Tabla za označavanje minskog polja nalazi se pored njive koju u dobojskom selu Hodžići obrađuje Ahmet Avdić. „Mina je ovdje načičkano na svakom koraku. Ja sam pola njive ogradio, pola je ostalo - ne smijem dalje maketi. Ipak sam vojnik davno bio, pa otprilike strateški gdje pripadaju mine poznajem. I obilježeno je. Evo ovaj dio ovdje. Ostalo jedno pola dunuma, ne smijem ući - minirano“, kaže Avdić
Mine, BiH
Minska polja prostiru se skoro oko cijelog sela koje se nalazi na međuentitetskoj liniji između opština Doboj i Doboj Istok, kaže mještanin Sejfudin Osmić. „Do sada nam je poginulo petero ljudi ovdje na minskim poljima. Selo je skroz okruženo minskim poljem“, dodaje Osmić
U ovom selu živi oko 300 stanovnika, od kojih je većina nezaposlena. Minirani teren ovim ljudima ne predstavlja samo sigurnosnu prijetnju, nego utiče i na njihov siromašni kućni budžet, objašnjava Ahmet Avdić. „Skučeni smo prostorom - ne smijemo raditi zemljište, ne smijemo u šumu ući. Čovjek ima gore šumu, sasušila se, ali ne smije otiću u šumu svoju da usiječe drva, nego mora kupiti.“
A upravo zbog bijede i siromaštva nastradali mještani Hodžića ulazili su u obilježena minska polja. Prije dvije i po godine u eksploziji zaostale mine u ovom selu je ranjen Salih Hasanamidžić, dok je njegova supruga poginula. Salih kaže da sa sedamnaestogodišnjom kćerkom živi od dvadesetak eura mjesečne invalidnine. „Ja mislim gdje se god šta zasije, nije dobro. Bijeda većinom, nema. Ja cijeli rat bio, od pravog do zadnjeg dana, sav isječen - 35 maraka kao ratni vojni invalid. Kako ih nije, bolan, stid to voditi na spisku tamo? Ja da sam u mogućnosti, bilo bi me stid čovjeku pogledati u oči. Bi, bogami“
Prije desetak dana u obilježenom minskom polju između Doboja i Usore poginuo je i Fadil Kamarić iz okoline Tešnja, pored čijeg su tijela demineri pronašli alat - pilu i sjekiru, što upućuje na zaključak da se i ova nesreća dogodila zbog sječe drva u rizičnom području.
Lugar Anto Kesedžić kaže da stanovnici na rubnom području između dva bosanskohercegovačka entiteta zbog loše ekonomske situacije često ignorišu oznake kojima su obilježena minska polja. „Na svojim čestim obilascima ovuda skrećem svakome pažnju da se ne ulazi u minska polja, da se ne vrši sječa drvne mase u tim rejonima – jer mine su ostale, niko ih nije povadio s obje strane. Ali ljudi na svoju ruku rade. Kad kažeš nemoj, on i dalje na svoju ruku:’Ja znam, ja sam tu bio...’ Ja poznajem teren dosta dobro. Vidljivo je da su tu rovovi bili, da su tu tranšeji bili, da je tu bila ratna zona“, rekao je Kesedžić
„Često se sredstva koja obilježavaju sumnjiva minsko područja otuđuju, ali se i ignoriraju. U ovom slučaju baš se desilo da je čovjek prošao pored table na kojoj je vidno obilježeno da je zabrana. Međutim, znate, mi smo takvi - možda nema, možda ima, pa se ide na sreću. I nesreća se desi. Nažlost, ovo su česti slučajevi. Sada je proljeće, biće tu i berba gljiva i ogrjeva. Za raznim potrebama ljudi idu“, kaže deminer Federalne uprave civilne zaštite Lojzo Udovičić
Šire područje Doboja minirano je uglavnom na prostoru između dva bosanskohercegovačka entiteta gdje su se nalazile ratne linije razdvajanja i ubraja se među najzagađenije i najopasnije dijelove BiH. Nedavno je Vlada Japana za deminiranje na teritoriji Doboja izdvojila oko 400.000 eura, a prema riječima lokalnih zvaničnika, u narednom periodu dio prostora biće očišćen od mina zahvaljujući pomoći njemačke vlade. „Opština Doboj je na neslavnom, prvom mjestu po broju mina u BiH. Toliko imamo mina da ne možemo ovakvom dinamikom čišćenja ni za narednih 100 godina da očistimo mine“, rekao je predstavnik CZ Doboj Milko Vidaković.
Mine, BiH
Prema evidenciji nadležnih, u cijeloj BiH 15 posto građana živi pored obilježenih polja smrti sa oko 120.000 mina, među kojima su i jedne od najopasnijih na svijetu - protupješadijske odskočne i rasprskavajuće mine PROM1 koje su se proizvodile u bivšoj Jugoslaviji.
Stanovnici dobojskog sela Hodžići koji stanuju između bivših borbenih položaja kažu da uz minska polja već 18 godina odrastaju njihova djeca. U ovom selu miniran je i teren iza gola i koša na dječijem igralištu, koje je zbog toga najčešće prazno. Mještani Hodžića ne vjeruju da će njihovo selo, a kamoli cijela BiH, biti bezbjedni do 2019. godine, kako je to predviđeno Državnom strategijom protuminskog djelovanja
