Najnoviji, četvrti, zahtjev bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića za ponovnim otvaranjem njegovog procesa haški suci su još jednom odbili, zaprijetivši mu pri tom sankcijama ukoliko im i dalje nastavi bespotrebno odvlačiti vrijeme potrebno za donošenje njegove prvostupanjske presude.
Karadžić u haškom pritvoru čeka presudu po 11 točaka optužnice za dvostruki genocid, progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce (1992-1995), no i dalje se ne miri da je suđenje gotovo te koristi sva pravna sredstva kako bi ga otvorio.
Zadnji zahtjev temeljen mu je na izjavi svjedokinje Mirsade Malagić, koja je prilikom jedne sarajevske konferencije o ratnim zločinima potkraj 2013. godine „pozvala na najteže kažnjavanje optuženog zbog navodnih zločina u Srebrenici“.
Malagić je kao svjedokinja dala iskaz na suđenju optuženom o gubitku sinova, muža i braće u Srebrenici, kao i o noći užasa u Potočarima 12. srpnja 1995. godine kada su pripadnici srpskih snaga klali, silovali i zlostavljali zarobljene ljude.
No zbog izjave koju je dala na konferenciji u Sarajevu 2013. godine Karadžić je sucima ustvrdio – kako je pokazala pristranost zbog čega bi trebalo ponovno utrditi probacijsku vrijednost i dokaznu objektivnost njezinog iskaza sa suđenja. Odnosno, zatražio je otvaranje procesa kako bi uvrstio Malagićinu izjavu iz 2013. godine, a koja mu je ustvrdio je – tek postala poznata 2015. godine nakon što je publicirana pa ju nije mogao uvrstiti do završnih riječi u procesu 2014. godine.
Prema odgovoru tužiteljstva na zahtjev Karadžića, Malagićina izjava iz 2013. godine – ima malu dokaznu vrijednost za slučaj, a s tim se u svom zaključku složilo i tročlano prvostupanjsko Raspravno vijeće.
„Ako Vijeće zaključi da izjava predstavlja svježi dokaz, zahtjev treba biti odbačen budući da stvarno nema nikakvu dokaznu vrijednost“, navedeno je u odgovoru haškog tužiteljstva koje je osporavalo i „svježinu“ izjave kao dokaza, budući da je Malagić već prije dala sličnu izjavu u vezi oficira Vojske Republike Srpske (optuženim za Srebrenicu), a što je Karadžiću bilo poznato.
Upozoreni pravni zastupnici optuženog
Suci su se dijelom složili u razmatranju zahtjeva kako su slične informacije bile dostupne Karadžiću već ranije, ali da izjava „ide dalje od toga“ pa da stoga dijelom predstavlja „svježi dokaz“. No u odbijenici su i potvrdili argumentaciju tužiteljstva – kako izjava Malagić data na konferenciji 2013. godine „nema nikakvu dokaznu vrijednost u procjeni kredibiliteta njezinih dokaza“ te da stoga ne postoje uvjeti za ponovno otvaranje slučaja „u interesu pravde“.
Na kraju su suci upozorili Karadžića i njegove pravne savjetnike – da nisu poslušali uzastupne instrukcije Vijeća – da prestanu upućivati „neozbiljne zahtjeve koji samo odgađaju ekspeditivnost slučaja i ne promoviraju interese pravde i napredovanje njegovog slučaja“.
„Vijeće podsjeća pravne zastupnike optuženog da podnošenje zahtjeva se ne može shvaćati kao numerička vježba kako bi se Vijeće i strane u postupku zauzele te će se razmotriti mjere koje se mogu poduzeti ukoliko ovo upozorenje ne bude ozbiljno shvaćeno“, direktno su zaprijetili suci nakon opetovanih zahtjeva optuženog (koji se brani sam), a koje nisu smatrali opravdanima.
