Ujedinjena Kraljevina je 31. januara 2020. napustila sada 27-članu Evropsku uniju, tri i pol godine nakon što je zemlja 23. juna 2016. s oko 52 posto glasova na referendumu izglasala prekid članstva dugog skoro pet desetljeća.
Prijelazno razdoblje započelo je 1. februara 2020. godine, u skladu sa Sporazumom o povlačenju koji je postignut nakon dugogodišnjih pregovora.
Prijelazno razdoblje trebalo bi se završiti 31. decembra 2020., rok koji se mogao produžiti za dvije godine, ako se zatraži do 30. juna 2020. Britanska vlada nije tražila produljenje prijelaznog razdoblja.
Do kraja 2020. godine EU i UK trebali bi dogovoriti trgovinski sporazum zbog kojeg je, između ostalog, i predviđeno prijelazno razdoblje, a koji nije mogao biti dogovoren prije izlaska UK-a iz EU-a budući da bi London kao članica imao pravo veta na eventualni sporazum.
London je u međuvremenu saopćio da je jedina vrsta trgovinskog sporazuma za koji je Ujedinjena Kraljevina zainteresirana trgovinski ugovor u kanadskom stilu, koji su Kanada i EU potpisale 2016. godine, a koji je do sad ratificiralo 15 država članica i koji se do ratifikacije u nacionalnim parlamentima primjenjuje kao privremeni.
Nulte carine, nulte kvote i nulti “damping”
Vlada Ujedinjene Kraljevine i Evropska unija slažu se da je cilj sporazuma slobodna trgovina bez ikakvih ograničenja na uvoz ili izvoz, odnosno nulte carine i nulte kvote.
Ono oko čega se ne slažu sažela je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen koja je kazala da nulta carina i nulta kvota zahtijeva da se Ujedinjena Kraljevina obveže na “nulti damping”, ali i pitanja ribarstva, britanskog financijskog sektora, sigurnosti te pitanje Sjeverne Irske i Republike Irske.
Sadašnji britanski premijer Boris Johnson želi maksimalnu slobodu za Ujedinjenu Kraljevinu da kreira svoje politike, za razliku od bivše premijerke Therese May koja je bila spremna zadržati UK u orbiti EU-a kako bi sačuvala neometanu trgovinu. Svoju poziciju Johnsonova vlada objavila je u cijelosti 27. februara 2020.
Britanska vlada želi “sveobuhvatni sporazum o slobodnoj trgovini” sličan ugovorima koje je Bruxelles sklopio s državama poput već spomenute Kanade, ali i Japana i Južne Koreje. Ti sporazumi uklanjaju većinu carina, a zemlje se nisu obvezne pridržavati pravila EU-a.
Naglašavaju da bi sporazum trebao obuhvaćati “gotovo svu trgovinu”, a ne samo robu. Također bi trebao umanjiti prepreke za usluge - koje čine većinu britanske ekonomije.
Osim trgovine, Velika Britanija želi niz zasebnih sporazuma koji pokrivaju ribarstvo, sigurnost i druga područja poput avijacije i nuklearne suradnje. Johnsonova vlada namjerava razviti “odvojene i neovisne politike” u pitanjima kao što su imigracija, konkurencija, okoliš, socijalna politika i zaštita podataka.
Što se tiče nadzora, Ujedinjeno Kraljevstvo želi upravljanje i rješavanje sporova “primjereno odnosu suverenih i ravnopravnih”. Nakon što je odbacila produljenje prijelaznog razdoblja, Johnsonova vlada kaže da je spremna na nikakav dogovor na kraju godine, nakon čega bi se trgovina Ujedinjenog Kraljevstva i EU-a odvijala pod uvjetima Svjetske trgovinske organizacije (WTO).
S druge strane, ministri 27 zemalja članica Evropske unije odobrili su 25. februara 2020. Direktive za pregovaranje o novom partnerstvu s Ujedinjenom Kraljevinom Velike Britanije i Sjeverne Irske.
U ovom pregovaračkom mandatu se navodi da je cilj EU-a “da ima što bliže partnerstvo” s Velikom Britanijom, ali se i naglašava da Britanija “ne može imati ista prava i uživati iste beneficije kao da je zemlja članica EU-a”. Bruxelles opisuje predviđeno partnerstvo kao “ambiciozno”, pokrivajući trgovinu, ali i druga područja, uključujući ribarstvo, provođenje zakona i kazneno pravosuđe, vanjsku odobrili su te sigurnost i obranu.
Velikoj Britaniji se nudi puni pristup jedinstvenom tržištu EU-a, ali pod određenim uvjetima – nulte carine i kvote znače nulti damping – kako je navela predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen. Velika Britanija morala bi ubuduće držati vlastita pravila u područjima kao što su okoliš i zapošljavanje, općenito u skladu s propisima EU-a, ali bi morala primjenjivati i ograničenja EU-a kad se govori o državnoj pomoći.
Drugim riječima, EU je odlučna osigurati “jednake uvjete za konkurenciju”, tako da britanske kompanije ne mogu podrivati ekološke ili radničke standarde te narušiti konkurenciju pumpanjem javnog novca u britanske industrije.
Bruxelles traži i formiranje EU novog upravljačkog tijela koje bi trebalo nadgledati partnerstvo, a njegove odluke bi se mogle uputiti neovisnom arbitražnom vijeću čije bi odluke bile obvezujuće.
Stupanj usklađenosti Ujedinjene Kraljevine s pravilima Evropske unije i pitanje upravljanja glavna su glavna pitanja u pregovorima o trgovinskom sporazumu.
Bruxelles inzistira da su EU standardi “referentna točka”. Britanska vlada odbacuje “svako usklađivanje propisa, bilo kakvu nadležnost Evropskog suda pravde nad zakonima Ujedinjene Kraljevine ili bilo kakvu nadnacionalnu kontrolu u bilo kojem području”, a Bruxelles naglašava da pitanje interpretacije bilo kojeg EU zakona arbitražno vijeće treba poslati Evropskom sudu pravde čija odluka bi bila obvezujuća.
Pronalaženje uzajamno prihvatljivoga međunarodnoga arbitražnog sistema u slučaju sporova jedno je od najtežih pitanja u ovim pregovorima.
EU u sporazum želi ugraditi i pitanje ribarstva i održati zajednički pristup i podijeliti kvote što je iznimno bitno Francuskoj i Nizozemskoj, a UK razdvojiti kao “neovisna obalska država”. EU ima zajedničku politiku za ribarstvo koja omogućuje pristup ribarima iz bilo koje zemlje vodama druge članice EU-a do 22 kilometra (12 nautičkih milja).
Francuska, Danska, Nizozemska i još nekoliko članica EU-a ostvaruju 40 posto ulova ribe u britanskim vodama.
UK bi bez dogovora o ovom pitanju, a prema Konvenciji Ujedinjenih nacija o pravu mora, imao “ekskluzivnu ekonomsku zonu” koja bi se protezala 200 kilometara od njegove obale.
Prema zajedničkoj ribarskoj politici EU-a, ribolovne kvote se raspodjeljuju između zemalja članica koje to dalje distribuiraju ribarima. Britanija nije imala ribarski kapacitet da iskoristi svoje kvote i oko polovice svoje kvote je (pro)davala stranim kompanijama.
Dodatno, Bruxelles traži trajni dogovor kao dio trgovinskog sporazuma, dok UK očekuje godišnje sporazume kakve EU ima s Norveškom koja nije članica EU-a i koji će biti u skladu s biologijom riba, težnjama ribara i ribarstvom.
Još jedan problem je aranžman za financijske usluge, posebno u vezi s načinom utvrđivanja “ekvivalencije” gdje svaka strana priznaje propise druge.
Dok je britanski ribarski sektor 2018. godine bio vrijedan oko 784 miliona eura, britanske financijske usluge vrijedile su te godine oko 144 milijarde eura ili gotovo sedam posto bruto državnog proizvoda (BDP). EU i UK se spore i oko primjene Evropske konvencije o ljudskim pravima, Evropskog policijskog ureda (Europol) i Ureda Evropske unije za pravosudnu suradnju (EUROJUST) te evropskog uhidbenog naloga.
UK zahtjeva pristup bazama podataka Europola i Šengenskog informacijskog sistema bez nadzora Evropske komisije, no tome se protive članice EU-a, posebno Njemačka.
Granica dvije Irske
U međuvremenu se pojavilo još jedno pitanje za koje su se dužnosnici u Bruxellesu i Londonu nadali da je riješeno u dogovoru o britanskom povlačenju iz EU-a, a to je Sjeverna Irska.
Takozvani “backstop” na granici Severne Irske je bio ključna točka sporenja u vrijeme pregovora u Brexitu. I u Londonu i u Bruxellesu žele izbjeći vraćanje klasične granice između dvije Irske, jer bi to ugrozilo mirovni sporazum iz 1998. godine (Good Friday Agreement), mukotrpno postignut nakon više desetljeća sukoba irskih katoličkih secesionista, odnosno pristalica ujedinjenja s Republikom Irskom i protestantskih unionista.
U prijelaznom razdoblju, nakon 31. januara ove godine, dvije strane su se dogovorile da Severna Irska slijedi pravila EU-a kada je riječ o poljoprivrednim i industrijskim proizvodima, a ostatak Ujedinjenog Kraljevstva ne.
Velika Britanija i EU složili su se da ne bude novih provjera ili kontrola robe koja prelazi granicu između Sjeverne Irske koja je dio UK-a i Republike Irske koja ostaje u EU. Potom je britanska vlada priznala da bi mogla prekršiti međunarodno pravo “na poseban i ograničen način”.
Saopćeno je da britanska vlada planira promjenu Zakona o unutarnjem tržištu, odnosno protokola o carinskim aranžmanima “da bi bio jasniji”.
Riječ je o uspostavljanju graničnih punktova u tri luke u Sjevernoj Irskoj za robu koja se transportira preko Irskog mora. Naime, Sjeverna Irska napustit će Carinsku uniju EU-a nakon završetka prijelaznog razdoblja, a u praksi će slijediti carinska pravila EU-a i biti pod nadzorom EU-a.
Time se stvara regulatorna podjela između Velike Britanije i Sjeverne Irske. London sad tvrdi da će se trgovina između Sjeverne Irske i ostatka UK-a odvijati nesmetano, bez dodatnih provjera.
Britanski premijer je nedavno kazao da se dogovor o trgovinskom sporazumu mora postići do 15. oktobra ili da u suprotnom obje strane treba trebaju nastaviti svojim putem, nakon čega bi se trgovina Ujedinjenog Kraljevstva i EU-a odvijala pod uvjetima Svjetske trgovinske organizacije (WTO).
Iz Bruxellesa su upozorili britansku vladu da mora poštivati potpisane obveze te da bi to moglo ugroziti teško postignut mir na irskom otoku, a britanska opozicija uz to tvrdi bi izostanak trgovinskog sporazuma s EU-om, na koju otpada skoro 50 posto izvoza UK-a, uzdrmalo njenu ekonomiju gore nego pandemija Covida-19.
“Britanija ne krši ugovore. Bilo bi to loše za Britaniju, loše za odnose s ostatkom svijeta i loše za bilo koji budući trgovinski ugovor”, rekla je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen citirajući govor Margaret Thatcher iz 1975. godine kritizirajući britansku vladu zbog kršenja sporazuma o izlasku iz EU-a.
Vlada Velike Britanije saopćila je krajem prošle sedmice da je runda neformalnih trgovinskih pregovora s EU-om bila “korisna”, dok je von der Leyen za izjavila da je “uvjerena da je dogovor moguć”.
