Članica Džudo kluba Nippon, Aleksandra Samardžić, osvojila je titulu najbolje sportašice Bosne i Hercegovine u 2015. godini, koju će definitivno pamtiti po najboljim rezultatima u karijeri. Osamnaestogodišnja Aleksandra je iste godine, između ostalog, u Bosnu i Hercegovinu donijela i dva europska odličja.
RSE: Aleksandra, 2015. godine ponijeli ste titulu najbolje sportašice u BiH. Koje biste još rezultate izdvojili iz ove i prethodnih godina?
Samardžić: U prethodnoj godini najznačajniji mi je rezultat srebrna medalja sa Evropskog prvenstva do 23 godine, održanog u Bratislavi. Pored toga sam osvojila i bronzanu medalju na prvenstvu juniora, do 21. godine na Evropskom prvenstvu. Imam dva zlata sa Evropskih kupova za seniore i zlatnu medalju sa Balkanskog prvenstva za seniore.
RSE: Je li džudo dovoljno cijenjen i prepoznat sport u Bosni i Hercegovini?
Samardžić: Džudo je, definitivno, najtrofejniji olimpijski sport u Bosni i Hercegovini, a mislim da je još uvijek daleko iza ovih sportova sa loptom, kao što su fudbal ili košarka. To je taj naš mentalitet - i u zemljama u regionu je isto tako. Fudbal je na prvom mjestu, bez obzira što nemaju nekog velikog uspjeha.
RSE: Koliko je teško ostvariti se kao vrhunski sportaš ili sportašica u BiH s obzirom na nedovoljna ulaganja države?
Samardžić: Izuzetno je teško, potrebna su velika odricanja. Svakom sportisti je teško, a pogotovo nama u BiH kad znamo da nemamo u državi dovoljno sredstava za sport. Jako je teško, međutim, mislim da volja i želja te naš entuzijazam mogu preći svaku prepreku.
RSE: Koliko je potrebno odricanja za jednu uspješnu sportsku karijeru?
Samardžić: Jako puno odricanja. Ta odricanja kreću od malih nogu, sa prvim treninzima i propuštanjem nekih ekskurzija, izlazaka i slično. Kasnije, kako postaje i ozbiljnija karijera, dolazi i do većih odricanja i zahtjeva, tako da mislim da je izuzetno teško, međutim, mislim da se na kraju uvijek isplati.
RSE: Smatrate li da su uspješni sportaši graditelji dobrog imidža BiH u svijetu i koliko to domaće vlasti prepoznaju?
Samardžić: Definitivno mislim da su sportisti najveći ambasadori naše države. Mislim da je više ljudi čulo za Bosnu i Hercegovinu u prethodnoj godini preko našeg Amela Tuke nego preko bilo kojeg političara. To je definitivno pokazatelj da su sportisti najbolji ambasadori.
RSE: Prve korake napravili ste u džudo klubu Berkovići. Danas ste članica sarajevskog kluba Nippon. Kako je izgledao Vaš profesionalni put i razvoj? Bilo je sigurno lijepih i teških trenutaka?
Samardžić: Tako je, ja sam iz Berkovića. Jednu godinu sam provela u Trebinju, i prije dvije i po godine sam došla u Sarajevo. Bilo je naravno i teških i lijepih momenata, međutim, kada sebi postavite određeni cilj i idete prema njemu, mislim da nema prepreke koja se ne može preskočiti. Ukoliko nešto jako želimo, mislim da to možemo i ostvariti.
RSE: Što biste preporučili mladima koji se žele baviti džudom, i općenito sportom? Što bi ih trebalo motivirati?
Samardžić: Ako su zainteresovani, ako vole sport, definitivno trebaju da se uključe. Mislim da je to odlično za mlade jer se pomoću sporta mogu usmjeriti na pravi put i odvojiti od nekih stvari koje nisu dobre za njih.
RSE: Je li Bosna i Hercegovina zemlja sportskih talenata?
Samardžić: Mislim da smo izuzetno bogata i talentovana nacija što se toga tiče. Međutim, problem su te finansije i nedostatni uslovi. Tako da, na žalost, često propadaju ili odlaze u druge reprezentacije i države i to je najveći problem.
RSE: Šta vas očekuje u tekućoj godini?
Samardžić: Ovo je olimpijska godina. Ja nisam još ostvarila tu olimpijsku normu. To mi je neki cilj za sljedeću godinu, da uspijem izboriti tu normu. Ako to ne uspijem, onda u drugom dijelu sezone imam juniorske turnire i juniorsko Svjetsko prvenstvo, posto sam ja još uvijek juniorka. Tako da, ako ne uspijem da se ostvarim na tom seniorskom planu zbog godina, onda imam i juniorski uzrast.
