Eric Gordy sa Univerzitetskog koledža u Londonu, za “Zašto?” objašnjava zašto Srbije ne poštuje odluku Ustavnog suda BiH kroz prisustvo predsjednika Tomislava Nikolića na obilježavanju Dana Republike Srpske, iako premijer Aleksandar Vučić stabilnost BiH navodi kao jedan od prioriteta vanjske politike.
- Legitimitet
Osnovna kontroverza u vezi praznika 9. januara vrti se oko dvije stvari:
1) Da li je Republika Srpska postala legitiman entitet uspostavom paralelnih institucija 1992. godine ili uspostavom entiteta u okviru Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine.
2) Da li je RS stvorena putem legitimnih ciljeva i legitimnim sredstvima. Ova pitanja su od vitalnog interesa za vladajuću elitu u Republici Srpskoj jer ona zadiru u srž njihovh tvrdnji o legitimitetu, kao i za percepciju da je Republika Srpska stvorena zločinačkom strategijom prisline promjene stanovništva.
- Simboli
Ona se zadržavaju na dnevnom redu putem medijske i promotivne kampanje koja u prvi plan gura konflikt oko simbola kao način za uvjeravanje javnosti da su njena sigurnost i identitet stalno ugroženi.
Ovo su za Srbiju relativno marginalna pitanja.
Pravno, Srbija, kao i Hrvatska, priznaje Bosnu i Hercegovinu dok BiH priznaje pravo nekim od njenih građana i institucija da održavaju “specijalne odnose” sa susjednim državama.
U zvaničnoj komunikaciji ni Srbija ni Hrvatska ne istupaju iz ovog okvira, dok neslužbeno podržavaju stranke i pokrete čiji cilj je podrivanje države.
- Privlačnost
Čemu ova dvostruka politika?
Jedan od razloga je da ostanu privlačni domaćim nacionalističkim-populističkim pokretima.
Drugi razlog se tiče osiguranja legitimiteta za njihove prekogranične političke, vojne i paravojne aktivnosti u devedesetim.
I dok kompletan legitimitet Republike Srpske zavisi od održavanja percepcije legitimnosti u vezi nasilja iz devedesetih, do određenog nivoa isto važi i za susjedne zemlje.
- Strah
Obje su se odlučile za politiku stalnog konflikta i djelimične istorije, prije nego za istinu i pomirenje.
Moguće je da političari u regiji održavaju vatru ispod ovog starog sukoba iz stvarnog uvjerenja da je to ispravna stvar.
Ali mnogo je izvjesnije da oni to rade jer -- zbog straha od posljedica i od ideološki najmotiviranijeg dijela javnog mnijenja -- smatraju da nemaju izbora.
Zbog toga dvije decenija nakon što je konflikt okončan i dalje povremeno imamo priliku da ga ponovo vidimo kada ga izvode uz pomoć simbola i gesti.
