Više od 80 djece iz Bosne i Hercegovine nalaze se na teritoriji pod kontrolom militantne organizacije "Islamska država Iraka i Levanta" (IDIL) u Siriji i Iraku i predstavljaju "tempiranu bombu" koja može biti glavni sigurnosni rizik kada se vrate, navodi se u najnovijoj studiji koju su uradili profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Vlado Azinović i islamski teolog Muhamed Jusić.
U Istraživanju pod nazivom "Novi zov rata u Siriji i bosanskohercegovački kontigent stranih boraca" se navodi i da su odlasci i povratci iz Sirije gotovo stali početkom 2016. godine. U intervjuu za Radio Slobodna Evropa o detaljima ovog istraživanja govori profesor Vlado Azinović.
RSE: Profesore Azinoviću, objavljen je tek mali dio studije i već je izazvao veliku pažnju javnosti. Naime, podatak da se više od 80 djece iz BIH nalazi na teritoriji koju kontroliše tzv "Islamska država Iraka i Levanta", te da predstavljaju "tempiranu bombu" koja može biti glavni sigurnosni rizik kada se vrate, zaista jeste zabrinjavajući? Kako su ova djeca dospjela tamo i šta se sa njima događa kada uđu u ratno područje?
Azinović: Mislim da prvo treba razjasniti da se radi o procjeni broja i da se vremensko razdoblje na koje se ta procjena odnosi prostire na četiri godine. Dakle, naša je procjena da je u protekle četiri godine otkako traje fenomen odlaska na starna ratišta, na ta ratišta dovedeno ili se tamo rodilo otprilike oko 80 djece.
Dio te djece, više nisu djeca jer su tamo odvedeni sa 15 ili 16 godina i ušli su u punoljetstvo. Dio te djece je nažalost poginuo. Znamo za slučajeve četvoro djece koja su poginula. Jedno dijete je poginulo u borbama, jedno djete je poginulo u automobilu u ruskom zračnom udaru, zajedno sa roditeljima, dakle sa ocem i tada trudnom majkom. Naša je procjena da se nova djeca rađaju još uvijek tamo.
Zašto ta djeca odlaze tamo, mislim da odgovor na to pitanje treba tražiti u trendu koji ovdje postoji otkako je IDIL postao dominantna snaga u Siriji i Iraku. IDIL, naime, poziva ljude na preseljenje i mi imamo činjenicu da iz BiH posljednjih godina se sele kompletne porodice u nekim slučajevima, čak i u tri generacije.
Tako da to za posljedicu ima i pojavu velikog broja djece koja se odvode i koja se rađaju tamo, ali isto tako ima i jednu drugu pojavu a to je da je bh. kontigent u Siriji i Iraku u prosjeku stariji od svih ostalih zato što su u njemu ljudi koji pripadaju trima starosnim uzrasnim kategorijama.
RSE: U studiji navodite da dječaci od 13 ili 14 godina prolaze vojnu obuku prije nego se pridruže borbenim formacijama. Šta to znači za BIH, budući da je riječ o bh. građanima, bh. djeci?
Azinović: To se ne događa samo sa bh. djecom. IDIL ima praksu da mlade tinejdžere, uzrasta 12, 13 do 14 godina, uključuje u jedan dio predborbenih aktivnosti kroz obuku za rukovanje sa oružjem. Mogli smo vidjeti nekoliko video klipova IDIL-ovih propagandnih, koji su postavljeni, u kojima se vrlo jasno indicira da su djeca već uključena u borbene operacije, pa čak i u neka pogubljenja koja smo mogli vidjeti iz Sirije i Iraka.
Šta to znači za BiH zavisi šta će biti sa tom djecom. Ako se ta djeca nekada vrate ovdje, što je malo izgledno, ona bi potencijalno mogla predstavljati i neku vrstu sigurnosne prijetnje, prije svega zbog ideološke matrice na kojoj su odgojena i formirana. Međutim, ukoliko ta djeca ostanu na teritoriji na kojoj su i sada za BiH to neće predstavljati neku neposrednu opasnost.
RSE: U studiji također govorite šta su to moguće mete terorističkih napada u Bosni i Hercegovini. Procjenjujete da bi moguće mete napada mogle biti u Republici Srpskoj ili objekti Islamske zajednice?
Azinović: To je po nama najosjetljiviji dio studije, jer mi ne želimo biti neki zlouki proroci i nagovještavati tamne scenarije i plašiti ljude. Međutim, kada pogledate neke temeljne ideološke odrednice, ove ideološke matrice iz koje se radikaliziraju i potiču ljudi i na odlaske u Siriju i Irak, pa i na izvršenje terorističkih akata u Bosni i Hercegovini, taj antagonistički odnos prema svemu što je drugo i drugačije.
Moguće je zaključiti da će država koja štiti sekularizam i koja štiti pravo ljudi da misle, vjeruju i govore onako kako žele i njeni simboli uvijek biti na udaru takvih ideoloških pokreta. Danas, naravno, manifestacija te ideološke matrice i radikalizacije, mi je vidimo kroz odlaske ljudi u Siriju, međutim to će prestati jednog dana, više neće biti stranih boraca, ali ova vrsta ideološke matrice će konstantno proizvoditi sigurnosne izazove koji su usmjereni protiv ovakve države koja čuva multietnički i multikonfesionalni karakter.
Također, mislimo da zbog posljednje konfrontacije, ideološke, pa ako hoćete i operativne, sa paralelnim zajednicama i parastrukturama, koje djeluju izvan okvira Islamske zajednice, koje produciraju ove ideje na kojima se ljudi radikaliziraju, da bi angažman Islamske zajednice mogao potaknuti ove ljude da za svoje mete potencijalno mogu izabrati ili službenike ili objekte Islamske zajednice.
To je jedna od ozbiljnih slutnji i prijetnji koje imamo, pogotovo zato što je glavna medijska platforma IDIL-a časopis Gabik u svom posljednjem, aprilskom broju, uputio svima onima koji se ne mogu preseliti u Siriju i Irak upravo takav poziv, da napadnu, kako oni kažu, imame kufra, znači imame nevjerništva. U percepciji tih ljudi, to su upravo strukture Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
RSE: Skoro godinu ste istraživali, razgovarali sa svjedocima, predstavnicima sigurnosnih službi u BiH i došli između ostalog do podatka da je broj odraslih muških boraca pao sa 188 - koliko ih je bilo na ratištima u Siriji i Iraku do kraja 2015. na 91. Dio njih se vratio u BIH, a 50 ih je ubijeno na ratištima. Šta nam govori taj trend dakle pada broja onih koji odlaze u Siriju ili Irak?
Azinović: Radi se o jednom vrlo dinamičnom procesu. Mi ga pratimo već pune četiri godine i procjena brojki sa kojima smo mi izašli je bazirana na uvidu u personalne slučajeve. Dakle, uspostavili smo identitete tih osoba. Mi ne govorimo o nekim imaginarnim ljudima. Govorimo o ljudima čija su imena poznata, čiji su datumi rođenja, mjesta rođenja, imena roditelja poznata našim policijskim agencijama. Razlika između naše i procjene agencija za provođenje zakona je u tome što mi ljude koji su tamo tretiramo kao jednu zajednicu. Jer oni jesu zajednica, oni žive u zajednici.
Mi nismo opterećeni nekim formalnim stvarima kao što naše agencije za provedbu zakona moraju biti, a to je da li su oni formalno-pravno državljani BiH. U toj zajednici ima puno ljudi koji su rođeni u BiH, ali su se iselili iz nje i više formalno nemaju njeno državljanstvo. U toj zajednici su i ljudi koji nisu iz BIH, nisu ni rođeni ovdje, ali su porodičnim vezama povezani sa našim ljudima i žive sa njima, udane su za njih neke žene, oženjeni su neki muškarci.
Mi, za razliku od agencija za provođenje zakona, na te ljude gledamo šire i naše su brojke nešto veće nego što su službene procjene. Agencije za provođenje zakona u BiH moraju voditi računa o tome ko je od tih ljudi formalno-pravno državljanin BiH jer onda protiv njega mogu poduzeti kaznene mjere i sankcionirati nedozvoljene odlaske na strana ratišta.
Što se trendova tiče, jedan broj ljudi se vratio, negdje otprilike četvrtina se vratila, četvrtina je poginula, otprilike polovina ih je još tamo. To je trend otprilike koji korespondira sa nekim općim trendovima koje primjećujemo među evropskim kontigentima stranih boraca. S tim što je smrtnost ljudi iz BIH skoro dvostruko veća od evropskog prosjeka. Evropski prosjek je negdje otprilike oko 14 posto, a naše procjene govore da je skoro četvrtina, znači između 24 i 26 posto državljana BiH, odnosno pripadnika ove zajednice, poginulo. Po nama, to može biti potvrda činjenice da ti ljudi nisu imali prethodnu vojnu obuku.
Mi vrlo često možemo vidjeti u našim medijima senzacionalističke naslove o novootkrivenom kampu ovjde ili ondje, međutim, višegodišnje istrage naših agencija za provedbu zakona nikada nisu otkrile da takav centar ili kamp za obuku postoji. Kada govorimo o tim kampovima mislimo na neko mjesto gdje postoje smještajni kapaciteti, kapaciteti za trening. Takvi objekti u BiH ne postoje, što naravno ne znači da ne možete uzeti dvije ili tri puške malo eksploziva povesti trojicu ili četvoricu mladića negdje u šumu ili planinu i sa njima ponekad nešto vježbati. Ali, neke sistematske vojne obuke koja prethodi odlascima u Siriju ili Irak očito nema.
RSE: Čini se da je kada je riječ o BiH najvažniji dio studije onaj koji kaže da su odlasci i povratci iz Sirije su gotovo stali početkom 2016?
Azinović: Tako je. Mi već u 2015. godini nemamo povrataka. U 2016. je bilo nekoliko povrataka koji su zapravo ekstradicije, ljudi koji su pobjegli iz IDIL-a, sa lažnim dokumentima, koji su uhapšeni u Turskoj i nakon provjere identiteta utvrđeno je da su bh. državljani pa su izručeni BiH.
Nema povrataka zato što većina ljudi koja nakon 2014. godine odlazi u Siriju i Irak, odlazi da se ne vrati. Ti ljudi vjeruju da slijede praksu poslanika Muhameda da obavljaju hidžru i da se sele u jednu državu koja je na neki način organizirana, formatirana po vrijednosnom sistemu sa kojim se oni identificiraju i nema više potrebe da žive u nekim zabačenim selima u Gornjoj Maoči, Dubnici, Ošvama ili bilo gdje drugo. Oni se sele u jednu novu sredinu koja nastaje i formatira se prema uzusima sa kojima se oni identificiraju. Zbog toga nema povrataka.
Povrataka nema i zbog toga što više nije lako ni otputovati niti se vratiti iz Sirije i iz Iraka. Većina ovih ljudi pri dolasku uništava bh. pasoše, fotografiraju ih i postavljaju ih na internet na svoje Facebook profile, kao krunski dokaz svog “razvoda” sa starom nevjerničkom sredinom iz koje potiču i svoje vjernosti novoj sredini novoj državi u koju se useljavaju. Pa onda kada, sada u posljednje vrijeme izloženi koalicijskim napadima, neki od njih žele da se vrate nemaju putne dokumente i ne mogu putovati na način na koji bi to željeli.
Osim toga, znate da je sankcioniran odlazak bh. državljana u Siriju i Irak, da agencije za provedbu zakona jako pomno motre zajednice iz kojih se najviše regrutiraju ti ljudi, a povezani su ovim paralelnim strukturama o kojima se govori posljednjih mjeseci, tako da jedan oblik otvorene i suptilne represije također prevenira dio odlazaka.
RSE: I ranije ste, pa i u ovom novom istraživanju, napominjali da ljudi koji su iz BiH otišli na strana ratišta, potiču iz socijalno ugroženih miljea. Veliki dio njih ima i policijske i sudske dosjee. Da li to zapravo znači da država i društvo ne funkcionišu najbolje kada je riječ o sprečavanju ove pojave?
Azinović: Nastojali smo biti vrlo oprezni kada je riječ o izricanju takvih sudova. Objektivno kad pogledate, veliki broj tih ljudi dolazi iz marginaliziranih sredina, nemaju posla, nemaju kvalifikacija, teško žive. Ali s druge strane, kad pogledate, vrlo veliki broj građana Bosne i Hercegovine živi u potpuno istovjetnim ekonomskim uvjetima, pa se ne radikaliziraju u nasilje. Prema tome, svoditi, kao što se to obično u akademskim krugovima radi, te okidače ili faktore koji potiču na radikalizaciju, samo na marginalizaciju, na osjećaj nepravde, nedostatak novca ili prilika za posao, na neki način je malo redukcionističko i mislim da ne vodi računa o svim ostalim faktorima.
Mi smo pokušali utvrditi postoji li neki univerzalni profil tih ljudi. I naravno, nismo uspjeli jer univerzalni profil ne postoji ni ovdje ni u drugim dijelovima svijeta. Međutim, povratništvo u kriminal je jedna od vrlo jasnih odrednica koje nam se stalno ponavljaju. Znači, mi mislimo da najmanje četvrtina ovih ljudi, vjerovatno i više, ima prethodne policijske dosjee, pravomoćne presude, ili su bili predmetom policijskih obrada.
Veliki broj tih ljudi također ima veze sa bosanskohercegovačkom dijasporom, najčešće u Europskoj uniji, najčešće u Austriji i u Njemačkoj. Ne mislim da je Bosna i Hercegovina kao društvo zatajila konkretno u odnosu prema tim ljudima, jer Bosna i Hercegovina je kao nefunkcionalna država zatajila prema svima nama, prema svim građanima. Prema tome, ne mislim da su oni posebno pogođeni nefunkcionalnošću Bosne i Hercegovine, ali očito da njena nefunkcionalnost, neangažiranje preostalnih društvenih i vrijednosnih korektiva koje nam stoje na raspolaganju, doprinose i procesu radikalizacije, ne samo u ovaj oblik ekstremnog nasilja, nego i mnoge druge.
Mi zapravo ne mislimo da je radikalizacija u militantni selefizam npr. glavni sigurnosni problem za BiH. U državi koja nema razriješen temeljni problem zbog kojeg je počeo rat, a to je da li je ona jedinstvena ili je podijeljena, mislim da postoje puno ozbiljniji sigurnosni izazovi o kojima ne vodimo možda toliko računa, a koji mogu izazvati puno ozbiljnije sigurnosne prijetnje.
RSE: U istraživanju navodite i neke preporuke kako bi se ova pojava suzbila. Koje su najznačajnije za bh. društvo?
Azinović: Mi mislimo da se moramo angažirati kao društvo u prevenciji, moramo angažirati preostale kapacitete u medijima, u porodicama, u obrazovnom sektoru, u nevladinom sektoru, angažirati se kao društvo kojem se ovo događa, a ne da se ponašamo kao do sada, kao društvo koje ovo gleda kao da gleda neki od onih stupidnih reality TV programa, kao nešto s čime mi nemamo nikakve veze sve do trenutka kad se nekome nešto dogodi, a i onda po pravilu zavapimo za policijom i pravosuđem, kao jedinim alatima za borbu protiv ovoga.
Mislim da je potrebna jedna mobilizacija društva, podizanja svijesti o ovome, mislim da je neophodno odgovorno se odnositi prema ovom problemu. Tu prije svega mislim na naše političke elite i na medije koji nastoje izmanipulirati ovaj problem u dnevnopolitičke svrhe i za iskorištavanje u potpuno pogrešnom pravcu. I isto tako mislim da nismo dovoljno kapacitirani da se s ovim kao društvo i država, ako hoćete, do kraja izborimo sami. Mislimo da bi jedan prilagođen pristup bosanskohercegovačke europske integracije, kroz ranije otvaranje poglavlja 23 i 24, koja su najzahtjevnija, ali koja donose najvidljivije i najrelevantnije promjene, a tiču se reforme pravosuđa, političke odgovornosti, suzbijanja korupcije, mogla povratiti povjerenje građana u Bosnu i Hercegovinu kao jednu funkcionalnu državu i odvratiti ih od avantura koje nosi radikalizacija za odlaske u Siriju, ali isto tako radikalizacija u etnonacionalističke pokrete, na koje također nismo imuni.
Facebook Forum