Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH (VSTVBiH) ostalo je pri ranijem zaključku koji se odnosi na zabranu nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama, te će radi boljeg razumijevanja sadržaja i suštine ovog zaključka objaviti javni memorandum na web-stranici VSTV-a u kojem će biti detaljnije razjašnjeni i interpretirani razlozi za njegovo donošenje.
VSTVBiH će, istovremeno, i s istim ciljem, pristupiti razgovorima, odnosno otvaranju dijaloga s predstavnicima svih vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, te zainteresiranim predstavnicima zakonodavne i izvršne vlasti u BiH.
Sadržaj je to zaključka, artikuliranog i usvojenog nakon opsežne rasprave vođene o ovoj temi, a u kojoj su elaborirani brojni pravni i drugi specifični aspekti i pitanja proistekla iz šireg općedruštvenog konteksta, a razmatran u sklopu tačke dnevnog reda – Analiza u vezi nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama.
Predsjednik VSTV-a BiH Milan Tegeltija je, otvarajući raspravu po ovoj tački dnevnog reda, naveo da je spomenuti zaključak izazvao puno polemike i krivih interpretacija u javnosti.
Kazao je da se ne radi o odluci o zabrani hidžaba, nego da se radi o stavu VSTV-a koji se odnosi na sva vjerska obilježja, odnosno dopisu koji je Vijeće na zahtjev sudova i tužiteljstava u BiH proslijedilo kao smjernicu za provođenje zakonskih ovlaštenja proisteklih iz Zakona o sudovima u FBiH, Zakona o sudovima u RS-u i Zakona o sudovima Brčko Distrikta BiH, a čijim odredbama je zabranjeno ispoljavanje vjerske, nacionalne i političke pripadnosti, te isticanje takvih obilježja u sudovima spomenutih nivoa.
Tegeltija je podsjetio da su u VSTV-u, u međuvremenu, zaprimili pismo reisul-uleme Islamske zajednice u BiH Huseina ef. Kavazovića, koji je reagirao u vezi sa spomenutim zaključkom, konstatirajući da su njime prekršena prava određene kategorije građana.
U raspravi koja je prethodila usvajanju spomenutog zaključka analizirani su način donošenja razmatranog zaključka, uz ocjenu da je to trebalo uraditi na transparentniji način, te da je tim povodom trebalo voditi širu javnu raspravu, a s obzirom na društvenu osjetljivost pitanja u vezi s vjerskim slobodama i ograničenjima na tom planu.
