Sudije u raspravnom vijeću odlučile su da će, prilikom donošenja presude, djelomično uvažiti navodni sporazum između Radovana Karadžića, pred Haškim tribunalom optuženog za genocid i ratne zločine, i Ričarda Holbruka.
Sporazum sa Holbrukom kao olakotna okolnost
Raspravno vijeće Haškog suda u postupku protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića djelomično je uvažilo zahtjev optuženog da mu se tijekom izricanja kazne uzme kao olakšavajuća okolnost – sporazum koji je navodno zaključio s Ričardom Holbrukom (Richard Holbrooke), bivšim američkim diplomatom i jednim od tvoraca Daytonskog mirovnog sporazuma za BiH.Nedavno preminuli Holbruk je pak negirao te Karadžićeve tvrdnje prilikom njegovog uhićenja, tvrdeći da je samo potpisao sporazum u Beogradu sa srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem i dvojicom Karadžićevih suradnika 1996.godine – o napuštanju svih dužnosti optuženog u RS. Prema njegovim riječima - Karadžić je naknadno izmislio da je taj sporazum podrazumijevao i imunitet od međunarodne pravde. OPŠRINIJE...
No, nigdje se ne pominje da su zločini za koje se tereti pred Tribunalom, počinjeni između 1992 i 1995. godine.
Direktor sarajevskog Istraživačko-dokumentacionog centra Mirsad Tokača kaže da nema dokaza da je takav dogovor postojao. I da je postojao, riječ je o političkom dogovoru koji ni na koji način ne može obavezivati Tribunal:
„Prosto je apsurdno da neki političar nekome u nekom razgovoru može da obeća da neće biti krivično gonjen. To je potpuno apsurdno. Takvi dogovori nemaju nikakvu obavezu za sud i ne mislim da bi bilo kakva vrsta takvih obećanja mogla uticati na sud. To je potpuna besmislica“, kaže Tokača.
Sudije u raspravnom vijeću su, kako prenose mediji, prihvatile Karadžićevo pozivanje na praksu Haškog suda - da se dobrovoljno odustajanje od političkih funkcija smatra kao olakšavajuća okolnost haškim optuženicima, poput, naprimjer, slučaja protiv Daria Kordića, Milana Babića i Biljane Plavšić.
Profesor Goran Šimić, stručnjak iz oblasti krivičnog prava i tranzicijske pravde, takođe podsjeća da niko ne zna šta se nalazi u tom dokumentu i da li on postoji:
„Sud kaže da on navodno postoji i da će ga takvim cijeniti. Za nadati se da jednog dana kada presuda bude objelodanjena da će sud, ako već cijeni to kao olakšavajuću okolnost, to obrazložiti. Međutim, mene zabrinjava u toj cijeloj priči da je neko nekome prije 20 godina obećao, ako ikad dođe na sud, da mu se neće suditi ili će mu biti lakše itd.. To je nešto što je u svjetskim i u domaćim okvirima potpuno neprihvatljiva praksa“, kaže Šimić.
Za Radovana Karadžića ne mogu postojati nikakve olakšavajuće okolnosti, navodi predsjednik Saveza logoraša BIH Jasmin Mešković:
Stabner o Karadžiću i Holbruku
Vilijam Stabner (William Stuebner) bio je zamenik šefa misije OEBS-a u Bosni i Hercegovini neposredno nakon rata, a potom savetnik glavnog tužioca Haškog tribunala Ričarda Goldstona. On je u intervjuu Radiju Slobodna Evropa krajem septembra 2005. godine govorio o navodima, koji su se i tada pominjali, da su Karadžić i Holbruk postigli sporazum:
"Ne mogu to da potvrdim, niti demantujem. Ono što, međutim, mogu da potvrdim - tokom pregovora u Dejtonu, kojima sam prisustvovao, Suzan Sandej, koja je takođe bila učesnik konferencije, pozvala me je i rekla da postoji uverenje da je postignut sporazum sa Karadžićem i Mladićem da se povuku, a da zauzvrat budu oslobođeni optužnice, jer se smatralo da je to presudno za mir u Bosni. Ja sam o tome obavestio Ričarda Goldstona, glavnog Haškog tužioca za koga sam radio u to vreme. On je ubzo sazvao pres konferenciju i saopštio da ukoliko se napravi takav dil sa Karadžićem i Mladićem odmah će podneti ostavku. Nakon toga pozvao me jedan zvaničnik Stejt Departmenta i pitao da li bi Goldston zaista dao ostavku u slučaju povlaćenja optužnice protiv Karadžića i Mladića. Odgovorio sam potvrdno. Razgovarao sam sa Amerikancima koji su radili u Haškom tribunalu i svi smo se saglasili da, u slučaju pomenutog dila, takođe podnesemo ostavke. Dakle, ne znam da li je takav tajni sporazum bio pripreman. U svakom slučaju, tužilac Goldston je odlučno reagovao i svi su znali da čitav slučaj ne bi tek tako bio gurnut pod tepih. Ja sam bio prilično involviran u pregovore sa Karadžićevom porodicom i vlastima Republike Srpske 1996. i 1997. godine."
(Ceo intervju sa bivšim američkim zvaničnikom u BiH Vilijemom Stabnerom možete pročitati u arhivi na našoj stranici)
Karadžić je još 2008. godine tražio obustavu haškog postupka koji se vodi protiv njega na temelju tog navodnog sporazuma, no taj zahtjev je odbačen. Tada je tokom pretpretresnog postupka pokušao da ospori jurisdikciju Tribunala da mu sudi, pozivajući se na sporazum koji je navodno bio sklopio sa Holbrukom, ali sud je taj zahtjev odbacio uz obrazloženje da takav sporazum, čak i da je zaista sklopljen, nije obavezujući za Tribunal.
Direktor sarajevskog Istraživačko-dokumentacionog centra Mirsad Tokača kaže da se olakšavajuće okolnosti mogu dobiti, recimo, u slučaju priznanja krivice:
„Drugo su dogovori o priznanju krivice. Drugo su dogovori sa sudom kada se njima uzima kao olakšavajuća okolnost to što su priznali krivicu. Karadžić nije nikakvu krivicu priznavao, on nije uopšte ušao u proces da se o tome razgovara. Dapače, Karadžić je izbjegavao pravdu. Ne razumijem šta bi tu sud trebao da uvaži. Zaista izgleda da sud ponovo tone u jednu mračnu sferu koja je prihvatanje bilo kakvih vrsta političkih dilova“, smatra Tokača.
„Samo sud može cijeniti sve okolnosti. A da neko nekome unaprijed obećava da neće biti proceusiran i slično, predstavlja domen politike, a ne prava i pravičnog suđenja. Šta je sa tim svim žrtvama koje se nalaze sa druge strane? Da li je njih iko ikad pitao? Da li im je ikad iko obećao prije 20 godina da će dobiti pravdu za ono što im se dogodilo? Apsurd“, konstatuje profesor Goran Šimić.
Karadžić je prošle godine tražio da, u slučaju da bude proglašen krivim, prilikom izricanja presude sudsko vijeće uzme u obzir kao olakšavajuću okolnost navodni sporazum sa Holbrukom, kao i dobro ponašanje optuženog tokom boravka u pritvoru.
Radovan Karadžić tereti se za dvostruki genocid, progone, teror nad Sarajlijama i uzimanje međunarodnih posmatrača 1995. godine, a izvođenje dokaza pred Haškim sudom bi se trebalo okončati iduće sedmice izvođenjem posljednjeg svjedoka obrane. Uhapšen je 21. jula 2008. godine, a prilikom prvog pojavljivanja pred sudom izjasnio se da nije kriv ni po jednoj tački optužnice. Suđenje mu je počelo 26. oktobra 2009. godine.
