Raspravno vijeće u slučaju protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića odbilo je treći u nizu zahtjeva optuženog za ponovnim otvaranjem slučaja – kako bi optuženi uvrstio u dokazni spis obrane - svjedočenje Fadila Banjanovića koje mu je tužiteljstvo dostavilo tek u studenom ove godine „makar ga je imalo u svom posjedu 10 godine“.
Suci su odlukom potvrdili da je tužiteljstvo „prekršilo pravilo o objavljivanju dokaza“ budući da je spomenuti iskaz objavljen Karadžiću tek ove godine, no i utvrdili da nema „pravne osnove u zahtjevu optuženog“ za ponovnim otvaranjem slučaja „jer informacije u dokumentu nisu od značaja za utvrđivanje kredibiliteta Banjanovića“.
Tužiteljstvo se prethodno usprotivilo Karadžićevom zahtjevu, tvrdeći da kasnije dostavljeni dokument ima minimalnu dokaznu vrijednost (što je Vijeće već utvrdilo u odluci po 95.podnesku), da u svom zahtjevu optuženi miješa – standard ponovnog otvaranja slučaja sa standardom uvrštavanja dokaza te da bi ponovno otvaranje procesa nepotrebno odužilo postupak.
Banjanović je inače svjedočio kao svjedok haške optužbe u slučaju protiv bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića i vođe srbijanskih radikala Vojislava Šešelja – u vezi zločina srpskih snaga u Kozluku i općini Zvornik. Tijekom svjedočenja je opisao progon oko 2000 stanovnika bošnjačke nacionalnosti iz Kozluka i zlostavljanje koje su proživjeli tijekom puta prema mađarskoj granici 1992.godine.
No Karadžićevi suci su istaknuli kako Banjanovićev iskaz nema preveliku vrijednost za slučaj budući da većinom govori – o poslijeratnom povratku Bošnjaka - što pak nije vezano uz srž sadržaja dokaza (u vezi optužbi za dvostruki genocid, progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce (1992-1995)).
Budući da je dokazna vrijednost Banjanovićevog svjedočenja već razmatrana u 95.po redu podnesku Karadžića u vezi kršenja objavljivanja dokaza od strane tužiteljstva, suci su ga opomenuli u odbijenici „da zahtjev (za ponovnim otvaranjem slučaja) ne odražava efektivno korištenje resursa optuženog ili Vijeća“, odvraćajući optuženog i njegovog pravnog savjetnika – da podnose slične zahtjeve „koji jednostavno odgađaju ekspeditivnu prirodu suđenja i ne promoviraju interes pravde“.
U odluci po 95.podnesku Karadžića suci su naime već utvrdili da je tužiteljstvo prekršilo pravilo o objavljivanju dokaza (jer ga nije dostavilo optuženom što je prije moguće), no i da prava optuženog nisu time povrijeđena.
Karadžić i dalje traži dokaze u svoju korist
Nakon završnih riječi u postupku održanih ove godine, Karadžić u haškom pritvoru očekuje prvostupanjsku presudu koja je najavljena za drugi dio 2015.godine.
Iako je prvostupanjski postupak dovršen optuženi ne miruje već i dalje nastavlja pravni rat protiv haškog tužiteljstva, nedavno zatraživši dodatnu provjeru – je li su mu objavljeni svi dokumenti – izražavajući uvjerenje da je optužba i dalje u posjedu nekih, navodno, potencijalno oslobađajućih dokaza. Za njima Karadžić također još uvijek traga.
Tijekom dugogodišnjeg suđenja tužiteljstvo i obrana (koju je Karadžić zastupao osobno) pozvali su više od 550 svjedoka i podnijeli više od 10 tisuća dokaznih predmeta, što je proizvelo 165 tisuća stranica transkripata i dokumentiranih dokaza.
Tužiteljstvo je inače također željelo ponovno otvoriti svoj dokazni postupak u vezi izvođenja dokaza o pronađenoj grobnici Tomašica kod Prijedora (u vezi optužbi za genocid u općinama 1992.godine), no to nije dozvoljeno na suđenju Karadžiću – za razliku od suđenja zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću.
Suci su na suđenju Mladiću zaključili da je tužiteljstvo spremno izvesti dokaze koji za vrijeme suđenja Karadžiću još nisu bili kompletirani. Njihovo izvođenje se očekuje tijekom 2015.godine.
