Piše Charles Recknagel, priredila Sabina Čabaravdić
Novinarka Hadidža Ismailova postala je poznata nakon što je pisala o korupciji u zemlji u kojoj se kritika vlasti rijetko tolerira, a najćešće kažnjava. Nakon sedam mjeseci u istražnom pritvoru, Ismailovoj napokon počinje sudjenje, u petak, 24.jula.
Tužilaštvo joj spočitava klevetu, utaju poreza, nezakonito poslovanje i zloupotrebu ovlasti, na šta Hadidža odgovara da su optužbe politički motivirane, a da je njen pritvor očigledan dokaz represije u Azerbejdžanu.
Novinarka je svojim radom evidentno jako naljutila vlasti, ali i druge moćne azerbejdžanske figure. Šta je otkrila i koga je naljutila, pitanja su na koja smo tražili odgovor.
Hadidža Ismailova istraživala je nepotizam na najvišem nivou u Azerbejdžanu, uključujući i porodicu predsjednika Ilhama Alijeva. Njeni su prilozi emitovani u programu azerbejdžanskog servisa Radija Slobodna Evropa, koji je na lokalnom nivou poznat kao Radio Azadlik. Slušaoci širom zemlje čuli su njene priče, ali su ih predstavnici vlasti ignorisali, odbijajući odgovoriti na bilo koji detaljan navod iz Hadidžinih priloga.
U augustu 2010. Ismailova je otkrila da je Vlada, tokom privatizacije ogranaka državne avio-kompanije AZAL uključujući i banku, potpuno zaobišla Odbor za privatizaciju državne imovine, osnovan kako bi se osigurali transparentni natječaji.
Koristeći dokumente dobivene u državnom Odbora za sigurnost novčanih transakcija, Hadidža i njena koleginica Ulvije Asadzade otkrile su da su medju novim vlasnicima banke i dva člana porodica dvojice visokih državnih funkcionera. od visoko pozicioniranih dužnosnika. Jedna je supruga predsjednika AZAL-a, Zarifa Hamzajeva, a druga Arzu Alijeva, kći predsjednika države.
U maju 2012., u zajedničkoj istrazi Radija Slobodna Evropa i Projekta za izvještavanje o organiziranom kriminalu i korupciji (OCCRP), Ismailova otkriva da je “prva familija” lično profitirala od izgradnje Kristalne dvorane, objekta vrijednog 134 miliona dolara, izgradjenog za potrebe takmičenja za pjesmu Eurovizije.
Porodica Alijev bila je “skriveni vlasnik” gradjevinskog preduzeća Azenco, koje je opet bilo “tihi vanjski saradnik” s njemačkom firmom Alpine Bau Deutschland AG, jedinom tvrtkom koja se pojavljuje u službenim papirima kao izvodjač radova na koncertnoj dvorani.
Prateći zamršenu strukturu i trag novca, Hadidža je otkrila da su većinski vlasnici u preduzeću koje je registrovano na kućnu adresu tadašnje predsjednikove supruge i njegovih dviju kćerki.
Azenco je rutinski dobijao ugovore za projekte koje financira država. Samo u 2010.godini, prema bilješkama Agencije za nabavku, njihova je vrijednost iznosila 79 miliona dolara.
Hadidžino istraživanje pokazalo je i kako su dvije kćeri Ilhama Alijeva povezane sa najvećim azerbejdžanskim mobilnim operaterom Azercell.
Hadidžini izvještaji bili su prvi takve vrste u Azerbejdžanu. OCCRP urednik Drew Sullivan kaže kako je ona bila prva osoba koja je otkrila imena porodice Alijev, umiješanih u poslove za koje su vlasti tvrdile da nemaju ništa s tim.
"Ona je bila ta koja je došla s prvim dokazima, koji su bili izuzetno važni jer razbijaju iluziju", objašnjava Sullivan. "Propaganda koju provode vlasti omogućava ljudima da zaborave, ali kad vidite dokaze, a kad su dokumenti tamo, ne možete više ništa sakriti. Činjenica da su vlasti reagovale prema Hadidži tako kako su reagovale, dokazuje da je njen rad bio učinkovit”, precizira Sullivan.
On kaže kako je Ismailova bila svjesna opasnosti koju sobom nosi istraživanje “prve porodice”, ali je prihvatila taj rizik.
"Ona je na sopstvenoj koži osjetila kako se vlada u Azerbejdžanu i ona zna te ljude koji se bave nasiljem, organizovanim kriminalom. Oni su zli, lično doživljavaju svaku kritiku, i u stanju su 'slomiti' svakog ko im se nadje na putu: političku stranku, poslovne ljude ili bilo koga drugog. S obzirom da je Hadidža sve to znala, znala je i da će biti uhapšena. A to je iskrena hrabrost!”, zaključuje Sullivan.
Novinarka Radija Slobodna Evropa nastavila je pisati, unatoč rastućem pritisku da prekine, prvo od anonimnih izvora, a kasnije izravno od vlasti.
U martu 2012. godine primila je nepotpisanu poruku s fotografijama i video snimkom koji u njenoj spavaćoj sobi tajno bilježi naintimnije trenutke neke osobe. U pismu je upozoravaju da će snimke objaviti, ako se ne počne “ponašati”. Ona je odgovorila javno osudom primitivne ucjene koja je neće zaustaviti, nakon čega se snimak pojavio na internetu.
Nepunu godinu kasnije, objavljen je novi video, a u februaru je pozvana na “informativni razgovor” pod sumnjom da odaje državne tajne Sjedinjenim Američkim Državama. Kada je, i poslije toga, nastavila pisati, 5.decembra 2014. godine, na temelju optužbi da je bivšeg kolegu podsticala na samoubistvo, završila je u pritvoru.
Optužbu je njen bivši kolega povukao, ali su je vlasti ostavile u zatvoru pod novim optužbama za klevetu, utaju poreza, nezakonito poslovanje i zloupotrebu ovlasti.
Lišavanje slobode Hadidže Ismailove izazvalo je široku reakciju u svijetu sa zahtjevom da ju se pusti na iz pritvora. Američki PEN centar dodijelio joj ove godine nagradu "Barbara Goldsmith" za slobodu pisanja, a u uvodnicima su New York Times i Washington Post njeno hapšenje označili “jedinicom mjere za represiju u Azerbejdžanu”.
U kratkoj bilješci koju je iz zatvora poslala Azerbejdžanskom servisu Radija Slobodna Evropa Hadidža kaže:"Svi znate da sam ovdje zbog razotkrivanja korupcije. Jedini način da se ovom režimu dokaže da nije u pravu, jeste nastavak razotkrivanja korupcije, nastavak odbrane prava potlačenog naroda. Da, to je cijena koju valja platiti. Ali, je vrijedna toga!"
Azerbejdžanski vlasti su 26.decembra 2014.godine pretresle prostorije Radija Slobodna Evropa u Bakuu i bez objašnjenja zapečatile redakciju. Zaplijenili su dokumentaciju i opremu, te,mimo zakona privele zaposlene u policiju, gdje im nije dozvoljena pravna pomoć. Pravni zastupnik Biroa u Bakuu odstranjen je iz Suda kada su zaposlenima izrečene mjere zabrane putovanja u inostranstvu.
Iako je biro u Bakuu zatvoren, program Radija Azadlik nastavio se emitovati iz Centrale u Pragu.
