Do sada nijesmo znali ko pregovara, imali smo različite verzije tekstova (Temeljnog ugovora) koji su figurirali u medijima i to je pokazivalo visok stepen državne neozbiljnosti. Procedura će omogućiti da se eliminišu sve nepoznanice i posebno izraženi populizam."
U čemu je sukob među ministrima
Najglasniji zagovornik potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC su ministri iz prosrpske Socijalističke narodne partije (SNP) koju predvodi potpredsjednik Vlade Vladimir Joković.
Za Jokovića i njegovu partiju Temeljni ugovor sa SPC je osnovni razlog zašto je SNP dio Vlade:
"Kakav će ugovor biti, to zavisi od SPC. Ako bude prihvatljiv SPC, prihvaljiv je i nama. Ne interesuje nas ko će se protiviti nekim odlukama", kategoričan je bio Joković.
Zbog te izjave, portparol Demokratske partije socijalista (DPS) Miloš Nikolić je tražio isključenje Jokovića iz procesa odlučivanja o Temeljnom ugovoru sa SPC jer "Joković brani interese srpske crkve, a ne Vlade".
Na drugoj strani ministar vanjskih poslova Ranko Krivokapić i ministar odbrane Raško Konjević, iz vladajuće Socijaldemokratske partije (SDP), smatraju da Vlada ne može da potpiše ugovor sa SPC zato što nije registrovana u Crnoj Gori kao pravno lice.
"SPC nije registrovana u Crnoj Gori. Pregovarate sa četiri eparhije SPC i to podržavam, one su registrovane u Crnoj Gori i nadam se da ćete postići dogovor sa njima", kazao je Krivokapić u petak (23. jun) na sjednici Vlade na kojoj je usvojena informacija o formiranju radne grupe za nastavak pregovora o uređenju odnosa između vjerskih zajednica i države Crne Gore.
Kako eparhije SPC u Crnoj Gori djeluju Mitropolija crnogorsko primorska, eparhija Budimljansko nikšićka, Mileševska i Zahumsko – hercegovačka.
Radulović predlaže hrvatski model
Pravni zastupnik Mitropolije, advokat Dalibor Kavarić očekuje da u okviru Temeljnog ugovora države Crne Gore sa SPC budu ispoštovani svi domaći i međunarodni propisi iz oblasti slobode vjeroispovjesti.
"Očekujem da se svi ti standardi integrišu u ovom obligacionom aktu sa SPC, odnosno sa njenim eparhijama ali kroz ugovornu stranu koja bi bila SPC kao pravno lice", navodi Kavarić.
Branislav Radulović iz Udruženja pravnika, međutim ukazuje da status pravnog lica imaju četiri eprahije SPC te da država samo sa njima može potpisati ugovor:
"Četiri eparhije SPC su registrovane i evidentirane u Crnoj Gori i imaju svojstvo pravnog lica i one kao takve treba da zaključe ugovor. Podsjetiću da je apsolutno identična situacija bila kada je Mitropolit zagrebačko ljubljanski Jovan zaključio ugovor sa Vladom Hrvatske."
Radulović ističe da bi najlogičnije bilo da Mitropolit Joanikije sa premijerom Abazovićem zaključi ugovor o uređenju odnosa SPC sa državom Crnom Gorom "ukoliko se ugovorne strane dogovore i usaglase".
"Temeljni ugovor" ili smao "ugovor"?
Sporenja među ministrima postoje i naziva tog budućeg ugovora.
Za podržavaoce SPC u Crnoj Gori nazov treba da bude "Temeljni ugovor", a politički protivnici SPC da bude "Ugovor".
Dragutin Papović, poslanik DPS-a koja podržava manjinsku Vladu smatra da SPC sa državom Crnom Gorom ne može potpisati Temeljni ugovor jer nije subjekt međunarodnog prava i nema status državne crkve.
Papović je u autorskom tekstu proslijeđenom medijima istakao da jedino Sveta Stolica (papa i Rimska kurija) ima pravo na takvu vrstu ugovora, budući da Sveta Stolica u međunarodnom javnom pravu ima poseban status, a istovremeno upravlja i državom Vatikan.
I Branislav Radulović smatra da se ugovor sa SPC ne može zvati "temeljni".
I on navodi primjer Svete stolice koja predstavlja državu Vatikan sa kojom je država Crna Gora poptisala Temeljni ugovor:
"Ovdje se radilo o Temeljnom ugovoru između dvije države (Crne Gore i Vatikana). U svim ostalim slučajevima kao što je već urađeno za jevrejskom i islamskom zajednicom, tako i sa eparhijama SPC u Crnoj Gori, Crnogorskom pravoslavnom crkvom, treba zaključiti Ugovor o uređenju odnosa."
U Mitropoliji crnogorsko primorskoj , međutim drugačije tumače termin "temeljni".
Advokat Kavarić kaže da isključivo vezivanje Temeljnog ugovora za ugovore između država nema uporišta u zakonima ni u domaćoj i međunarodnoj sudskoj praksi:
"Termin Temeljni u suštini znači bazni ili osnovni i apsolutno se ne mora vezivati za države. Ugovor može biti temeljni čak i ako je potpisan između privatno pravnih lica a sami termin znači da je on sveobuhvatan, temeljan i detaljan."
Ministri iz SDP-a kao i funkiconeri DPS koja podržava aktuelnu Vladu Dritana Abazovića, odnose se prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi kao vjerskoj zajednici druge države, nazivajući je "Crkva Srbije".
Taj narativ izaziva oštru reakciju podržavalaca SPC.
CPC šalje zahtjev za pregovore sa državom
Poglavar Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) mitropolit Mihailo je 24. juna za "Pobjedu" najavio da će sljedeće sedmice uputiti dopis premijeru Abazoviću za pregovore sa vladinim timom o zaključenju ugovora o uređenju odnosa između države i CPC.
Ugovor sa CPC, koja je nepriznata od drugih pravoslavnih crkava, kao i Vaseljenske patrijaršije, podržavaju DPS i SDP.
No, predsjednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović iz prosrpske SNP, izjavila je da uskoro očekuje potpisivanje ugovora sa SPC, ali ne i sa CPC:
"Očekujemo da se ugovori potpisuju sa kanonskim crkvama. Sa te strane, vrlo je upitno potpisivanje ugovora sa Crnogorskom pravoalavnom crkvom", rekla je predsjednica parlamenta za Televiziju Crne Gore.
Poslanica vladajuće SDP Draginja Vuksanović je u reakciji na izjavu predsjednice parlamenta poručila na Tviteru da se prava CPC ne dovode u pitanje.
Povodom polemike o tome da li sa CPC treba da bude potpisan Ugovor, premijer Dritan Abazović je rekao da Vlada ima identičan pristup prema svim vjerskim zajednicima koje su registrovane u Ministarstvu pravde.
"Vidio sam intenciju CPC, dobrodošli su", poručio je Abazović.
Svi raniji sporovi
Pregovori Vlade Crne Gore i SPC o Temeljnom ugovoru, uz prekide, traju od 2012. godine.
Sporovi između državnih institucija i Srpske pravoslavne crkve o njenom statusu u Crnoj Gori rezultirali su padom dvije posljednje Vlade.
Nakon izglasavanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti krajem 2019. godine, Vlada Demokratske partije socijalista na čelu sa Duškom Markovićem izgubila je parlamentarne izbore u avgustu 2020. godine.
Gubitku vlasti prethodile su višemjesečne masovne protestne litije koju su predvodili sveštenici SPC uz podršku tadašnjih opozicionih stranaka.
Ni prethodni premijer Zdravko Krivokapić, razriješen u februaru ove godine, nije iskoristio svoj mandat i bliskost sa SPC da potpiše Temeljni ugovor. Razlog je izostanak potpunog usaglašavanja dvije strane.
Uzrok pada Krivokapićeve Vlade bile su demonstracije na Cetinju 5. septembra 2021. godine, organizovane protiv ustoličenja mitropolita SPC Joanikija u Cetinjskom manastiru.
Iako je policija intervencijom omogućila mitropolitu Joanikiju da se ustoliči, tadašnji premijer Krivokapić nije bio zadovoljan djelovanjem policije, zbog čega je pokušao da smijeni čelnike bezbjednosnog sektora.
Tako je ušao u sukob sa vicepremijerom Dritanom Abazovićem, koji je na kraju inicirao obaranje Krivokapića, što je obavljeno u parlamentu u februaru ove godine.