Ekspanzija terorističkih akcija izvan Evrope, pre svega na Bliskom Istoku i srednjoj Africi, imala je veliki utjecaj na domaće ekstremističke zajednice što je u posljednjih nekoliko godina pokrenulo veliki broj odlazaka u ratne zone i sudjelovanje u nasilju i u inozemstvu i, nakon povratka s ratišta, u Evropi.
Jedan je to od zaključaka treće godišnje konferencije “Evolucija terorizma: Uvidi iz istraživanja 2019.” koja je 9. i 10. aprila održana u Den Haagu u organizaciji Evropskog policijskog ureda (EUROPOL) i Evropskog centra za borbu protiv terorizma (ECTC).
Tri glavna pitanja, o kojima je raspravljalo više od 250 eksperata, bila su kako geopolitika utječe na razvoj terorizma, što ljude navodi da postanu teroristi te kako se izboriti s terorističkim sadržajima koji se objavljuju na internetu.
Od "džihada" prema "državnosti"
Istaknuto je da promjene izvan Evrope, bile one političke, vojne ili ideološke, izravno utječu na sigurnosnu situaciju u Evropi, ali i da sama Evropa ima vlastitu povijest terorizma i radikalizacije koja dovodi do nasilja. Pri tome se pokušalo odgovoriti i na pitanje da li neka osoba skrene u ekstremizam i radikalizaciju zbog mentalnog zdravlja, društvenog pritiska ili nekih osobnih barijera. Što se tiče objava terorističkih materijala, zaključeno je da je u posljednjih nekoliko godina značajno povećan broj uklanjanja takvog sadržaja s interneta te da terorističke zajednice sad traže nove platforme koje manje nadgledaju sigurnosne agencije.
Joas Wagemakers, profesor s Univerziteta Utrecht koji predaje politički islam s fokusom na selefistički pokret, Hamas, te Muslimansko bratstvo, smatra da je “tzv. Arapsko proljeće pokrenulo internu debatu među džihadistima-selefistima o brojnim pitanjima, a da je prvo pitanje bila demokracija, jer je arapski svijet iznenada dobio otvorenu mogućnost da ima izabrane vlade.”.
“Nakon tzv. Arapskog proljeća pokrenuto je i pitanje džihadističko-selefističke državnosti. Iako se to uvijek činilo utopističkom idejom, sukob u Siriji je, čini se, ponudio jedinstvenu šansu za stvaranje 'islamske države'. Džihadisti-selefisti su se okrenuli od džihada prema stvaranju države”, smatra profesor Wagemakers.
Florence Gaub, zamjenica direktora Instituta za sigurnosne studije Evropske unije (EUISS), je kazala da su događaji na Bliskom Istoku i u Sjevernoj Africi (MENA regija) još od 1970. utjecali na Evropu te da je ta regija oduvijek privlačila tzv. strane borce što je pružalo brojne taktičke i strateške mogućnosti terorističkim skupinama koje imaju ambiciju napasti Evropu ili se baviti organiziranim kriminalom.
Moderne tehnologije
Govoreći o širenju terorističke propagande putem interneta, arabist Peter King koji se od 2004. bavi analizom takvih medija za britansku vladu, konstatirao je da nije nikakva novost da takve skupine koriste moderne tehnologije. King je kazao da je “aplikacija za razmjenu poruka Telegram omiljena među džihadistima”, ali i da ova platforma sve uspješnije uklanja takav sadržaj.
“Oni danas eksperimentiraju i sve više koriste tzv. decentralizirani web, odnosno platforme kao što su RocketChat, Riot i ZeroNet gdje imaju više kontrole nad sadržajem, a vlastima je teže ukloniti ih”, upozorio je King.
Felipe Pathé Duarte, profesor na Institutu za političke nauke i unutarnju sigurnost u Lisabonu, je ocijenio da tzv. Islamska država (IDIL) nije pionir u korištenju društvenih mreža za pridobivanje podrške za svoje aktivnosti, “ali to čini učinkovitije od drugih – s jasnom komunikacijskom strategijom”. Moign Khawaja, istraživač sa Univerziteta Dublin fokusiran na vizualnu propagandu IDIL-a, ukazao je na činjenicu da su profilne slike uključenih u propagandu IDIL-a na društvenoj mreži Twitter pomno birane kako bi se oni koji slično misle lako međusobno prepoznali, pri čemu je analizirao oko 500 profila osoba koje podržavaju IDIL.
Carola García-Calvo sa Kraljevskog instituta Elcano i Univerziteta Rey Juan Carlos osvrnula se na konkretne slučajeve “džihadističke radikalizacije” u Španjolskoj ocijenivši da su dva ključna faktora dovela do radikalizacije osoba uključenih u terorističke napade u toj zemlji od 2012. do 2018.
“Prvi je kontakt s radikaliziranom osobom koja djeluje kao obavještajac, a drugi postojeće društvene veze s radikaliziranim pojedincima”, ocijenila je García-Calvo te ukazala na nužnost razvoja boljih programa, metoda i praksi u borbi protiv ekstremizma u zatvorima.
Mentalno zdravlje i radikalizacija
Hirojasu Nagata, stručnjak za računalnu sigurnost i digitalnu forenziku iz Japana, ukazao je na važnost uklanjanja terorističkih sadržaja s interneta naglasivši da se metode njihove distribucije neprestano mijenjaju. Upozorio je da takav sadržaj posebno utječe na pojavu “vukova samotnjaka” spremnih izvršiti terorističke napade.
Paul Gill s Odjela za sigurnost i kriminalistiku s University College u Londonu, govoreći o pitanju “vukova samotnjaka” i mentalnog zdravlja, kazao je da brojni dokazi i istraživanja sugeriraju da su poremećaji ličnosti zastupljeniji kod takvih osoba nego kod osoba koje su dio neke organizirane skupine.
Među poremećajima koji su najzastupljeniji naveo je šizofreniju, autizam i poremećaj stvarnosti, a manje zastupljeni su anksioznost, depresija i poremećaji spavanja koji se često kombiniraju s drugim uzročnicima stresa.
Facebook Forum