Da u Crnoj Gori nečija privatnost itekako može biti zloupotrebljena, najslikovitije je pokazao brutalni napad tabloida Informer na izvršnu direktoricu MANS-a, Vanju Ćalović, što je izazvalo oštre reakcije brojnih domaćih i međunarodnih organizacija.
Sud je u dva navrata zabranjivao već objavljene tekstove uperene protiv Ćalovićke, ali to kao da nije zaustavilo tabloid da dalje najbrutalnije zadire u njenu privatnost.
Šta piše u zakonima a koliko u stvarnom životu građani Crne Gore uspijevaju da sačuvaju svoju privatnost od sličnih zloupotreba?
Slučaj Inforemer, koji na žalost nije jedini, samo pokazuje koliko su mediji danas zbog tiraža i senzacionalizma, ili iz nekih drugih - političkih ili ekonomskih interesa, spremni da zloupotrijebe nečiju privatnost. U toj praksi koja predstavlja i grubo kršenje novinarskog kodeksa i etike prednjače pisani mediji.
"Kad se danas govori sa stanovišta etike o kodeksima i stvarima koje bi novinar trebao dobrovoljno da poštuje u medijskoj sferi, a pogotovo u našem regionu, koji je dodatno izranjavan sukobima i tranzicijom, onda to djeluje prosto neozbiljno, kao nešto što je nemoguće. Čak nije ni utopija. Utopija makar ima malo nade, a ovdje trenutno nema nade", navodi dugogodišnji novinar Momčilo Coja Stojanović.
Da li je uopšte danas moguće preduprijediti zloupotrebu privatnosti na javnoj sceni?
Osim grubog nasrtaja na nečiju privatnost u javnim glasilima, to svojevrsno nasilje nad nečijom ličnošću sve više se odvija i na Internetu, pogotovo na socijalnim mrežama, gdje smo imali slučajeve da se objavljuju privatne fotografije i video snimci pojedinih osoba bez njihovog znanja i pristanka.
Šta je predvidio zakon - kako se to može spriječiti i sankcionisati?
"Naš Krivični zakonik je u jednom dijelu, na jedan vrlo kvalitetan način, definisao takav problem. U članu 197. Krivičnog zakonika Crne Gore, određeno je krivično djelo iznošenje ličnih i prodičnih prilika. To je krivično djelo učinio onaj koji iznosi ili prenosi nešto iz ličnog ili porodičnog života nekog lica, što može škoditi časti ili ugledu. Definitivno je određeno da će se neko takav kazniti novčanom kaznom od 3.000 do 10.000 eura", ističe advokat Zdravko Begović.
Oštećeni, čiji je ugled narušen a privatnost zloupotrijebljena, može tužiti osobu koja je eventualno fabrikovala audiovizuelni sadržaj a sankcije za to krivično djelo mogu biti i drastičnije.
"Imamo i teži stav tog krivičnog djela koji se tiče iznošenja ili prenošenja informacija koje bi mogle dovesti do težih posljedica za oštećenog. U takvoj situaciji zakonodavac je bio strožiji i predvidio je novčanu kaznu od najmanje 8.000 eura", pojašnjava Begović.
Osim objavljivanja privatnih audio-vizuelnih sadržaja među težim primjerima kršenje prava na privatnost je i objavljivanje informacija o poginulima u saobraćajnim nesrećama.
Iz Agencije za zaštitu ličnih podataka tim povodom su u nekoliko navrata apelovali na medije da se uzdrže od ishitrenog objavljivanja ličnih podataka poginulih osoba.
Član Savjeta te agencije, Radenko Lacmanović, navodi i druge primjere kršenja prava na privatnost u Crnoj Gori među kojima su i oni za koje su odgovorne i državne institucije.
"Najčešće se pravo na privatnost krši posredstvom video nadzora, koji je u Crnoj Gori toliko rasprostranjen, da više uopšte nismo sigurni, ni gdje, ni ko nas snima. Također pravo na zaštitu privatnosti u Crnoj Gori se krši kroz povećan obim obrade ličnih podataka, kada su u pitanju privredna društava, odnosno bankarski sektor, putem kopiranja ličnih karata i zadržavanja identifikacionih dokumenata", smatra Lacmanović.
Kada bi smo izvodili ocjenu za nivo poštovanja prava na zaštitu privatnosti u Crnoj Gori ona ne bi bila zadovoljavajuća, ali se ipak popravlja.
"Nije na zadovoljavajućem nivou ali, obzirom da smo jedna od posljednjih zemalja u regionu koji smo oformili Agenciju za zaštitu ličnih podataka, kao nadzorni organ, ipak idemo bržim tempom od nekih zemalja iz okruženja", zaključuje Lacmanović.
