Kultura u Crnoj Gori nije na listi prioriteta, ni Vlade u Podgorici, a može se reći ni ukupnog društva. To, međutim, ipak ne znači da u ovoj oblasti nema događaja koji se, po značaju, ne mogu izdvojiti. Izbor, naravno, zavisi od ličnih afiniteta.
Film "Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa", crnogorskog reditelja Nikole Vukčevića, je po mnogima kulturni događaj godine u Crnoj Gori, sa čim se slažu i mnogi od onih koji nisu ni gledali film jer snimiti dugometražni igrani film u postojećim uslovima, samo po sebi predstavlja podvig.
"Apsolutno sam siguran da sam sa svojim saradnicima dao najbolji dio sebe. Bilo bi zaista divno da to zaista jeste tako i da to, o čemu govorite, iskomunicira sa publikom na taj način", kaže reditelj Vukčević.
Novinarka Marijana Kadić Bojanić kaže da joj je film "Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa" probudio nostalgiju za gradom i vremenom kojeg više nema.
"Film mi se mnogo dopao jer se u njemu pojavljuje Titograd, grad kojeg sam mnogo više voljela, i dan danas ga više volim, nego Podgoricu", ističe ona.
Filmski kritičar, Vuk Perović, smatra da će, ako država pod hitno ne učini prave korake, prestati da se prave i ovi filmovi, koji su svjetlo dana ugledali samo zahvaljujući velikom entuzijazmu umjetnika i njihovom višegodišnjem naporu da ih završe.
"Ovaj film bi trebao da bude još jedan važan podsticaj da se što prije donesu novi zakoni za kinematografiju, da se na jedan pravi način riješi finansiranje crnogorske kinematografije. Mislim da je smo pitanje dana kada će energija, koja sada izgleda neiscrpna kod nekih filmskih autora, vrlo brzo i presušiti", konstatuje Perović.
Muzičar Vlado Maraš, kao najvažniji događaj u oblasti kulture u Crnoj Gori tokom 2014. izdvaja gostovanje acid jazz sastava globalne slave, Jamiroquai, koji je nastupio u okviru ljetnjeg Sea Dance festivala na budvanskoj plaži Jaz.
"Ja sam krajem osamdesetih i početkom devedesetih, kao srednjoškolac, prvi put došao u kontakt sa tom grupom i za mene je to ljetost bilo neko intimno zadovoljstvo. Činjenica je da mi ipak kasnimo za nekim civilizacijskim standardom jer je Jamiroquai bio u Evropi prije petnaestak godina hit bend. Ne treba zaboraviti da su ljudi dolazili sa strane da gledaju taj koncert Jamiroquia jer je to spektakl i za evropske okvire", kaže Maraš, te podcrtava:
"Dobro je što su ljudi imali priliku ga čuti, čak i sa zakašnjenjem koje objektivno jeste 10 - 15 godina, kada je bio njihov zenit. Uživali su u jednom takvom nivou, i produkcijskom i izvođačkom i autorskom. Bilo su i tri-četri hita, koje zna čitava planeta. To čuti uživo i na licu mjesta je benefit za naše napaćene duše."
Profesorica književnosti, Božena Jelušić je za kulturni događaj godine izabrala obilježavanje stogodišnjice rođenja najznačajnijeg crnogorskog romansijera Mihaila Lalića, čija su djela prevedena na desetak svjetskih jezika.
"Riječ je o autoru koji je uspio da prikaže univerzalne konstante, istorijske potrebe ljudi da ostvare sjajne ideje i činjenicu da se te sjajne ideje nikada ne realizuju do kraja zbog toga što je ljudski materijal, figurativno rečeno, kvarljiv i zbog toga što i najbolja ideja, u uslovima kada je taj ljudski materijal sprovodi, uvijek doživljava svoj poraz. Riječ je o autoru koji je imao snage da, pored tog snažnog mitologizma u sva četiri romana, priđe još jednoj većoj temi, a to je konstrukcija plemenskih mitova i samozaljubljene slike o sebi", navodi Jelušić.
"On je zaista na jedan izvanredan način razapeo crnogorsku samo-zaljubljenost i dekonstruisao je na način da to društvo, uz njegovu pomoć, može početi da ozdravljuje", zaključuje Božena Jelušić.
