U Bosni i Hercegovini najčešće se krše prava manjina - etničkih, nacionalnih, seksualnih. Prema ocjeni aktivista za prava LGBT osoba, u BiH je došlo do pomaka, ali ova populacija još uvijek nije prihvaćena u bh. društvu.
Prema većini istraživanja, homofobija predstavlja glavni uzrok kršenja prava LGBT osoba. Posljedice homofobije ogledaju se u šikaniranju, ali i fizičkim napadima na aktiviste ove populacije.
Direktor Centra za ljudska prava iz Sarajeva, Saša Madacki, tvrdi kako su balkanska društva u biti, fobična, te da generacije odrastaju u raznim vidovima zabrana:
"Mi rastemo u zabranama. Prva zabrana koju dobiješ kao dijete, odnosno pedagoška uputa je - nemoj da se smiješ oplakaćeš, nemoj to raditi odnijeće te Cigani, ne budi peder, daj mi bombonu. Mi smo isključivo isključivi", kaže Madacki, te ističe:
"Prvo smo isključivi, pa smo onda fobični, pa živimo u patrijarhalnoj matrici, pa smo tradicionalni. Mentalitet je takav. Ne rađa se kao homofob. Postaješ to i društvo utiče na tebe. Mi smo društvo, i to moramo uvijek naglasiti, visoko tolerantno na nasilje."
Prema istraživanjima Sarajevskog otvorenog centra, u Bosni i Hercegovini je svaka treća LGBT osoba žrtva nekog vida nasilja. No, tek svaka sedma odluči se to prijaviti nadležnim institucijama.
"To je dobrim dijelom posljedica toga što institucije koje su nadležne da se bave slučajevima napada na LGBT osobe nisu dovoljno senzibilizirane i ne znaju na tačan način kako da adresiraju taj problem. Bilo je dosta slučajeva, kada osobe prijave napad, da se policijski službenici, koji izlaze na teren, njima podsmijevaju zbog njihove seksualne orijentacije", pojašnjava Zlatiborka Popov Momčinović, profesorica na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu.
"Drugi aspekt je strah od indirektnog autovanja jer kada LGBT osoba prijavi slučaj napada, ona se na neki način registruje u državnim dosjeima i na taj način se i indirektno deklariše, a mnoge LGBT osobe, zbog okruženja u kojem žive, nisu još spremne da se deklarišu", navodi ona.
Jedno od glavnih uporišta za LGBT zajednicu u BiH je Zakon o zabrani diskriminacije, kojim se zabranjuje diskriminacija i poticanje na diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Primjena Zakona još uvijek je minorna:
"Kada je diskriminacija u pitanju, kada se pokreće proces, pitanje je samog zakona i odredbi koje kažu da je dokazivanje na strani onoga ko je optužen da je počinio diskriminaciju, to jeste, on treba da dokaže da je nije počinio. To su dugotrajni procesi i sam proces je vrlo težak. Drugo, mi pitanje diskriminacije zapravo nikada nismo uveli ni u škole", riječi su Saše Madackog.
"Kada pričamo o kršenju ljudskih prava, pričamo o nasilju na ulici. Nije to kršenje ljudskih prava, to je kršenje krivičnog zakona, to je počinjeno djelo protiv tijela. Zapravo, ljudska prava krši isključivo država jer ona je garant ljudskih prava i u Ustavu su ljudska prava pobrojana i država je dužna da ih štiti kroz svoje mehanizme", smatra direktor Centra za ljudska prava iz Sarajeva.
Sitni, ali bitni koraci ka poštivanju prava svih građana u Bosni i Hercegovini, bez obzira na vjersku, nacionalnu, seksualnu ili neku drugu orjentaciju, napravljeni su.
Neophodno je edukovati građane, te raditi na usvajanju načela tolerancije, naročito kod mlađih generacija.
