Reportaža iz Cerske: Bježe sa svoje zemlje – od zemlje

Naselje Čelebići (opština Vlasenica) pretrpjelo je kataklizmu usljed posljednjih poplava i klizišta. Selo nije potpuno uništeno, ali je (zauvijek) napušteno. Klizište sa planine Rogosija poptpuno je uništilo tri kuće, u jednoj je nastradala starica Hanifa Čelebić, ali su i ostale kuće u opasnosti. Ogromne količine zemlje sručile su se i na mjesnu džamiju, zatrpale je, a da je postojala, svjedoči minaret koji stoji uspravno.

U Mjesnoj zajednici Cerska ima desetak naselja koja su pretežno smještena na obroncima visokih planina Udrč i Rogosija. Obilne kiše od prošle sedmice nanijele su ogromne štete ovom području. Omaleni Cerski potok, podivljao je i donio velike probleme mještanima.

Poplavio je objekte, usjeve, uništio plastenike, odnio most kod mjesne škole u centru Cerske. Putni pravac blokiran je jer su se ogromne količine zemlje sručile na cestu.
Ipak, zaobilaznim, makadamskim putem, obroncima planine Udrč, može se doći u neka naseljena Cerska područja. Ali, do naselja Čelebići, niko ne može doći. Niko se ne smije uputiti do kuća u ovom selu jer je klizište još uvije aktivno i prijeti da odnese kompletno selo.

A, ovdje je već dosta uništeno. Negdje pri vrhu planine Rogosije, sa lokacije koja se zove Oštri vrh, pokrenulo se klizište, zatrpalo tri kuće, a u jednoj od njih nastradala je starica Hanifa Čelebić. Oštri vrh je pokazao svoju oštrinu.

Svi mještani su napustili ovo selo i smjestili se kod komšija. Čelebići su sada nesigurni i, vjerovatno, niko se ovdje neće ni vratiti. Boje se i bježe od planine Rogosije. Bježe od straha da se klizište ne proširi i ne pokrene i ostale kuće.

„Bilo je strašno. Čuli smo da se nešto lomi, da puca na sve strane. Pogledali smo, nema kuća, nema džamije! Hanifina kuća bila je potpuno pokrivena zemljom. Strahovali smo za njen život. Nije joj niko mogao pomoći. Sahranjena je u Vlasenici. Ovo što nam se desilo je katastrofa“, govori Jasmina Osmanović.

Rahima Čelebić iselila se iz svoje kuće i smjestila se kod. Imala je stoku, prodala je sve ovce. Nema uslova da se više brine ni sama o sebi. U vrijeme naše posjete, Rahimu nismo pronašli jer je otišla u planinu da potraži dvoje odbjeglih jagnjadi.

„Došla je kod mene i pitala može li se smjestiti ovdje. Odmah sam je primila. Rahima je ponovo izbjeglica, samo sada nije otišla dalje. Odavde, iz moje kuće, sada gledamo njenu kuću koja je još u opasnosti. Išle smo tamo. Kuća je ispucala i nema uslova da se u njoj živi. Ipak, Rahima kaže da bi željela ostati ovdje. Voli ona svoj kraj. Zato se ovdje i vratila. Rekla je da će sačekati, da vidi hoće li se zemlja smiriti, pa da se opet vrati pod Oštri vrh, u svoju kuću. Ja je tješim i kazujem da će se vratiti, a Bogami, teška je situacija. Mislim da tu više nema života. Svaki dan očekujemo da i ostale kuće odu u dolinu. Ako kuće odu, otići će i Rahima ponovo u izbjeglištvo. Nismo više ovdje ni mi sigurni. Za vrijeme prošlog rata svi smo izbjegli u Srebrenicu. Bježali smo od granata, a sad od svoje zemlje bježimo sa svoje zemlje.“, govori Fata Osmanović.

Mjesna džamija takođe je potpuno zatrpana. Iz zemlje viri samo minaret . Za sada klizište miruje, a ako se pokrene, postoji opasnost da kompletan objekat ode u podnožje hirovite planine Rogosija.

U podnžju planine Rogosije, u centru Cerske kod mjesne osnovne škole nalaze se kuće porodice Hasanović. Klizište im je uništilo pomoćni objekat.

„Mislili smo da neće biti tako opasno. Nismo se plašili ni malog Cerskog potoka, ali je on podivljao i uništio nam usjeve. Nismo očekivali ni klizište, a ono nam je odnijelo ovaj objekat. Zemlja je došla do kuća. Ostale su čitave, ali se još uvijek plašimo da zemlja ne krene sa ovog brda. Boravimo ovdje preko dana, čistimo, ali u kućama ne spavamo“, kaže Mevlida Hasanović.

Nešto podalje su tri lijepe kuće. U dvorištu sjedi usamljena starica Hasnija Kujrak.

„Ovdje je bio užas. Voda je podrovila jednu kuću, u njoj ne smijem da boravim. Odnijela je i most, popravili su ga. Tu je blizu i naša učiteljica. Oni imaju farmu krava, ali niko ne može ovdje da dođe, da otkupi mlijeko. Asfaltni put nam je u prekidu. Svaki dan prospu oko 100 litara mlijeka u potok. Dadnu meni mlijeka. Ali, najteže mi je za vodu. Ne smijemo da pijemo ovu našu. A donatori se ne zaustavljaju pored naših kuća, svi idu naviše. Meni niko ni flašu vode da ponudi", jada se Hasnija.

Humani ljudi ovih dana zaista obilaze ugrožene stanovnike u Cerskoj. Nude pomoć svih vidova, ali neki ,ipak, budu, zaobiđeni. A, svi stanovnici Cerske su u stanju potreba.