"Ako se želite razvesti od svog bračnog partnera, to ne znači da se želite razvesti od svog vlastitog djeteta ili djece, a to je upravo ono što nama naš zakon poručuje", kaže na početku priče otac sedmogodišnje djevojčice iz Sarajeva Emir Ovčina.
Godinu dana od razvoda Emir ne provodi onoliko vremena koliko bi želio sa svojom kćerkom, a pri tome ne može učestvovati ni u njenom odgoju, jer kako kaže za Radio Slobodna Evropa, porodični zakoni u Bosni i Hercegovini ne poznaju zajedničko ili podijeljeno roditeljstvo.
"Imate centre za socijalni rad, koji, čini mi se rade po nekim utvrđenim šablonima, koji kažu da viđate dijete dva puta sedmično po dva sata i svaki drugi vikend i to ne puni vikend jer morate vratiti dijete majci na pola drugog dana vikenda. Imate situaciju da presudu Suda, kakva god da ona jeste, drugi roditelj tumači onako kako on želi, i ako ne želi uslovno rečeno da da dijete, ona jednostavno ne da, pravdajući se time da dijete ne želi ili nađe neki drugi izgovor. Konkretno, iako je presudom doneseno da dijete bude kod mene za Novu godinu, da dijete provede pola raspusta kod mene, to se na primjer nije desilo", kaže Ovčina.
Ukoliko bi postojali bolji zakoni, smatra ovaj otac, onda bi se i bračni partneri bolje ophodili prema cijeloj situaciji. Ovako su, kako kaže, njemu kao ocu uskraćena mnoga prava.
"Imate problem od banalnih stvari, kao što je elektronski dnevnik. Ne možete uticati na djetetove slobodne aktivnosti, jer nemate vremena za to - imate dva sata sedmično u dva dana i to je to, a pri tome ste na ulici s djetetom tih dva sata. To ne može uopšte biti ni kvalitetno vrijeme, koliko god da ga vi kao roditelj osmislite", priča on.
Iskustvo koje je otac blizanaca iz Sarajeva Zdravko Ljubas prošao tokom razvoda navelo ga je na mišljenje da je sistem koji bi trebao podržati ravnopravno roditeljstvo u BiH ne funkcioniše.
"Uvijek sve zavisi od odnosa. Ja ne mogu reći da imam trenutno probleme, jer mogu reći da srećom dovoljno uživam u odgoju djece. Međutim, sve ono što smo, bivša supruga, djeca i ja prošli kroz sam sistem je u najmanju ruku prestrašno. Tu bih nabrojao sve bez izuzetka, znači od centara za socijalni rad, preko sudova, nevjerojatno kompliciranog sistema rada svih tih institucija, do njihove neprofesionalnosti i vrlo površnog rada i nezainteresiranog odnosa," priča on.
Da situacija nije idealna, te da roditelji, bez obzira da li je riječ o ocu ili majki, često budu diskriminisani i u zemljama regiona, svjedoči Dejan Pavlović iz novosadskog Udruženja očeva. Problem je što se zakoni u praksi ne provode, napominje Pavlović.
"Primena zakona nije u funkciji. Taj način ravnopravnog roditeljstva se nikako ne primenjuje i mi tu imamo konstantan problem u svim zemljama u regionu, gdje u sistemu socijalne zaštite i u sistemu pravosuđa se to ne prepoznaje kao jedno od osnovnih ljudskih prava, mislim svako ima pravo da bude roditelj ako je to nastao rođenjem svog deteta, onda ima to pravo", rekao je Pavlović.
Praksa je pokazala da postoje brojni problemi kada je riječ o roditeljskoj ravnopravnosti. Kako je na Panel diskusiji u Sarajevu posvećenoj ovoj temi rekla Samra Filipović - Hadžiabdić iz Agencije za ravnopravnost polova BiH i žene i muškarci imaju probleme nakon razvoda.
"Žene koje nemaju pravna iskustva jednostavno ne dobiju ono što je njihovo. Imamo probleme alimentacije. Jako mnogo žena ne dobivaju nikakvu alimentaciju ili se skrivaju stvarni prihodi pa su te alimentacije potpuno beznačajne. Kada govorimo o muškarcima, često žene kojima pripadne dijete nakon brakorazvodnog procesa koriste djecu kao sredstvo osvete muškarcima", navodi Filipović- Hadžiabdić.
Azra Latić, magistrica sociologije iz Kantonalne javne ustanove za porodično savjetovalište, za Radio Slobodna Evropa kaže da u bosanskohercegovačkim porodicama najčešće ne postoji kvalitetna komunikacija, što ima svoje posljedice.
"Najčešće kada se dešava konfliktna relacija na nivou partnerstva trpe djeca i oni u jednom trenutku postaju nositelji vrlo ozbiljnih simptoma. Dakle, za djecu je veoma pogubno, čak i prikriveni konflikti koji se ne razrješavaju, odnosno koji se gomilaju između roditelja. Za funkcionisanje porodice veoma je važna jasna i otvorena komunikacija, međutim u porodicama na našim prostorima nažalost komunikacija nije dovoljno razvijen alat da bismo bili u mogućnosti da unutar porodice riješavamo nagomilane poteškoće i probleme", objašnjava Latić.
Ona dodaje da u bosanskohercegovačkom društvu u kulturološkom smislu dominira mišljenje da majka samom činjenicom da je ona rodila dijete, polaže više pravo na njega, odnosno na način njegovog odgoja u odnosu na oca.
No, u tome zaboravlja se na osjećaje, želje i mišljenje djeteta, pogotovo starijih od deset godina. To se posebno dešava u konfliktnim razvodima, kada djeca postaju objekt manipulacije roditelja, smatra Jasminka Džumhur, omdusman za ljudska prava u BiH.
"Imate na kraju posljedicu. Upravo je to pitanje da li sudovi često povjeravaju djecu isključivo majkama, a manje očevima, umjesto da se govori o podijeljenom roditeljstvu. podijeljeno roditeljstvo zaista zahtjeva da je zadovoljeno niz pretpostavki da oba roditelja imaju jednake mogućnosti i ono što često zanemarujemo u Bosni i Hercegovini je što se ne uvažava mišljenje djeteta", rekla je Džumhur na diskusiji o ravnopravnom roditeljstvu.
Komitet za prava djeteta Ujedinjenih nacija (UN), napominje Džumhur, skrenuo je pažnju vlastima u BiH na slabu kariku, a to su centri za socijalni rad, ali i da su potrebna istraživanja da se zaista vidi želja roditelja, i jednog i drugog spola, da prihvate staranje o djetetu.
Facebook Forum