U najnovijem izvještaju o stanju ljudskih prava u svijetu Amnesti internešnal u dijelu koji se odnosi na Crnu Goru navodi da su odluke domaćih sudova u predmetima ratnih zločina i dalje nedosljedne u odnosu na ono što su međunarodna praksa i pravo u toj oblasti. Nezavisni novinari su i dalje predmet prijetnji i napada, a policijski službenici za koje se sumnja da su odgovorni za zlostvaljanja i mučenja i dalje ostaju nekažnjeni.
U Izvještaju o stanju ljudskih prava u svijetu u 2014 i 2015 godini Amnesti internešnal podsjeća da su Komitetprotiv torture i Radna grupa UN-a utvrdili da u pojedinim predmetima ratnih zločina crnogorski sudovi nijesu u potpunosti primjenjivali domaće pravo kao i da su pogrešno tumačili međunarodno humanitarno pravo.
Kao primjere navode oslobađajuću presudu iz decembra 2013. godine u predmetu Kaluđerski laz za zločin nad izbjeglicama sa Kosova koji su u aprilu 1999. godine prema optužnici počinili bivši komandant JNA i 7 vojnih rezervista.
U izvještaju Amnesti takođe podsjeća da je crnogorski Apelacioni sud potvrdio osuđujuću presudu 4 ci rezervista JNA okrivljenih za mučenje i zlostavljanje250 hrvatskih zatvorenika u logoru Morinj u 1991- 1992. Iz te organizacije ukazuju da su oni osuđeni na zatvorske kazne koje su znatno ispod minimuma za takva zlodjela, uz ocjenu da sud evidentno nije dobro odmjerio ozbiljnost tog zločina.
Milan Radović, koordinator Građanske alijanse za ljudska prava kaže da je Amnesti samo konstatovao ono na šta i domaći civilni sektor ukazuje godinama a to je da u Crnoj Gori nema političke volje za suočavanje sa prošlošću.
„Pa zato imamo i presude gdje dolazi do određivanja kazni ispod minimuma sa jedne strane, ili imamo kao što je slučaj u Bukovici gdje su apsolutno svi optuženi bili oslobođeni gdje se čak i javno govorilo da je tužilašvo pogriješilo prirodu krivičnog djela. Takođe, nema postupaka za odgovornost zbog tih grešaka. Ono što takođe govori da nema stvarnog suočavanja sa prošlošću jeste činjenica da su do sada na optuženičkoj klupi bili smao oni koji su najniži u tom lancu odgovornosti dok se još tamo nijesu našli odgovorni po komandnoj i političkoj odgovornosti“, komentariše Radović.
Napadi na novinare
Navodeći kako su nezavisni mediji i novinari i dalje izloženi prijetnjama i napadima Amnesti internešnal podsjeća da je komisija za praćenje istraga u tim i drugim slučajevima napada tražila ponovno otvaranje istraga što je učinjeno u predmetu povodom ubistva Duška Jovanovića.
Podsjećaju i da su osumnjičeni za napad na Tufika Softića iz 2007. godine uhapšeni pod optužbom za pokušaj ubistva kao i da su nastavljene istrage napada na dnevnik Vijesti i da je bilo hapšenja u slučaju napada na novinarku Dana Lidiju Nikčević.
Ocjenjujući stanje prava LGBT osoba u Crnoj Gori Amnesti daje pozitivnu ocjenu za održavanje podgoričke Povorke ponosa, koju je uspješno obezbjeđivala crnogorska policija.
Amnesti, međutim, konstatuje da su u 2014. godini nastavljeni diskriminacija LGBTI osoba, prijetnje i fizički napadi. Osim napada na pojedine LGBT osobe Amnesti podsjeća i na neriješene napade na prvi LGBT Socijalni centar u Podgorici.
Konstatuje se da počinioce tih napada nadležni organi rijetko identifikuju, a i napadači koji su završili na sudu kažnjeni su prekršajno iako u crnogorskim zakonima postoji sankcija za krivično djelo zločin iz mržnje koje do sada domaći sudovi nijesu primjenjivali, navodi Amnesti.
Stevan Milivojević iz LGBT Foruma Progres saglasan je sa ocjenom da nema kvalitetnog procesuiranja i sankcionisanja napada na seksualne manjine u Crnoj Gori, ali vjeruje da će već u narednom izvještaju ocjene biti bolje.
„U ovom trenutku već radimo sa tužiocima kako bi smo unaprijedili njihove kapacitete da zaista procesuiraju te slučajeve, a nastavljamo i rad sa policijom kako bi se i njihova uloga u tome unaprijedila“, navodi Milivojević.
U izvještaju Amnesti internešnal iskazuje zabrinutost zbog postojanja policijske torture i nastavka raširene prakse da se pojedinci i dalje često privode u policiju ili pozivaju na tzv. informativne razgovore, što, po njihovoj ocjeni, otvara prostor za moguće zlostavljanje.
Podsjećaju na slučaj premlaćivanja pokojnog Aleksandra Pejanovića u betonjerci 2008. godine za šta su u oktobru prošle godine tri policajaca osuđeni na tri mjeseca zatvora jer su pomagali u izvršenju tog krivičnog djela. Amnesti, međutim ukazuje i da su policijski zvaničnici odbili da otkriju identitet 10 pripadnika specijalne jedinice za koje se sumnja da su učestovali u premlaćivanju Pejanovića.
„Vrlo često imamo situacije da su optuženi samo oni policajci koji su najniži u hijerarhiji, a da se ne ispituje komandna odgovornost posebno u slučaju Pejanović gdje smo imali navode čak i policijskih službenika da je komanda stigla sa vrha. Javnost do danas nije dobila odgovor ko je to naredio. Naprosto radi se i o vjerovatnom zataškavanju i upravo zbog toga je neophodan adekvatan odgovor države da se takvo ponašanje neće tolerisati i da će biti sankcionisano propisno zakonima“, zaključuje Milan Radović iz Građanske alijanse.
